Božić se slavi u kampu Ušivak

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Božić je jedan od najznačajnijih kršćanskih blagdana, ali istovremeno i vrijeme kada je potrebno misliti i na one kojima je manje do slavlja. Među njima su i migranti o kojima se u posljednje vrijeme mnogo govori, nekad u pozitivnom, ali češće u negativnom svjetlu.

Većina migranata koja je odlučila napustiti svoje države kako bi potražili sreću u drugim mjestima po vjerskoj pripadnosti su muslimani. Međutim, među njima ima pripadnika i drugih vjera, od kojih su najveća manjina kršćani.Neki od njih borave u migrantskom kampu u Ušivku u Hadžićima, te će tu proslaviti Božić.

Pastor iz Pakistana

Na početku kampa, s lijeve strane, a ispod zajedničke menze, nalazi se poseban red boksova za migrante u kojima su smješteni pripadnici manjina. Tu se nalaze i oni koji se izjašnjavaju kao kršćani. Među njima je i Petar, pastor iz Pakistana, koji je prije mjesec stigao u Bosnu i Hercegovinu.

Petar u razgovoru za Fenu kaže da se samo dva posto osoba u Pakistanu izjašnjava kao kršćanin, a da u državi ima tri posto manjina među kojima su i hindusi, sikhi i slični.

"Kršćanska zajednica u Pakistanu je veoma snažna i ima jake korijene. Ljudi su ponosni na svoju vjeru i otvoreno se deklarišu, bez straha", kazao je Petar.

Međutim, on navodi da vrlo često znaju biti izloženi raznovrsnim napadima i žrtve su diskriminacije. Kazao je da diskriminacija nije otvoreno institucionalizirana u smislu zakona i pravosuđa, ali da je vrlo česta u društvu i da se zakonodavstvo može zloupotrijebiti jer postoje odredbe koje se mogu proizvoljno tumačiti. Od toga su najgore one o zakonu o bogohuljenju.

Petru se pridružio i njegov prijatelj Adil, također kršćanin iz Pakistana. Njih dvojica žive u istom boksu i tu, u Ušivku, su se i upoznali.

Prvo što je Adil kazao je da želi ostati u Bosni i Hercegovini.

"Prvobitno sam želio ići dalje za Europu. Međutim, ovdje sam našao dosta prijatelja iste vjere i vidio sam da ljudi nisu opterećeni vjerom kao u Pakistanu. Sviđa mi se ovdje", kazao je on.

Isti problemi za sve

Adil je podnio zahtjev za azil u BiH. Aktivno volontira i pomaže drugim migrantima u kampu. Prošlog tjedna je samoinicijativno organizirao čišćenje općine Hadžići. Navodi da je stigao u BiH prošle godine, a iz Pakistana otišao zbog toga što su mu određeni radikali otežavali život.

Međutim, velike zamjerke ima i prema Katoličkoj crkvi u Pakistanu, za koju kaže da dobija novac i grantove svake godine od Vatikana, ali uopće ih "ne koristi za zaštitu svoje pastve".

Upitani da li su imali negativna iskustva s migrantima u kampovima zbog svoje vjere, obojica su mišljenja da nisu jer su svi oni u istim problemima bez obzira na vjeru, naciju i etničku pripadnost.

"Ovdje su ljudi zaista susretljivi i svi pomažemo jedni drugima. Ne gledamo na stvari kao što je vjera", kazao je Petar.

Kada su govorili o tome kako su slavili Božić u Pakistanu, rekli su da je tradicionalni običaj da se cijela obitelj ujutro spremi, obuče najljepšu odjeću koju ima i krene u crkvu na jutarnju misu. Zatim se vraća kući i sva djeca se okupe kako bi dobili poklone.

"To je veoma radostan blagdan i veliki je fokus na obiteljski sklad i atmosferu. Mogu reći da mi to najteže pada u ovim momentima, to odsustvo obitelji, dječijeg smijeha i radosti u kući", kroz suze je kazao Petar.