Jagoda Iličić za Bljesak

Kod nas pisci koji stvaraju za djecu nemaju isti tretman kao oni “veliki“

Kultura / Flash | 07. 06. 2017. u 21:16 M.B.
Kopirati

Kaže se - ako te djeca i psi prihvate na prvom susretu s njima, velika je vjerojatnoća da si dobar čovjek. Za raspoznavanje dobroga pisca, odnosno općenito dobroga umjetnika, ne postoje pouzdana pravila iz prirode, ali jedno od onih pravila koja zasigurno vrijede u društvenim konvencijama je ono koje kaže - ako se tvoje knjige čitaju, postoje izgledi da si dobar pisac.

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Jagoda Iličić je jedna od suvremenih bosansko-hercegovačkih književnica srednje generacije koja se s podjednakim uspjehom nosi s nekoliko književnih žanrova, a u području književnosti za djecu, zasigurno predstavlja jedno od stožernih mjesta ovoga doba.

Jagoda Iličić rođena je u Brezama kod Tuzle. Diplomirala na Filozofskom fakultetu u Tuzli. Članica je Društva pisaca BiH i Društva pisaca TK.
Priče i pjesme su joj prevedene na njemački, engleski, arapski i francuski jezik.

Proteklih tjedana ova književnica s velikim zanosom i predanošću promovira svoj nagrađeni roman "Kako preživjeti smak svijeta"

Bljesak.info: Čovjek preživi štošta u životu, tako i ''Smak svijeta“. Kada se to piscu učini da je počeo ili da počinje smak svijeta?

JAGODA ILIČIĆ: Svaki put kada se dogodi nešto poslije čega u našem životu moramo ponovno „slagati kockice“ i tragati za smislom i suštinom onoga što jesmo.

Bljesak.info: Biti Jagoda Iličić, biti književnica u Tuzli, u Bosni i Hercegovini – kako je to zapravo?

JAGODA ILIČIĆ: Talent nije nešto što se bira, to je dar koji se rađa s vama. Cijena radosti koju nosi sobom nije mala. Prečesto je prate usamljenost, vječita propitivanja, istraživanja, emocije s kojima se nije lako nositi. Ponekad su te šire odrednice koje ste spomenuli mnogo jednostavnije od svega što se događa unutar granica mog vlastitog bića.
Mnogo je dragih ljudi u Tuzli koji se raduju mojim novim knjigama. Kada je riječ o BiH, mnogo toga bi moglo i moralo biti drukčije kada je književnost u pitanju.
Nakon što je izašao iz tiska moj roman Kako preživjeti smak svijeta, jedno od najčešćih pitanja koje mi postavljaju jeste: Kako je pisati za odrasle nakon što ste objavili niz knjiga za djecu? Da je naša književna scena transparentnija, temeljitija i moram reći, poštenija u smislu davanja jednakih šansi svima, ja ne bih morala objašnjavati kako sam do sada objavila tri zbirke poezije za odrasle od kojih je jedna (Pjesma ribareve žene), također nagrađena Nagradom Fondacije za izdavaštvo FBiH a druga prevedena na njemački jezik. Tu su i još dva romana za odrasle: Gutači vremena i Nomadi.


 
Bljesak.info: Žene u književnosti, posebice u vremenu sadašnjem kad se civilizacija ne kreće isključivo naprijed, nego eksperimentira s nekim retro shvaćanjima razvitka društva, povratcima u 'bolju prošlost'' – jeste li osjetili da se nešto promijenilo, općenito po pitanju žena, a napose po pitanju položaja jedne umjetnice u društvu u kojem živite i djelujete?

JAGODA ILIČIĆ: Zabrinjavajuće je s koliko radosti žene prihvaćaju to što ste nazvali „boljom prošlošću“ zaboravljajući generacije onih koje su utrošile svoje živote na prava koja bi žene morale imati u suvremenom društvu. Pravo na vlastite izbore, odluke, život kakav zaslužuju i kakav same biraju. Na svu sreću ima i onih koje svakodnevno biju uspješne bitke na svim poljima i uvijek se osjetim radosnom i ohrabrenom kada sam blizu njih.

Bljesak.info: Godinama s uspjehom objavljujete priče i pjesme za djecu. Kako djeca reagiraju na knjigu vremenu sadašnjem? Jesu li djeca u modernome dobu digitalizirana generacija ili su još jedina ''očuvana oaza'' čovjekove povezanosti s prirodom?

JAGODA ILIČIĆ: Djeca su odraz odraslih. U obiteljima u kojima se poštuje knjiga rastu djeca koja ih čitaju. Mislim da bi čitali i više kada bi kvalitetne knjige stizale brže i jeftinije u njihov svijet.


Bljesak.info
: Autorica ste čitanki za osnovnu školu, uređivali ste ili još uređujete televizijske i radijske emisije za djecu, vodite radionice i sudjelujete u radu dječjih klubova. Je li teško 'manevrirati' između dječje i književnosti za odrasle?

JAGODA ILIČIĆ: Pisanje je proces koji se, kada sam ja u pitanju, u potpunosti razvija unutar mog svijeta. Dok pišem, slijedim temu, misao, san...ne vidim čitatelje, vidim samo značenja koja trebam smjestiti u riječi dovoljno snažne da ih u potpunosti oslikaju i ponesu izvan granica mene. Ponekad se „učiteljica“ u meni ispriječi kada pišem nešto što će čitati odrasli. Ona bi sve dovela u pedagoški prihvatljive okvire a to, ponekad, jednostavno nije moguće ako slijedite, a morate, iskrenu nit priče.

