'Segregacija djece'

Mlakić zbog Komšića povukao potpis s Deklaracije o zajedničkom jeziku

Kultura / Flash | 05. 04. 2017. u 11:19 Z.S.

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Josip Mlakić, hrvatski i bh. književnik i scenarist nedavno je potpisao Deklaraciju o zajedničkom jeziku rekavši kako je svoj potpis famoznom dokumentu dao jer je u BiH pitanje jezika pretvorilo u tupo oružje za mlaćenje po Drugima. Međutim, nakon što su u emisiji Pošteno FTV-a gostovali, jedan od inicijatora Deklaracije, srbijanski književnik Vladimir Arsenijević, ali i Željko Komšić, Mlakić je odlučio povući potpis.

Ranije je ovaj ugledni književnik kazao kako je Deklaraciju potpisao kako bi se hrvatski jezik zaštitio od velikobošnjačke politike,koja i jezik zloupotrebljava za neke svoje ciljeve naglašivši, pritom i rigidni paternalizam po kojem se Hrvatima sve "daje", a ništa im ne pripada. Govorio je kako tu logiku nikada nije niti će priznavati. Jednako tako, pri samom potpisivanju kazao je kako se s dijelom Deklaracije koji se odnosi na "segregaciju djece" ne može složiti jer su pomiješani uzroci i posljedice.

„Ovaj dio, o "segregaciji djece", je jedan dio Deklaracije s kojim se u potpunosti ne slažem, jer brka uzroke i posljedice, odnosno jezik nije uzrok, već posljedica, odnosno zlouporabljen je od jedne politike, one velikobošnjačke, za postizanje nekih svojih ciljeva. Upravo to bio je jedan od mojih motiva da potpišem deklaraciju, zaštititi jezik od zlouporabe opskurnih politikanata poput Komšića i sličnih“, naveo je ranije Mlakić.

Međutim, svoj je potpis povukao nakon što je u emisiji Pošteno FTV-a o Deklaraciji o zajedničkom jeziku, pored inicijatora, srbijanskog književnika Vladimira Arsenijevića, gostovao i Željko Komšić, jedan od potpisnika Deklaracije.

Mlakićevo pismo Arsenijeviću prenosimo u cijelosti:

„Prije svega Deklaraciju sam shvatio kao jedno područje slobode, zaštićeno od bilo kakvog upliva dnevne politike. Odluku sam donio nakon emisije "Pošteno" u kojoj si i ti sudjelovao, a u kojoj sam i ja bio pozvan, ali sam odbio kada sam vidio da je, primjerice, jedan od potpisnika Željko Komšić, simbol svega onoga što ova Deklaracija ne bi smjela predstavljati. Čekao sam s odlukom do kraja emisije, jer sam se htio uvjeriti, a što sam unaprijed pretpostavio, s obzirom na uređivačku politiku Federalne televizije, hoće li u emisiji kao jedan od sugovornika biti pozvan Željko Komšić. Na žalost, to se i dogodilo. Ne bih želio ulaziti u iskrenost motiva koji su naveli gospodina Komšića da potpiše Deklaraciju, ali nikada u životu nisam stavio svoj potpis na nešto što bi bilo koji od političara mogao na bilo koji način zloupotrijebiti. Pogotovo ne rigidni političari poput Željka Komšića, čije sudjelovanje u emisiji "Pošteno" već smatram jednim vidom zloupotrebe.

Također, osvrnut ću se na jedan dio Deklaracije s kojim se u potpunosti ne slažem, bez obzira što sam stavio svoj potpis na nju. To je onaj dio o "segregaciji djece". Smatram da se tu već godinama miješaju uzroci i posljedice i stavlja stigma na djecu koja su pohađala (ili pohađaju) slične škole. Jezik, koji se isključivo navodi kao "krivac" za takvo stanje, po mojemu mišljenju, samo je posljedica, odnosno "dvije škole pod jednim krovom" samo su jedna od posljedica jednog potpuno obesmišljenog društva. Ovaj dio izravno me se tiče, a Željko Komšić, kao paradigma, simbol je i jedan od uzroka takvog stanja. Ovo je, naravno, moj osobni stav proizišao iz vlastitog iskustva življenja u BiH, odnosno ono što književni kritičari često vole nazvati "tetoviranjem vlastite kože".

Primjer kako se etični političari odnose prema Deklaraciji na najbolji način je pokazao Milorad Pupovac koji je izjavio kako se slaže s njenim tekstom, ali ipak nije želio staviti svoj potpis na nju, jer nije želio svojim političkim backgroundom na bilo koji način našteti dokumentu. Mi ovdje u BiH o takvim standardima političara možemo, na žalost, samo sanjati. I nije samo ova Deklaracija jedini dokument koji će, iskreno se nadam da neću biti u pravu, završiti u političkom Sarajevu, kao na slijepom kolosijeku. To je onaj fenomen o kojem je prije desetak godina pisao Ivan Lovrenović u jednom od svojih antologijskih tekstova, fenomen "mlaćenja gloginja tuđim Feralom". To neko "pragmatično Sarajevo" sklono je biti poklopac svakom loncu koji dolazi iz Srbije, Hrvatske ili Crne Gore, dok o vlastitoj ustajaloj baruštini "mudro" šuti, naveo je Mlakić u pismu koje prenosi Dnevnik.ba.

Kopirati
Drag cursor here to close