Mario Kovač za Bljesak.info

Oni koji žele smijeh, dijalog i zaviriti u crnilo duše dobro došli su na 'Smeće'

Mario Kovač, redatelj predstave 'Smeće' autora i glumca Ive Krešića govorio je za Bljesak.info
Kultura / Kazalište | 02. 10. 2017. u 15:17 Bljesak.info/A.J.

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Onaj tko je otvoren za dijalog i želi proviriti u crnilo duše, taj je i više nego dobrodošao na predstavu ''Smeće''. A oni koji dolaze da bi se nasmijali, pronaći će nešto za sebe, rekao je u razgovoru za Bljesak.info Mario Kovač, redatelj predstave 'Smeće' autora i glumca Ive Krešića.

Inače, Kovač je poznati hrvatski kazališni i filmski redatelj. Kao redatelj, glumac, skladatelj, scenograf ili dramaturg sudjelovao je i u stvaranju čitavog niza amaterskih predstava i performansa. A djeluje i kao dramski pedagog te voditelj brojnih dramskih radionica.

Suradnja

Mostarski glumac Ivo Krešić i Kovač, započeli su suradnju prije nekoliko godina kada je Ivo s popularnom predstavom Otirač gostovao u Zagrebu, a poslovni kontakti postali su prijateljski.

''Ivo mi je poslao nekoliko tekstova, ali nisam se osjetio u njima. I onda mi je poslao tekst za 'Smeće' i u njemu sam pronašao ono što me zanima. Kopanje po ljudskim arhetipovima, kopanje po nečemu što izjednačuje čovječanstvo i svodi nas na zajednički nazivnik, a to su unutarnji motivi zbog kojih radimo neke stvari'', kazao je Kovač.

''U predstavu su se polako su se uključivali i Davor Prah kao scenograf i kostimograf, koji nam je pomogao da što jednostavnije i preciznije izvučemo iz lika ono što smo htjeli ;Marko Jakovljević, koji nam je slao sate i sate glazbe, po nekim našim uglavnom apstraktnim opisima, ali to je jako dobro odabrao, i na kraju se uključio Igor Mihovilović koji nam je dizajnirao plakat i uspio je pogoditi neku neurozu lika.''

''Lik koji je Ivo zapisao, a nema nikakvih dodirnih točaka s njim, je jedna tragedija na antičkoj razini, jer taj lik kojeg Ivo igra je osoba kojeg je društvo učinilo monstrumom, u rangu Fedre… Prepoznao sam taj neki osnovni moment. Poslije smo se lako dogovorili'', kaže Kovač.

Istaknuo je da ovu predstavu treba pogledati i zato što pokušava kazalište vratiti korijenima.

''Predstava kazalište pokušava vratiti korijenima kao jednom komunalnom problemu, kad je već smeće u naslovu, ova predstava govori i o fizičkom smeću koje smo ostavljali pred vratima svojih susjeda. Govori i o mentalnom smeću koje se godinama nije recikliralo i čistilo i onda smo dozvolili da se u svima nama nakupi Predstava je pokušaj da se kroz neku crnohumornu sliku suočimo s demonima koji se nalaze u svima nama'', objašnjava Kovač.

Otvaranje rana i dijalog

Objašnjavajući psihologiju lika, Kovač je rekao kako su se gotovo svi poželjeli 'riješiti'onoga tko mu smeta, a velika većina normalnih ljudi to je očistila iz svog uma, dok ova predstava govori o čovjeku koji je izgubio samokontrolu.

''Iako mi fizički ne vidimo nikakvo nasilje na pozornici ono što iz njega izlazi je gusti mrak, to je demon s kojim se treba suočiti. Predstava je napravila prvi korak u sučeljavanju sa može se reći fobijama i strahovima. Nadam se da će predstava biti stepenica za sučeljavanje s fobijom od susjeda, ljudi, nepoznatog u ljudima, drugačijeg u ljudima... Ne mislim da ćemo kod nekoga donijeti momentalnu promjenu, ali predstavom otvaramo pitanja čak i rane, te na taj način pokušavamo napraviti dijalog'', kaže Kovač, dodajući kako se s ovom predstavom i ovim liku mogu svi poistovjetiti.

