Iako je sve porušeno, nema raja bez rodnog kraja

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Iako su sela porušena tako da nije ostao ni kamen na kamenu, ipak, nema raja bez rodnog kraja. U prilog tome govori okupljanje nekadašnjih stanovnika sela Ivanaka, Pajića, Barunčića, Rajiča i drugih sela koja gravitiraju području od Komina i Banja Lučice do Klenjka.

Većina ovih sela pripada općini Prozor-Rama, a drugi dio je teritorij Konjica. Nekoliko godina za redom okupljaju se prve subote u kolovozu na ostacima domova i grobljima gdje počivaju njihovi preci. To okupljanje postalo je tradicija i već se pomalo i pokušavaju godišnji odmori planirati da bi se stiglo na okupljanje.

Ovogodišnje okupljanje bilo je u subotu, 5. kolovoza. Brojni protjerani i raseljeni diljem svijeta hodili su stazama svoga djetinjstva i svoje mladosti. Obišli su ostatke doma ili samo mjesto gdje je nekada bila obiteljska kuća. Zapaljene su svijeće na groblju i održane mise na mjesnim grobljima; Ivancima, Barunčićima i Rajičima. Pajićani su se na groblju pomolili te su misu slavili na Pajića brdu kod kapelice Sv. Nikole Tavelića. Misna slavlja su predvodili domaći svećenici i župnici.

Nakon molitve druženja su nastavljena oko mjesta koja su i prije rata bila mjesto okupljanja. Najviše se okupilo na Pajića brdu.

To je bila posebna prilika za sjećanje na bezbrižne dane djetinjstva, mladalačke dogodovštine, ali i poteškoće s kojima su se susretali ovdašnji ljudi. Blagovalo se u zajedništu. Neki su na Pajića brdo stigli dan prije te su noćili na otvorenom kod kapelice.

Lijepo je vidjeti da se tradicija ovog okupljanja nastavlja i da sve više ljudi dolazi sa novim naraštajima koji nisu bili ni rođeni kada su ovi ljudi morali napustiti svoje domove.