Duhovni i kulturni centar

Manastir Žitomislić - bezbroj je primjera susjedske suradnje i potpore

Manastir Žitomislić duhovni centar pravoslavnih vjernika u Hercegovini
Kultura / Vjera | 02. 05. 2021. u 13:00 Fena

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Manastir Žitomislić, koji se nalazi dvadesetak kilometara južno od Mostara, jedan je od najznačajnijih pravoslavnih manastira Hercegovine, te duhovni i kulturni centar pravoslavnih vjernika u dolini Neretve.

U svom današnjem obliku sagrađen je 1566. godine, a postoje dokazi da je sagrađen i ranije. Do temelja je porušen 1992. godine, a njegova obnova počela je 2002. i završena 2005. godine.

''Manastir Žitomislić je u ovom današnjem obliku sagrađen 1566. godine, što je ista godina kada je sagrađen i Stari most u Mostaru, a podigla ga je stara srpska obitelji Hrabrena Miloradovića kao zadužbinu'', kazao je u razgovoru za Fenu iguman manastira Žitomislić Danilo Pavlović.

U pisanim izvorima manastir Žitomislići prvi se put spominje u otomanskim popisnim defterima za Bosanski sandžak 1468/1469. godine i Hercegovački sandžak 1477. godine.

''Nedaleko od samog manastira nalazi se ranokršćanska bazilika iz VII. stoljeća što svjedoči da je ovo mjesto uvijek bilo interesantno za podizanje kršćanskih bogomolja. Samo po sebi je to mjesto bilo frekventno i bilo mjesto gdje se trgovalo žitom i drugim stvarima'', govori iguman Danilo.

On napominje kako je manastir Žitomislić od 1566. godine kada je podignut do danas jedno od najznačajnijih kulturno-povijesnih i vjerskih pravoslavnih središta doline Neretve, ali i čitave BiH.

U manastiru je 1848. godine osnovana i prva škola za opismenjavanje srpske djece, kako se tada to zvalo, i jedna vrsta bogoslovne škole koja je kratko radila prije nego što je prebačena u Sarajevo i koja je tamo djelovala sve do II. svjetskoga rata.

''U Drugom svjetskog ratu manastirsko bratstvo je pobijeno nakon uspostave NDH te je zapaljen dio arhive koja se nalazila u objektu u blizini manastira. Potom dolaze sestre monahinje i obnavljaju manastir te on postaje ponovno značajan'', objašnjava iguman.

U posljednjem ratu manastir je do temelja srušen 1992. godine, a 2002. godine krenulo se s rekonstrukcijom i vraćanje njegovog prvobitnog izgleda.

''Početkom ovoga rata manastir doživljava svoju, u tom građevinskom smislu, najgoru sudbinu jer je potpuno porušen. Sestre su uspjele spasiti ikone i znamenitosti, vrijednosti koje su bile pokretne ali nažalost manastir je do temelja porušen'', navodi iguman Danilo.

Takvu je sudbinu doživjela i Saborna crkva u Mostaru i gotovo sve crkve.

''Ono što je tužno, tako su prošle i mnoge katoličke crkve i džamije širom BiH i mi proteklih dvadesetak godina s mukom obnavljamo te značajne kulturno-povijesne spomenike koje je jedno bezumlje uništilo za kratko vrijeme'', konstatira iguman Danilo.

Nakon obnove i vraćanja manastira u prvobitno stanje 2019. otvoren je i muzej u komu su izložene vrijedne ikone manastira Žitomislić i koji su među tri najveće zbirke ikona u BiH.

''Manastir je poznat po tome što ima vrlo značajnu zbirku ikona, koje su na drvetu i platnu od 16. do 19. vijeka izrađivali grčki, ruski i domaći ikonopisci'', kaže iguman.

Dodao je kako ta riznica sadrži djela srpskih, italo-kritskih i ruskih autora, pedesetak ikona iz razdoblja od 16. do 18. stoljeća, ali i šest jako vrijednih knjiga od kojih su pet rukopisi, a najstarija datira iz 14. stoljeća.

Iako danas nisu brojni kao nekada, mostarski Srbi sve su društveno aktivniji, a značajnu ulogu u tome ima Srpska pravoslavna crkva i njezini svećenici, ocijenio je iguman Danilo:

''Zajednica pravoslavnih Srba u dolini Neretve sastoji se od malog broja ljudi kojih je nakon minulog rata ostalo 1000, te nekih 8.000 ljudi koji su se vratili od kraja 1990./2000. godine, a najveći val njihovog vraćanja i dolaska bio je za vrijeme otvaranja manastira 2005. godine''.

Po njegovim riječima, svi oni usko su vezani uz Srpsku pravoslavnu crkvu:

''Ono što je bitno da su ljudi vezani za Crkvu, tako da se izuzetno posjećene sve četiri liturgijske zajednice na području Mostara i HNŽ-a. To su manastir Žitomislić, parohija u Blagaju, parohija u Bijelom Polju i u Mostaru''.

Dodaje kako nikada sa susjedima nisu imali neprijatnosti na nacionalnoj osnovi. Naprotiv, po njegovim riječima, bezbroj je primjera suradnje i potpore, a sve značajnija je i pomoć koju srpska zajednica dobiva od gradske i županijske vlasti.

''Ljudi će reći da ima potrebe za boljom zaposlenošću u javnim i državnim ustanovama, ali imajući u vidu objektivne okolnosti u kojima djeluju i grad Mostar i druge općine u županiji, te s kojim se problemima susreću, ipak možemo biti donekle zadovoljni'', poručio je iguman Danilo te je dodao kako se nada da će i tu biti napretka, i da će se boljom organizacijom zajednice i vlasti sve više djelovati u interesu građana.

Kopirati
Drag cursor here to close