Bljesak.info: Višestruko ste nagrađivani ili nominirani za nagrade u različitim kategorijama. Jeste li zadovoljni načinom kako funkcioniraju procedure nagrađivanja u domaćoj književnosti?

JAGODA ILIČIĆ: Nagrade koje se dodjeljuju knjigama za djecu u pravilu su duplo manje od onih koje se dodjeljuju djelima pisanim za odrasle. Koliko je važno odgojiti kvalitetnog čitatelja i koliko je književnost za djecu važna, govori nam primjer razvijenih zemalja svijeta. Kod nas, nažalost, pisci koji stvaraju za djecu ( iako nijedan pisac ne piše samo za jednu čitateljsku dob), nemaju isti tretman kao oni “veliki“.


Bljesak.info: Vaš roman „Kako preživjeti smak svijeta“ je djelo pisano "riječima svilenim, teškim, duhovitim, jasnim. Sadržaj se raspliće u nekom poetičnom ritmu stvaranja priče, stvaranja svijeta koji osluškujete, naslućujete, osjećate", navodi se u kratkome prikazu. O čemu zapravo govori Vaš najnoviji roman?

JAGODA ILIČIĆ: Pokušala sam ispričati niz priča koje povezuje činjenica da su se dogodile u trenutcima kada su njihovi junaci doživljavali promjene koje su od njih tražile da se suoče sa svojim odlukama i na neki način, počnu živjeti iz početka. Lutala sam kroz vremena, igrala se s likovima, stvarnim i izmišljenim, dovodila u moguće zajedničke kontekste stvarnost i bajku, zamišljala budućnost... Ima tu svega, duhovitih dijaloga, emotivnih susreta i rastanaka, neočekivanih zapleta, poezije u prozi i proze u poeziji.
Sudeći po reakcijama dosadašnjih čitatelja, napisala sam nešto dobro ma koliko to neskromno zvučalo.  
 
Bljesak.info: Sve češće se u modernome vremenu vode polemike o tome kako i na koji način danas pisati, kako pristupati publici. Koristite li se modernim tehnologijama u svome stvaralaštvu na način da ste okrenuti tzv. elektroničkoj knjizi ili još uvijek više vjerujete konvencionalnoj knjizi, onoj koja zamiriše kad iziđe iz tiskare?

JAGODA ILIČIĆ: Vjerujem da je svaki način koji neki dobar tekst dovodi do čitatelja - dobar način. Volim držati knjigu u rukama ali s istom strašću čitam i e knjige koje ne mogu pronaći u papirnom izdanju.



Bljesak.info: Gotovo svaki čovjek u nekome trenutku svoga života otkrije neki svoj poseban dar ili sklonost ka nečemu. Umjetnici često imaju za vratom nezasluženi i ničim izazvani imperativ mijenjanja svijeta. Može li jedan umjetnik bilo što promijeniti, bilo u svome vremenu, bilo u ukupnome kursu povijesti?

JAGODA ILIČIĆ: Svijet ne spašavaju velike bitke nego niz onih malih, svakodnevnih u kojima je važna riječ, misao, najsitnije djelo koje će nekome pomoći da vidi drukčije, da se osjeća bolje i smislenije u svojoj koži.
Dobra knjiga, slika, melodija mogu ohrabriti, utješiti, pomoći u sagledavanju problema, prenijeti poruke koje se moraju naučiti. U tom smislu vjerujem da umjetnost može mijenjati svijet, zapravo je to i jedna od misija koje ima.

Bljesak.info: Kažite nam još što trenutačno pripremate, što iz vaše književne radionice mogu očekivati djeca, a što oni koji misle da više nisu djeca?

JAGODA ILIČIĆ: Nova knjiga za djecu trebala bi biti objavljena najesen. S novom školskom godinom kreću i nove radionice u mom dječjem književnom klubu „Knjigolina i prijatelji“. Tu su i novi tekstovi za Cvitak ali i nove promocije „Smaka svijeta“.

Objavljena djela:

"Snovi sedefaste školjke“, 1999. (priče i pjsme)
„Nisam kriv što sam krokodil“, 2006. (zbirka priča i igrokaza za djecu)
„Gutači vremena“, 2008. (roman)
„Nomadi“, 2009 (novela)
„Brkovi od kečapa“, 2011. (zbirka priča i pjesama za djecu)
"Uspavanka za Knjigosaura" (roman za mlade, nagrada Mali Princ za najbolje djelo u regiji objavljeno 2012. godine)
"Vanilla, med i suncokreti", 2013. (pjesme)
“Školske bajke”, 2014. (zbirka priča za djecu)
“Pjesma ribareve žene“, 2015. (pjesme)
"Kako preživjeti smak svijeta", 2017. (roman)

Višestruko je nagrađivana, a između ostalih dobitnicom je nagrada: Mali Princ za najbolju knjigu za djecu i mlade, Nagrada Društva pisaca za najbolju knjigu za djecu i mlade, Nagrada Fondacije za izdavaštvo BiH i drugih.




Kopirati