Dokumentarac

Goli otok u Beogradu: Sistem kojim ljudi lome ljude

Kultura / Film TV | 25. 03. 2015. u 14:08 R.I.
Kopirati

Redateljica Tiha K. Gudac je inspiraciju za dokumentarni film pronašla u iskustvu svog djeda, koji je za vrijeme komunizma bio zatočen u ozloglašenom logoru na Golom otoku.

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Njezin dokumentarac "Goli", koji istražuje naslijeđe logora na Golom otoku i njegov utjecaj na obitelji ljudi koje su tamo zatvorile jugoslavenske vlasti, u ponedjeljak je otvorio Beogradski festival dokumentarnog i kratkometražnog filma.

"Meni je jako važno što smo u Beogradu danas. U ovom gradu je jako veliki broj ljudi koji su preživjeli Goli otok, a i njihove obitelji", rekla je hrvatska redateljica nakon prikazivanja filma.

Gudac je na ideju da snimi film o Golom otoku došla prije sedam godina, kada je vidjela fotografiju obiteljskih prijatelja s potpisom Golootočani.

"Tada sam prvi put s njihovim licima povezala riječ Golootolčani i tu smo mama i ja otišle kod njih na kavu i pitale dobro je li istina da ste svi Golootočani", objasnila je Gudac.

"Meni se čini da je taj razgovor bio očekivan dugo godina i da je postojala potreba da se sve ove stvari izgovore", dodala je, prenosi balkaninsight.com.

Goli otok je bio napušteni otok u Hrvatskoj, koje je 1949. godine transformirano u tajni zatvor i radni logor, gdje su mahom politički zatvorenici primoravani na fizički rad, a čuvari su ih redovno mučili.

Početkom šezdesetih, vlasti su počele koristiti Goli otok ne samo kao zatvor za potencijalne političke protivnike, već i kao redovan zatvor za kriminalce ili teške mlade prestupnike. To je trajalo sve do 1988. godine kada je logor zatvoren.

Ovaj nagrađivani dokumentarac, koji je prvi put prikazan prošle godine, gledatelje vraća u pedesete godine prošlog stoljeća, kada je njen djed Marjan Fuckan nestao na četiri godine. Za to vrijeme, niko nije znao što mu se dogodilo.

Njezin dokumentarac je istraživanje zasnovano na desetinama obiteljskih fotografija i intimnih svjedočenja preživjelih, a govori i o strahu i sramoti koju su osjećali godinama nakon što su napustili "otok slomljenih duša", kako je nazivan Goli otok.

Producent filma Nenad Puhovski kaže da dokumentarac izaziva emotivne reakcije među potomcima ljudi, koji su stradali u doba Jugoslavije.

"Ta generacijska trauma je nešto što, nažalost, na ovim prostorima jako puno obitelji proživljava u raznim verzijama, sa raznih strana. Takvih priča ima u ovim krajevima jako puno", rekao je.

"Rad je bio težak, ali i ozdravljujući i za ekipu i za cijelu zajednicu", dodao je.

Na kraju filma, u najemotivnijem djelu, Gudac prvi put vodi svoju majku Đurđicu Gudac Fuckan na Goli otok, a to iskustvo nju je ostavilo u suzama.

"Od tog trenutka više ni more ne vidim a da se ne sjetim te velike žrtve i toga što su ljudi prolazili", rekla je Gudac Fuckan beogradskoj publici.

Kopirati