Ja sam životinja na kamernoj sceni: Ne smijemo mrziti one koji su drugačiji od nas

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Sinoć je mostarski Club Aleksa bio pravi mali kamerni teatar, pitke scene i dobre publike. Poslije predstave 'Ja sam životinja', razgovarali smo sa glumcima iz Umjetničke grupe Satya iz Sarajeva, koji inače prvi put na svoju mapu gostovanja upisuju i Mostar.

Interesantno je naglasiti da se radi o inžinjerima, pravnicima, dakle glumcima amaterima koji su sa puno žara odigrali vrlo dinamičnu šezdesetminutnu predstavu.

Mladi glumci ljubazno su razgovarali sa nama i nisu krili svoje impresije. Za Bljesak.info Indira Đeldum kazala je „"Igram glavni lik u predstavi Ja sam životinja, delikventicu koja pokušava da uništi život jednoj obitelji koja naizgled ima perfektan život, perfektan brak, jedno divno dijete. U Clubu Aleksa bilo je fantastično, akustično, publika je bila divna, jedno od najboljih iskustava, a bilo ih je mnogo".

Jasmina Mahmutagić igra ulogu majke. „"U Clubu Aleksa je bilo jako lijepo iz razloga što je to prvi put da igramo u manjem prostoru, bila je intimnija veza sa publikom, što je svima nama novo iskustvo i iskreno se nadam da ćemo ponovo ovdje doći".

Adis Omerović: "U ovoj predstavi igram sina. On je jedna suprotnost svemu onome što je ozbiljno u predstavi, on je neozbiljan, on je smiješan, duhovit, komičan na svoj način. Roditelji su ga čuvali pod staklenim zvonom, čuvali su ga od svega i sve što mu se desi u životu za njega je potpuno iznenađujuće, šokantno i on na to ima neki svoj komenatr i neki svoj osvrt. Inače, što se tiče igranja ovdje u Clubu Aleksa, meni je bilo sjajno, zaista ambijent je dosta topao, kompletna atmosfera sa publikom i naš neki odnos. Imali smo fidbek cijelo vrijeme. Igrati pred 200 srednjoškolaca u Sarajevu nije isto kao igrati pred manje ljudi koji pozorno slušaju sve i reaguju na svaku repliku, bilo da je ozbilja, bilo da je komična. Bilo je fantastično i volio bih opet doći."

Mirela Trepanić, koja je diplomirala s kratkim igranim filmom 'diličan dan u provinciji', u klasi Pjera Žalice, potpisuje režiju sinošnje predstave.

Koju poruku nosi 'Ja sam životinja'?

Poruka ove predatave je da ne smijemo biti nasilni, da je to primitivno ponašanje. Da moramo razmišljati o životu i ljudima koji nas okružuju, koje mislimo da poznajemo, da razmišljamo o sebi, da pokušamo uživati u tom istom životu. Ne predpostavljati stvari, biti pred predrasuda, posebno prema onima koji su na margini društva, a u ovom slučaju to su oni koji se ponašaju nasilno, delikventno. Prema mladim ljudima trebamo se truditi da ih što bolje upoznamo, zato što su oni naša budućnost.

Kakvo je iskustvo bilo režirati jednu ovakvu predstavu, je li bilo izazova?

Predstavu sam režirala prije nepune tri godine i bio je poseban izazov za mene, jer sam prvi put radila predstavu za ciljanu publiku, a razmišljala sam o tome što je bitno što mladim ljudima možemo poručiti, a vezano je za ono što ih čeka u životu. To je ova priča o predrasudama. Znači ne smijemo mrziti one koji su drugačiji od nas, ne smijemo se nasilno ponašati. Kako napraviti predstavu koja će za njih biti dovoljno zabavna, održati njihovu pažnju. To su sve neki izazovi, a bilo je također teško jer sam radila sa jednom grupom ljudi koji i nemaju baš puno iskustva u teatru. Ali oni su mladi, ono vole to što rade i dali su sve od sebe i mislim da su sad već sa iskustvom od četrdesetak izvedbi napravili ogroman pomak.

Je li na Vas Club Aleksa ostavio utisak kao na Vaše kolege?

A ovdje u Clubu Aleksa počela sam razmišljati o tome da pravim predstave koje će upravo na ovaj način komunicirati, baš što se ovdje dogodilo. Ljudi su pušili, pili piće, ali nista nije bilo što je ometalo. Suprotno tome bila je jača komunikacija, jača povezanost, svaki detalj je jednostavno profunkcionisao. Vidjela sam jednu potpuno novu predstavu i to je ono što me jako uzbudilo i sigurno će mi pomoćii u mojim budućim projektima, jer evo upravo radim za kamernu scenu novu predstavu i počela sam jednostavno da volim tu malu scenu, a to se upravo ovdje desilo i vrlo sam zahvalna programskoj direktorici Cluba Aleksandri Savić što nam je omogućila ovo novo iskustvo, kao i profesoru Salki Pezi na konstruktivnom razgovoru.

Ljubitelje teatra i roditelja koji su kroz najavu shvatili važnost prevencije protiv maloljetničke delikvencije bili su publika koju ni veliko nevrijeme nije spriječilo da dođu. Osim zamišljenih lica, smijeha, mogli su se čuti i komentari poslije završetka predstave od neke zrelije publike da su zadnji put ovako udobno smješteni, u prijatnom ambijentu, sa čašom vina uživali u predstavi zadnji put davnih godina u Parizu.