Mostarski mostovi: Most 'Musala'

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Kada se govori o povijesti neke znamenite mostarske građevine, teško je navesti samo godinu njene izgradnje. Burna prošlost, ratovi i ustanci, dovode do toga da se često osim godine izgradnje treba navesti i godina obnove. To je redovit slučaj s mostarskim mostovima, ali u slučaju mosta Musala ni to nije dovoljno.

Most Musala, nekad službeno, a danas kolokvijalno nazivan Titovim mostom, se počeo graditi još '70-ih godina XIX. stoljeća za vrijeme otomanske uprave u BiH.
Stari most je već preko tri stoljeća bio jedini prijelaz preko Neretve, tako da su se turske vlasti odlučile na izgradnju novog mosta kako bi se rasteretio jedini dotadašnji prijelaz. Urađen je plan izgradnje, isklesan je kamen za stupove, a onda je 1875. počeo Hercegovački ustanak.

Kriza koja je zahvatila BiH tih godina zaustavlja radove na izgradnji tada još bezimenog mosta. Mandatom kojim je austrougarska monarhija dobila BiH na upravljanje 1878. počinje i nova era graditeljstva u Mostaru. Tako je i započeti most finaliziran 1882. izgradnjom potpornih stupova od kamena koji je još od turske uprave stajao na gradilištu i naručivanjem željezne konstrukcije iz Mađarske.
Ovaj most ubrzo postaje gradskom žilom kucavicom. Spajao je najvažnije vojne i industrijske objekte, a Stari most je rasterećen od svakodnevnog pješačkog prometa. Nedugo po završetku mosta otvoreno je i Štefanijino šetalište koje je spajalo Mostar sa zapadnim predgrađima.

Kao prvi most kojeg je izgradila austrougarska monarhija u Mostaru, ovaj most dobiva ime po caru Franji Josipu I. Njegova okolica je bila turističko središte tadašnjeg Mostara, jer su se na obje obale Neretve sve do 1992. nalazili hoteli Bristol i Neretva.

Sve do 1935. Mostarci su koristili ovaj most, a onda Kraljevina Jugoslavija započinje s izgradnjom armiranobetonskog mosta na toj lokaciji. Novi most je završen 7. srpnja 1936., a kao i njegov prethodnik nosi ime po kralju Petru Karađorđeviću. To je ujedno bila i prva asfaltirana površina u Mostaru.

Dolaskom novog društvenog poretka 1945., maršal Tito zamjenjuje cara Franju Josipa i kralja Petra u imenu mosta. Od 1952. na Titovom mostu započinje organizirano natjecanje u skokovima u Neretvu koje su tu nastavlja sve do 1968. kada preseljava na Stari most gdje se i danas održava.

Početkom rata u Bosni i Hercegovini, Titov most je srušen u noći između 29. i 30. svibnja 1992. Kratkotrajnim prekidom neposrednih ratnih događanja u gradu, na ovom mjestu se krajem 1992. izgrađuje željezni most koji je srušen u srpnju 1993. Novi prijelaz preko Neretve na tom mjestu se čekao do 12. rujna 1994. kada inženjerija britanskih i španjolskih postrojbi u sastavu UN-a gradi novu željeznu mostovnu konstrukciju.

Ovaj most je postojao sve do 2000. kada se obnavlja most po projektu iz 1935., a 2002. dobiva ime po obližnjoj Musali.