Rondo

Mostarskim ulicama: Rondo

Kultura / Flash | 18. 12. 2012. u 11:08 V.P.
Kopirati

Tekst članka se nastavlja ispod banera

U naravi je starijih gradova da imaju lokalitete koji su u mentalitetu stanovnika zadobili kultni status. Obično su to neke stare četvrti, parkovi ili šetališta. U Mostaru je takav status zadobio jedan kružni tok – Rondo.

Ako ga gledamo samo kao dio prometne infrastrukture, Rondo čini srce grada. Spaja dvije centralne gradske prometnice Bulevar i Aveniju, a grana se i u nekoliko gradskih četvrti. Iako nije dimenzija poput pariških Place de la Concorde i Place de l'Étoile, njujorškog Columbus Circlea ili beogradske Slavije, Rondo veličinom proporcionalno odgovara Mostaru i njegovoj prometnim potrebama.

Rondo nije samo lokalno, već i regionalno prometno čvorište. U nedostatku južne gradske obilaznice, putnički i teretni promet iz Mostara i zapadne Hercegovine na putu prema dolini Neretve i Bosni uglavnom prolazi kroz centar Mostara.
Ali nije pošteno gledati Rondo samo kao prometno čvorište. Cijelo njegovo okruženje mu daje status koji nadilazi običnu prometnicu.

Izgrađen je 1897. na polovici Štefanijinog šetališta, a u svojim počecima je sadržavao samo kružni cvijetnjak La Rondelle. Tadašnji stanovnici Mostara su ovo mjesto još godinama kolokvijalno nazivali Gumnom što se održalo do '30-ih godina XX. stoljeća.

Cijelo šetalište, uključujući i Rondo, je bilo omeđeno posađenim platanima, a u neposrednoj blizini su građene vile nove mostarske buržoazije. Na samom Rondou su izgrađene kuće Eduarda Fesslera i trgovca Mihe Peške koje danas služe kao sjedište Rektorata Sveučilišta i poslovnica Hypo banke.

Ubrzo po svojoj izgradnji, na Rondo se priključuju i novoizgrađene ulice: Liska, te ulice u smjeru zapada, juga i sjevera, današnje Kralja Tvrtka, Kraljice Katarine i Petra Krešimira IV. (prije: Vladimira Nazora, Petra Drapšina i Blagoja Parovića).

Stambeni objekti su u početku građeni isključivo u blizini ceste, dok su unutrašnjost činile bašte koje čine temelj današnjih stambenih naselja u gradu.
Status Rondoa kao centra grada je dala i izgradnja Doma omladine, današnjeg HD Herceg Stjepan Kosača, koji je završen 1960., te popularnog HETMOS-ovog buffeta Rondo koji se nalazio uz samu prometnicu.

Od završetka rata 1995. okolina Rondoa se uveliko promijenila, pa je spomenuta gostionica srušena, a ispred HD Herceg Stjepan Kosača je izgrađen spomenik hrvatskim žrtvama iz rata.

Sa zapadne strane je izgrađen stambeno-poslovni centar Rondo, a dio ulice Petra Krešimira IV. do Starog Veležovog igrališta je dobio ugostiteljsko-trgovački karakter.
Karakteristika Mostara zadobivena u ratnim događanjima je i to da je Mostar dobio i još dvije lokacije koje se percipiraju kao centar grada: prostor Avenije i prostor Fejićeve ulice, ali geografski i funkcionalno prostor između Španjolskog trga i Rondoa označava stvarni centar grada.

 

Kopirati
Drag cursor here to close