Kardinal Puljić predvodio Misno slavlje na svetkovinu Krista, Kralja svega stvorenja

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Svečanim koncelebriranim Euharistijskim slavljem, koje je u nedjelju, 26. studenog 2017. predvodio nadbiskup metropolit vrhbosanski u katedrali Srca Isusova u Sarajevu, proslavljena je svetkovinu Krista, Kralja svega stvorenja.

Na početku prigodne propovijedi kardinal Puljić podsjetio je da svetkovinom Krsta Kralja završava liturgijsko vrijeme kroz godinu.

Napomenuo je da biblijska misna čitanja nastoje dočarati sliku svetkovine Krista Kralja. Protumačio je najprije misni odlomak iz Knjige proroka Ezekiela u kojem Bog sebe uspoređuje s brižnim pastirom te poručuje:

''Kao što se pastir brine za ovce svoje kad se nađe uza stado raspršeno, i ja ću se pobrinuti za svoje ovce i skupit’ ih iz svih mjesta u koja se raspršiše u dan oblaka i mraka... Potražit ću izgubljenu, dovesti natrag zalutalu, povit ću ranjenu i okrijepiti nemoćnu, bdjeti nad pretilom i jakom – past ću ih pravedno''.

Kazao je da Bog govori narodu slikama iz svakodnevnog života jer te slike narod dobro razumije.

Kardinal Puljić potom se osvrnuo na misni evanđeoski odlomak u kojem Isus govori da će sjesti ''na prijestolje slave svoje'' i da će se sabrat ''pred njim svi narodi, a on će ih jedne od drugih razlučiti kao što pastir razlučuje ovce od jaraca'' postavljajući ''ovce sebi zdesna, a jarce slijeva'' ne temelju toga, jesu li ili nisu njemu odnosno onima najmanjima davali jesti kad su gladni, piti kad su žedni; jesu li ili nisu primili stranca, zaogrnuli gologa, pohodili bolesnika i utamničenika.

Tijekom Svete mise liturgijsko pjevanje animirao je Katedralni mješoviti zbor ''Josip Stadler'' pod ravnanjem vlč. Marka Stanušića. U asistenciji bili su bogoslovi Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa.

Godine 1925. slavila je Katolička crkva 1600. godišnjicu nicejskog sabora na kojem su sabrani biskupi definirali dogmu o bitnoj jednakosti utjelovljenog Sina s Ocem nebeskim. To je bio povod da papa Pijo XI ustanovi novu svetkovinu Krista kralja svega stvorenja (rex omnis creaturae).

Odredio je da se novi blagdan slavi na posljednju nedjelju u listopadu, pred Sve svete da vjernici na zemlji glasno naviještaju slavu onoga koji se proslavio u svim svetima i spašenima.

Papa je također želio da katolike potakne na svjesno življenje kršćanskih vrijednosti u modernom svijetu, protiv tzv. laicizma koji područje religije sužava na strogo unutrašnje područje duha i duhovnog.

Srž blagdana izražena je u misnom predslovlju u kojem se ističe da je Otac nebeski pomazao Krista za vječnog svećenika i kralja svemira. On je smrću i uskrsnućem "dovršio otajstvo spasenja." Sada njegovo djelo u svijetu polagano napreduje, a kad o koncu povijesti "svojoj vlasti podloži sva stvorenja", predat će Ocu "vječno i sveopće kraljevstvo, kraljevstvo istine i života, kraljevstvo svetosti i milosti, kraljevstvo pravde, ljubavi i mira".

Saborska reforma odredila je da se ova svetkovina prenese na završetak liturgijske godine kako bi se bolje istaknulo eshatonsko obilježje Isusova kraljevskog dostojanstva.