''Danas su motivi i opravdanja i lažne izlike za terorizam jedni bogovi, a prije tisuću godina bili su drugi, još tisuću prije toga ubijalo se zbognekih drugih božanstava, a za tisuću godina ubojstva i terori će se možda opravdavati u ime Paskala, Linuksa, Microsofta i nekih drugih božanstava koji su danas u začecima'', priča Kovač, pojašnjavajući kako su u predstavi izbjegli toponime, i imena, jer su pisali priču o mržnji koja metastazira u čovjeku, a iz koje Ivo izvlači crni mračni i opori humor.
''Gledamo tog lika, smijemo mu se iako ne bi voljeli da nam je susjed. Njegov lik je jedan od onih likova za koje u crnoj kronici čitamo 'bio je tako miran, tih, ne bi ni muhu zgazio', a on je glavna zvijezda crne kronike.

Nije za mlađe od 16

Inače ova predstava se ne preporučuje djeci mlađoj od 16 godina i to iz dva praktična razloga.

Prvi je, kaže Kovač, jer se nisu htjeli cenzurirati, a drugi je taj što i Krešić i Kovač rade i predstave za djecu, pa su htjeli izbjeći nezgodne situacije.

''Ako radimo lika koji je smeće, onda je i njegov rječnik mjestimice takav. Kad izgubi živce kontrolu i samokontrolu rječnik postaje vulgaran. Druga stvar mi živimo od glume jedan dio našeg repertoara čine predstave za djecu, pa ne želimo da dođe do zabune i da roditelj, zabunom dovede dijete na ovu predstavu'', kaže Kovač.

Govoreći o potencijalnoj suradnji s lutkarima u Mostaru, kazao je da ga samo treba pozvati, ako mu se projekt sviđa, rado će gostovati.

Kazalište je neuništivo

S obzirom da ova predstava vraća kazalište u antiku, dodirnuli smo se i teme same kazališne kulture i kazališta za koje Kovač smatra da su neuništivi.

''Kazalište je neuništivo jer ima fizički kontakt s ljudima. Kroz sve nove medije razvitkom tehnologije se događa pad. Prije je radio žario i palio. Kad je došao Tv svi su pitali je li nastupila smrt radija, sad se pojavom interneta isto pitanje postavlja i za TV. Ali oni rade, prilagodili su se. Već stoljećima se predviđa smrt kazališta, ali ono se nikada neće uništiti. Uvijek će biti dovoljno ljudi za kvalitetne predstave. Ja se ne bojim za budućnost kazališta'', odrješito je rekao Kovač.

Kviz - predstava

S obzirom da je Kovač veliki 'kvizoman', a govoreći o prilagodbi kazališta mladima, nismo mogli zaobići i pitanje režiranje 'predstave kviza'.

''Moj hobi su kvizovi. Za sada nemam neke ideje za 'kviz predstavu'. Ali, radim na jednom tekstu koji će biti kombinacija kviza i predstave. Iduće godine radimo Krležin kviz pod nazivom Tko želi biti Glembaj. To će biti zezancija na kviskoteku, gdje će oni koji dolaze morati znati dramski opus Krleže, no to se radi specijalno za Krležine dane, ali možda bude nešto i za šire mase. To bi moglo biti potencijalno dobro i za srednjoškolce'', kaže Kovač.

Pojasnio je kako je ranije radio pilot program u jednoj zagrebačkoj strukovnoj školi, gdje su dečkima te škole kroz kvizove pokušali prenijeti znanje.

''Kroz kratko vrijeme taj razred je postao najbolji u školi jer smo prije ispita radili kvizove na temu onoga što će oni imati u testu. Njih je želja za nadmetanjem potaknula da uče, ali rezultati koji postoje na sličnim istraživanjima pokazuju da taj model u školstvu, kod samog učenika potiče želju za stjecanjem znanja, a ona je važnija od količine znanja koju učenik usvoji'', smatra Kovač.

Tko je Mario Kovač

Mario Kovač je diplomirani kazališni redatelj, 'aktivist urbane kulture' redatelj, glumac, DJ, pjesnik, pisac, glazbenik. Osnivač nezavisne studentske kazalištne grupe Schmrtz Teatar, pokretač je i osnivač nekoliko alternativnih i studenskih kazališnih festivala od kojih treba izdvojiti: FAKI (Festival alternativnog kazališnog izričaja), K.R.A.D.U. (Kazališna Revija Akademije Dramske Umjetnosti).

Diplomirao je 2002. godine na odsjeku Kazališne režije na Akademiji dramske umjetnosti, a doktorirao 2015. godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu doktorskom disertacijom na temu "Metodologija kazališnog rada sa slijepim i slabovidnim osobama". Sada radi i kao redatelj kazališta slijepih i slabovidnih osoba, koje djeluje kao profesionalno kazalište.

Mario je i strastveni kvizaš, a u Hrvatskoj se trenutno nalazi na 13 mjestu. 

 

Kopirati
Drag cursor here to close