Tradicija

Keške - tradicionalno božićno jelo u Rami

Kultura / Flash | 24. 12. 2015. u 16:04 Zoran Stojanović

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Uz duhovnu pripremu za Božić kroz vrijeme Došašća vanjska priprema je uvijek imala svoje mjesto u tradiciji. Upravo je narod kroz tradiciju pokušavamo još na jedan način doživjeti Radosnu vijest.

Različiti su običaji vezani za Božić. Neki od tih običaja ušli su kao sastavni dio božićnog blagovanja. Među katolicima u BiH još uvijek se sačuvao veliki dio tih običaja. Jedan od njih je pravljenje posebne hrane. Riječ je jelu koje se zove „keške“. Rami skoro svaka obitelj samo za Božić priprema keške.

Keške je vuče naziv iz turskog jezika. Korijen riječi je ''ćeške'' što je označavalo hranu spremljenu od brašna i mesa. S obzirom na višestoljetnu vladavinu Osmanlija u Bosni i Hercegovini ne čudi porijeklo riječi za hranu koja se sprema od pšenice i kokošjeg mesa.

''Za spremanje kešketa potrebno je najprije dobro pročistiti odnosno prebrati pšenicu kako bi se odstranilo sve što je suvišno. Na kratko se ostavi u toplu vodu. Zatim se pšenica stuče u drvenoj stupici. Stupica je izdubljeno drvo u koje se stavlja pšenica te se tuče nekim čistim čvrstim predmetom a najčešće je to bila željezna šipka zvana „ćuskija“. Pšenica se tim stupanjem odvaja od ljuske. Nakon stupanja ostavlja se na sušenje i puštanjem kroz povjetarac skinuta ljuska se odvaja od jestivog dijela. Nakon pranja pšenica je spremna za kuhanje. Prije kuhanja podlije se malo masti ili masla. U drugoj posudi treba se kuhati kokoš, a voda u kojoj se kuhala kokoš nalije se u posudu gdje će se kuhati pšenica. Potrebno je dugo kuhanja, miješanja s povremenim podlijevanjem vode u kojoj se kuhala kokoš. Voda se dolijeva sve dok ne bude pšenica kuhana s tim da ne bude previše rijetko. U međuvremenu se kokošje meso isitni na manje komade te se pomiješa sa pšenicom. Zatim se nastavi kuhati tako pomiješano kako bi se što bolje sjedinilo. Prije jela keške treba posoliti jer se prije ne soli, zatim treba počinit maslom. Keške se može čuvati na dulje u hladnom'', govori Anica Stojanović iz Rame.

Ovo je bilo ukratko o ovom tradicionalnom jelu. Keške se doživljavalo kao hrana puka, a za Božić i keške čuvala se najbolja kokoš odnosno pijetao.

Naravno, uz keške pripremala su se i druga jela u skladu s mogućnostima, primjerice, kiseli kupus, posebno pripremljeni kruh ''čurek''. Veći dio tih tradicionalnih jela se i danas priprema s tim što je kupus zamijenila sarma. Tu su još pita burek i pita od jaja, a na trpeti svoje mjesto nađu i neka moderna jela.

Na Badnjak je bio obavezan post i nemrs. Za večeru bi se pripremao posni grah. Tada bi se okupila cijela obitelj, molilo se i pjevala božićna pjesma ''U se vrime godišća''. Kada dođe vrijeme s lučima i lampama bi se krenulo na misu polnoćku.

Na sam Božić bila je tradicija hodanja od kuće do kuće čestitajući Božić riječima ''Na dobro vam došao Božić i sveto porođenje Isusovo'', a odgovaralo se ''I s tobom Bog dao zajedno.“ Kao središnji dio je bilo obiteljsko blagovanje.

Kopirati
Drag cursor here to close