Vila Fessler, fragment iz povijesti Mostara

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Ma što govorili o današnjem Mostaru, i dalje stoji činjenica kako je ovaj grad svojevrstan povijesni muzej. Gradska arhitektura je određena geografskim položajem Hercegovine koja je još od podjele Rimskog carstva na granici interesnih sfera velikih država.

Mostar nije jednolična urbana cjelina, već je sastavljen od fragmenata koji su u pojedinim područjima međusobno izmiješani, ali koji i dalje ostavljaju dovoljan uvid u gradsku povijest. Ti fragmenti gradske arhitekture daju jasnu sliku kakav bi Mostar izgledao da se kojim slučajem nalazi nešto sjevernije, istočnije ili zapadnije.

Fragmenti austrougarske povijesti grada se najbolje mogu vidjeti u primjerima hotela i škola, ali i u rezidencijalnim objektima.

Na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće, Mostar se počinje širiti, a probijanjem Štefanijinog šetališta počinje se popunjavati prostor između naseljenih Cernice i Balinovca. Na prostoru danas najnaseljenijeg dijela grada nalazile su se uglavnom poljoprivredne površine.

Nije trebalo dugo da potez između Gimnazije i Biskupije postane elitnim boravištem. Odvojeno, ali ne predaleko od centra oko rijeke Neretve, okruženo zelenilom, Štefanijino šetalište postaje adresom za novu mostarsku društvenu klasu.

Jedan od njih je bio i Eduard Fessler koji je zbog bolesti sina doselio u Mostar nadajući se kako će pri izlječenju pomoći ovdašnja klima. Na nekadašnjem Gumnu, Fessler 1897. u neobaroknom stilu gradi vilu za rezidencijalne i poslovne svrhe. Ovaj građevinski poduzetnik nije dugo boravio u Mostaru. Nakon smrti sina, obitelj prodaje vilu odvjetniku Mazziju i odlazi iz Hercegovine.

Vila kasnije prelazi u vlasništvo Rudnika mrkog uglja, a od 1977. tu je sjedište rektorata mostarskog Univerziteta, a kasnije Sveučilišta. 

U susjedstvu Fesslerove vile, grade se i druga reprezentativna zdanja poput kuća mostarskog gradonačelnika Mujage Komadine, trgovca Mihe Peške, braće Butum, Petra Salvesanija, a nešto kasnije i dr. Aurelija Nardellija.

Nakon što su se iz Rondoa počele probijati i ostale aleje, tako se povećavao broj ovakvih zdanja.

Kratak period mostarskog arhitekturalnog "novog vala" s prijelaza stoljeća je završio početkom I. svjetskog rata koji je, kao i većina ratova koji su pogodili Mostar, iznjedrio novu društvenu elitu i nove pravce u arhitekturi.