Pregled tjedna

Tko ne diže gumu, mrzi Bosnu

Mostar je dobio komad novog mosta. Nije se, kažu, željelo još čekati pa je svečano otvoreno ono što se uspjelo izgraditi u deset godina koliko su trajali radovi.
Kolumna / Pregled tjedna | 12. 02. 2018. u 09:14 Berislav JURIČ
Kopirati

5.2. – Ponedjeljak

Ljepote Bosne i Hercegovine te izgradanja tijela i duha mogla bi se organizirati na normalniji način od podizanja automobilskih guma golobrade djece pred prebradatim instruktorima. To što čini organizacija Asker, tvrdeći da čini dobro djeci, može jedino i pričati maloj djeci.

Poruke da će ih izgraditi u one koji će biti prijetnja svima koji ne budu poštivali njihove vrijednosti javno je izgovorena, a i očita je. Zaboravljamo da još nitko nije definirao onu ''tko ne skače mrzi Bosnu''. Tako i sada, tko tko osuđuje i ne diže automobilske gume mrzi zemlju i tko smatra da nije normalno djecu, uz ćevape kao nagradu, maltretirati dizanjem guma jer je to korisnije od tehnologije, bit će kontra Bosne i kontra suživota.

Kao da nitko u ovoj zemlji nije zaživot.

6.2. – Utorak

Uzburkala se ionako uzburkana javnost u BiH. Predavanje Dragana Čovića zagrebačkim studentima kojima je rekao kakva je to BiH zemlja, izazvalo je more reakcija. Tako je koalicijski mu partner SDA prvo priopćenjima s nižih razina a potom i priopćenjem iz središnjice stranke osula po prošlom, sadašnjem i budućem partneru. Trošila se tinta na analize europskih vrijednosti, puno manje nego na prizivanje rata.

A život se broji po koalicijskim sporazumima, vladavini i predizbornim podgrijavanjima zauvijek zakuhanog lonca. I prolazi u njihovom miješanju.

7.2. – Srijeda

Utješiše nas Europljani. Sve je u rukama domaćih lidera i europski put ovisi o tome kako će se oni uspjeti dogovoriti. A mi, koji godinama buljimo u te lidere, znamo da kod njih dogovora nema. Kad krene dogovaranje, prvo što čujemo da je jedna od strana traži nešto na što druga strana neće pristati. I onda mjesecima slušamo kako jedni hoće, a drugi neće. Tako je, najfriškije, s Izbornim zakonom kojeg EU izdvaja kao priroritet.

Nitko nije zasjeo pa ostao sjediti dok ne nađe rješenje. Za trošarine i strani novac se ipak može sjediti do dugo u noć. Za ciljeve onih koje se predstavlja se sjedi samo u fotelji.

8.2. – Četvrtak

Mostar je dobio komad novog mosta. Nije se, kažu, željelo još čekati pa je svečano otvoreno ono što se uspjelo izgraditi u deset godina koliko su trajali radovi. Preko poluosvjetljenog mosta, prema poluizgrađenoj prometnici, uz koju je netko položio bombu, koja je nakaradno osigurana čekala da je netko makne, kreće se s jedne od nanovo uređenih raskrižja s jednim od najnovijih semafora u gradu. Na njima još uvijek nema davno obećanih modernih tipkala.

Od polusemafora, preko polumosta, preko poluprometnice u polunovi život.

9.2. – Petak

Gospoda zaposlena na županijskoj razini ove će godine za plaće dobiti 1,22 milijardi KM. MMF je dao zeleno svjetlo za 74,6 milijuna eura. Organizacije koje pomažu djeci i mladima dobit će 200.000 KM.

S 200.000 KM je najlakše naučiti djecu i mlade da je najbolje nasaditi se na jasle.

10.2. – Subota

Samo kod nas može ministar demantirati sam sebe pa natjerati novine da objave snimku onoga što je rekao pa se onda poklopiti ušima kao da ništa nije bilo.

Dragan Mektić rekao je u intervjuu Večernjem listu kako bi Srbi trebali prihvatiti činjenicu da je u Srebrenici počinjen genocid. Potom je Mektić sve zanijekao. Potom su novine objavile snimku na kojoj se čuje što točno nesigurni ministar sigurnosti govori. I tu priča završava. Posljednica nema jer laž u Bosni i Hercegovini nikome ništa ne znači. Kao ni istina.

Naslušali smo se laganja, zakletvi u istine, naslušali smo se snimaka i papaka, ali se nismo nagledali kazni i odlazaka.

11.2. – Nedjelja

Organiziraju se maskenbali. Prikrivaju se lica kako bismo se još jednom i još dalje odmakli od stvarnosti. Kao da već odavno ne žmirimo pred onim što nam se pred nosom zbiva i kao da se u vlastitim životima ne ponašamo kako netko koga se ne tiče urušavanje svakog komadića ovog društva.

Ne bi bilo loše kad bismo, barem jednom godišnje, napravili organizirana okupljanaj otkrivanja lica i gledanja u ogledalo i kad bismo spalili tupilo kojim dopuštamo da nam bude kako nam jest.

 

 

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.
Kopirati
Prikaži komentare
Komentari su djelo i osobno mišljenje naših posjetitelja, Bljesak.info ne odgovara za njih, kao ni za eventualne reakcije. Komentiranjem pristajete na Uvjete korištenja.