Slavni francuski filmski zavodnik i njegovih burnih 85 godina

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Slavni francuski glumac Alain Delon (Alain Fabien Maurice Delon) rođen je na današnji dan, 8. studenog 1935. godine u Sceaux, jednoj od općina u južnom predgrađu Pariza.

Bio je jedino dijete u braku njegova oca kino operatera i majke ljekarnice, koji je završio razvodom kada je Alain imao četiri godine. Odrastao je s udomiteljima. Kao školarac bio je živahan pa je zbog stalnih nevolja s profesorima često mijenjao škole.

Učio je mesarski zanat kod očuha, a sa 17 godina pridružio se francuskim marincima i ratovao u Prvom indokineskom ratu.

Vrativši se iz rata u Indokini, zbog privlačna izgleda privukao je pozornost na festivalu u Cannesu i 1957. dobio prvu ulogu, a prvi veliki uspjeh zabilježio filmom U zenitu sunca (Plein soleil, 1959.) Renéa Clémenta.

Svjetsku slavu stekao je 1960. godine ulogom u filmu „Rocco i njegova braća“ Luchina Viscontija.

Nastupajući u komercijalnim filmovima, najčešće kriminalističkima i u komedijama, ali i ponekim izrazito autorskim djelima (također i inozemnih redatelja), postigao je veliku popularnost koju su povećavale i razne afere, pa je uz Jean-Paula Belmonda postao najistaknutiji francuski glumac u idućih 25 godina.

Do 1990. godine Alain Delon je nastupio u 90-ak filmova.

Ženama je Delon bio magnetski privlačan. Slavni slamatelj ženskih srca jednostavno je hipnotizirao ljepši spol.

Prva velika ljubav karizmatičnog zavodnika drske ljepote i seks simbola 60- ih bila je prelijepa austrijska glumica Romy Schneider koju je upoznao na snimanju filma 1958. godine.

Ludo su se zaljubili i postali i jedan od najslavnijih parova filmske industrije. Ona je bila toliko luda za njim da je bila spremna odreći se cijeloga svijeta samo da postane Delonova žena.

Par se i zaručio, ali onda je uslijedio šok. Nakon pet godina veze i zaruka iznenada joj je poslao pismo: “Zbogom! Vraćam ti tvoju slobodu i tvoje srce!” Ostavio joj je i buket crvenih ruža i poruku: 'Otišao sam s Nathalie u Meksiko'.

Druga žena zvala se Nathalie Barthélemy, s kojom se vjenčao 1964. i dobio sina Anthonyja. Romy je zatim pokušala samoubojstvo prerezavši si žile na rukama.

Delon je nakon braka s Nathalie 15 godina bio u vezi sa francuskom glumicom Mireille Darc uz koju je, iako je njihova veza davno prekinuta, bio u posljednjim trenucima njezinog života.

Potkraj 1968. našao se u središtu velikog skandala oko ubojstva njegova tjelohranitelja Stevana Markovića. Delon tada priznaje bliske veze s podzemljem, no ipak ga oslobađaju krivnje.

Afera čak nije naudila njegovoj karijeri. Nakon toga, počeli su mu nuditi uloge u kriminalističkim filmovima, a publika ga je nakon afere uživala gledati u tim ulogama.

Delon je 1987. upoznao nizozemsku manekenku Rosalie van Breemens s kojom je proveo sljedećih 15 godina i dobio dvoje djece. Svojedobno, i to dok je bio u vezi sa Schneider, imao aferu s njemačkim modelom i pjevačicom Nico.

Kad je Romy Schneider 1982. godine umrla na njezin lijes Delon je položio komad papira s riječima: 'Nikad nisi bila tako lijepa. Vidiš, ipak sam za tebe naučio nekoliko riječi na njemačkom – volim te, ljubavi moja'.

Delon je inače dobitnik najvećih europskih glumačkih nagrada, snimio je više od 100 filmova, uključujući nekoliko klasika snimljenih pod klapom najprestižnijih europskih redatelja poput Melvillea, Viscontija i Godarda.

Važnije uloge: Roko i njegova braća (Rocco e i suoi fratelli, 1960) i Gepard (Il gattopardo, 1963) – oba L. Viscontija, Pomrčina (L’eclisse, 1962) M. Antonionija, Bljedoliki ubojica (Le Samouraï, 1967) J.-P. Melvillea, Umorstvo Trockoga (The Assassination of Trotsky, 1972) i Gospodin Klein (Monsieur Klein, 1976) – oba J. Loseya, Jedna Swanova ljubav (Un amour de Swan, 1984) V. Schlöndorffa.

Delonovi ispadi, egocentričnost, arogantnost da o sebi često govori o trećem licu jednine, provokacije poput kvalificiranja homoseksualnosti “neprirodnom”, pridonijeli su padu popularnosti u rodnoj Francuskoj.

U istraživanju iz 2013. godine čak 55 posto Francuza reklo je da ga ne voli jer ga smatraju “megalomanijakom”, “provokatorom” i “galamdžijom”. Usprkos tomu, status glumačkog superstara i legende francuskog filma nitko mu ne osporava.