Publika duboko ganuta filmom 'Moj brat Aleksa'

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Film ''Moj brat Aleksa'' čija je projekcija upriličena jučer, u kinu ''CineStar'', kao dio manifestacije ''Šantićeve večeri poezije 2012'' koja se održava u organizaciji Srpskog prosvjetnog kulturnog društva ''Prosvjeta'' GO Mostar duboko je ganula publiku.

Fim redatelja Aleksandra Jevđevića sniman je na autentičnim lokacijama u Mostaru, u razdoblju od 1988. do 1989. godine. Živopisne scene iz mostarske čaršije kakva živi još u njihovim sjećanjima, Aleksinog Brankovca i nesrećnih ljubavi – praćene njegovim stihovima u interpretaciji Dragana Stojnića- smjenjivale su se na platnu, jednako kao emocije na licu gledatelja. Vrhunac večeri bio je izlazak Branislava Lečića koji je svojevremeno utjelovio lik Alekse Šantića da se pokloni publici. U govoru koji je održao i sam Lečić je pokazao da nije ništa manje dirnut od ljudi sa kojima je gledao film.

''Nisam od onih glumaca koji vole često gledati svoje filmove, prošlo je desetljeće da nisam gledao ovaj film, ali ovdje sam ostao večeras jer sam želio da sa ove distance vidim ne samo kako izgleda ono što smo radili, nego kolika je snaga toga. Potpuno sam potrešen i oduševljen činjenicom do koje mjere se stvari ponavljaju i koliko je poruka Šantića kao čovjeka i pjesnika jaka, i, apsolutno - bar ovdje – vječna'', kazao je Lečić dodavši i da je za njega velika čast što je imao priliku da odigra tu ulogu, jer Šantić je, smatra glumac, svojim životom i pjesništvom uobličio sve što on osjeća.

''Kada se zemlja raspadala i ljudi bez ičega napuštali svoja ognjišta, javljali su mi se cijelog svijeta. Stizala su mi pisma iz Australije, Novog Zelanda, Patagonije, Južnoafričke republike... pisali mi ljudi da najviše žale za slikama života – sjećanjima. Molili su me da im pošaljem ovaj film, ili, još bolje, ako imam seriju. Salo sam im. Danas svuda imam prijatelje koji su mi zahvalni što sam im poslao sjećanja na život kakav su vodili'', rekao je Lečić.

Glumac je poručio i da je siguran da vrijeme koje dolazi mora biti ulaznica za mir, bratstvo, razumijevanje i kulturu, rekavši da je to Šantić još onda znao i tako djelovao, a ako i mi budemo u stanju to shvatiti uvijek ćemo i sa svima lako naći zajednički jezik.

Večeras u holu Vladičanskog dvora u Mostaru (20 sati) će biti održano književna večer posvećena stogodišnjici smrti velikog pjesnika Osmana Đikića, te prikazan snimak njegove sahrane, koji predstavlja prvi film ikada snimljen u Mostaru.