Shakespeare suvremenog filma

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Jedan od najvećih filmskih redatelja svih vremena Akira Kurosawa (1910-1998), koji je proslavio kinematografiju Japana, jedini redatelj koji je dobio dva puta nagradu Oscar za najbolji strani film, rođen je na današnji dan, 23. ožujka 1910. godine.

Uspješno je spojio japansku tradiciju i kulturu s europskim senzibilitetom, a kritičari su ga nazvali ''carem japanske kinematografije''. Na zapadu je nazvan "Shakespeareom suvremenog filma", dok je u domovini dobio nadimak "Imperator".

Filmovi: “Rašomon”, “Plaža bogova rata”, “Sedam samuraja”, “Krvavo prijestolje”, “Idiot”, “Živjeti”, “Na dnu”, “ Dodesukaden”, “Dersu Uzala”, “Kagemusha”, “Ran”, “Madadayo”.

Kurosawa je jedan od snažnijih i originalnijih autora japanske i svjetske kinematografije.

Prema vlastitom priznanju, moto njegove umjetnosti staje u pitanje: “Zašto ljudi ne mogu sretnije živjeti zajedno?”.

Njegov najbolji film, savršena metafora, jeste “Rašomon”. Premijerno je prikazan u Tokiju kolovoza 1950. godine. Priča koja govori o subjektivnom pogledu ljudi na jedan događaj i stvari oko njih spada u vrh svjetske kinematografije.

Nakon toga, snima “Sedam samuraja” i “Tjelesnu stražu”, pa “Kagemushu” i “Ran”. Sve su to filmovi koji se smatraju klasikom.

Posebno su fascinantne njegove ekranizacije Shakespeareovih drama – “Macbeth” (u Kurosawinoj verziji nosi naziv “Krvavo prijestolje”), zatim ekranizacija “Idiota”, pa “Kralja Leara” (“Ran” kod Kurosawe).

Kurosawa je imao jedinstvenu snimateljsku tehniku – koristio je daljinske leće jer su izduživale kadar. Smatrao da će postavljanjem kamera dalje od aktera od njih dobiti bolju glumu.

Osim toga, koristio je i nekoliko kamera što mu je omogućavalo da snimi akcijsku scenu iz raznih uglova.

Kurosawin zaštitni znak bio je korištenje vremenskih elemenata kako bi dočarao atmosferu i unutrašnje dileme likova: jaka kiša, snažna vrućina, hladni vjetar, snijeg i magla…

Kurosawa je osvajao nagrade na svim svjetskim Festivalima – u Cannesu u Veneciji u Berlinu, a dva puta je dobio Oscara za strani film.

Danas ga filmofili smatraju najboljim azijskim i jednim od najboljih autora u povijesti filma.