Don Ante Luburić o poslanju u župi Nevesinje - najprostranijoj župi u BiH

Tekst članka se nastavlja ispod banera

''Dogode se nepravde. Treba ih konstatirati i treba ih ispravljati, sve u ljubavi. Ništa se ne smije nametati, ništa nikom prigovarati, nego vidjeti što je bilo, kako je bilo, što se može popraviti, da svi budu zadovoljni“, riječi su don Ante Luburića, župnika nevesinjske župe vjerojatno najprostranije ne samo u mostarsko-duvanjskoj biskupiji nego i u cijeloj BiH o stanju u župi i mogućnosti povrata zemljišta na Morinama gdje se nekada nalazila katolička crkvica.

''Župi Nevesinje pripadaju općine Nevesinje, Kalinovik, Foča, Čajniče, dio Goražda – Istočno Goražde, dio Gacka, pa i dio konjičke općine. To je ukupno negdje oko 4.500 četvornih kilometara“, pojašnjava don Ante.

Na logičan upit – što može jedan svećenik na tom prostranstvu, nastavlja: ''Može se Bogu moliti i činiti koliko može. Mi nekada sami sebi postavimo neke velike ciljeve i zadatke, pa onda jadimo.

Ne, držimo se okvira poslanja i dekreta kojega je svaki svećenik i župnik dobio i u tom okviru treba djelovati, kako može u najboljoj vjeri i namjeri, u najboljem raspoloženju i onda će doći rezultat.

Na ovom prostoru živi negdje od 350 do 400 katolika. Svi oni trebaju svećenika, svi oni žele svećenika, nastojim jednom mjesečno doći do svakog vjernika i oni su zadovoljni time. Moglo bi biti i bolje, ali…

Ja kad iz Mostara pođem u Čajniče treba mi preći 220 i nešto kilometara u jednom smjeru, toliko u drugom uz obilazak tamošnje crkve sv. Benedikta i vjernika, treba mi najmanje pet stotina kilometara“, ističe don Ante.

Na pitanje o povratu zemljišta na Morinama kaže da je tu je nekada bila crkva

''Kao župnik dužan sam pobrinuti se za mjesto, vidjeti što je sa crkvom bilo, kako je bilo, što može sada biti, na koji način se može oživjeti. Poslani smo ne da konstatirao da je nešto umrlo, nego da zamrlo opet oživimo.

Jer to je klica Kristova Evanđelja! Ona nije nikada mrtva, niti će umrijeti. Ona će uvijek biti, možda će se malo umanjiti, malo stišati, malo se osušiti, ali će opet iz tog korijena Kristova Evanđelja, Kristove riječi, niknuti novo stablo. Gdje? Neka nikne u Mostaru, neka nikne bilo gdje, ali treba niknuti i ovdje“, ističe.

Od don Ante doznajemo da su u tijeku aktivnosti oko utvrđivanja vlasništva nad zemljištem na Morinama na kojem je 1912-te godine izgrađena katolička crkva, prva filijalna crkva u župi Nevesinje.

Kad se ispita vlasništvo ''tek ćemo onda vidjeti što i kako sačuvati i očuvati tu našu svetinju, obilježiti je i bar jednom u godinu dana spomenuti“, kaže don Ante.

Uglavnom, crkvica na Morinama izgrađena je za župnikovanja fra Ambre Mišetića. Svete mise su služene na Ilindan i na Gospu od Milosrđa (nedjelja po Maloj Gospi), a gravitirali su joj vjernici s Morina, Somina, Crvnja, Busovače…, ukupno oko 800 duša.

Tradicija slavljenja Ilindana oživljena je na stotu obljetnicu gradnje. Crkvica sv. Ilije na Morinama stradala je u Drugom svjetskom ratu. Prema riječima biskupa Perića uslijed velike hladnoće talijanski vojnicu su 7. svibnja 1942. godine s crkve ''digli japiju i naložili“.

Kamen s ruševne crkvice 1949. godine korišten je za gradnju pekare obližnjeg poljoprivrednog dobra. Tako je nestala crkvica s njom i draž tradicije, a s obzirom na raspoloženje, nećemo se iznenaditi ako nas za koju godinu na Livodi, lokalitetu zvanom Ali pašina livada, zateče obnovljena crkvica, odnosno kapelica sv. Ilije.