Pregled tjedna

Nismo jednako mrtvi, a jesmo nikako živi

Nevjerojatno je kakvim nas užasnim PR-ovima maltretiraju cijelo ovo izmaltretirano vrijeme. Ili su PR stručnjaci i krizni komunikatori, koji kao da kriziraju, uvjereni da smo svi ispranog mozga.
Kolumna / Pregled tjedna | 13. 04. 2020. u 09:57 Berislav JURIČ
Kopirati

Tekst članka se nastavlja ispod banera

6.4. – Ponedjeljak

Javnost sluša svjedočenje supruge jednog sarajevskog liječnika koja tvrdi da je za smrt njezina muža kriv sustav a ne koronavirus. Svjedoči o aljkavostima, kaosu, nebrizi i strahu onih koji su ga trebali na vrijeme zbrinuti.

Sustav se brani. SDA hvali institucije da su zaustavile širenje virusa. Stranka zahvaljuje građanima. Građani pak ne mogu zahvaliti stranci.

7.4. - Utorak

''Nije bilo većih propusta'', brane se liječnici u Sarajevu. To ipak znači da je propusta bilo. Pitanje je samo tko će govoriti o svim drugim propustima u drugim bolnicama. A šuška se da ih i tamo ima.

Propuste kod ovih što misle da vladaju ne treba ni spominjati. Oni, ako ne šuška, ne znaju ni raditi.

Sebija Izetbegović kaže kako sustav nije dobar, da je godinama takav i da se teško boriti protiv sustava. Kao da je zaboravila da je godinama bila nevjesta i supruga sustava u kojem je sve dobro dok nas naši jašu. A ona je nekome naša.

8.4. – Srijeda

Fadil Novalić nije htio preuzeti zasluge za pohvale Svjetske zdravstvene organizacije upućene BiH. Zasluge, kaže, pripadaju građanima. A građani? Građani trpe dok se sustavi skrivaju u kaosu i ponovno plaćaju plaćeno a Novalić i novalići nemaju čime pomoći jer ne ulijevaju ni trunku nade kad ih se gleda sluša iii čita.

Građani su pokazali kako mogu slušati vlast i kad je ovakva. A vlast nikad neće slušati građane. No, isti ti građani, ni nakon ovakvog šoka, neće slušati razum niti se sjetiti pred kutijama kome u ruke predaju živote. Sve je, dakle, po zaslugama.

9.4. – Četvrtak

Stožer civilne zaštite HNŽ-a donio je odluku o zabrani kretanja. Odluka je takva da ju treba dodatno pojašnjavati i građanima i onima koji će je provoditi.

BiH se priprema za zaduživanje. Natežu se početni zahtjevi kako bi se novac raspodijelio tako da svi oni zbog kojih su nam životi jeftini budu u prilici novčano poklopiti svoja stada pa im pred izbore govoriti kako su ih spasili. A spašavamo se tuđim novcem kojeg će vraćati naša djeca a njime balahati oni koji znaju da nikome ne moraju pravdati potrošeno.

10.4. – Petak

S granica dolaze vapaji. Građani koji ne smiju ući u BiH dok se ne provjere, a onda moraju u karantenu, svjedoče kako na granicama BiH vlada kaos. Nakon što su postavljeni šatori, koji liče na mjesta na kojima se uzgaja zaraza a ne sprječava, svi su oprali urukavičene ruke.

Politika je zbog natezanja oko kredita aktivnija nego u natezanju s virusom i ekonomskim mjerama.

11.4. - Subota

Nevjerojatno je kakvim nas užasnim PR-ovima maltretiraju cijelo ovo izmaltretirano vrijeme. Ili su PR stručnjaci i krizni komunikatori, koji kao da kriziraju, uvjereni da smo svi ispranog mozga.

Fudo - Tito. Nevjerojatan jad vidjeli smo u PR-u Fuada Kasumovića koji je djecu natjerao da ga izjednače s Titom za kojeg ne znaju ni tko je. Ne znaju ni tko je čovjek pod maskom s kojim se slikaju ni zašto njima nije dao maske i rukavice dok po prljavom asfaltu stavljaju potpis na svoje robovanje. A to valjda znaju njihovi isprani roditelji. Ali se ne žale.

Požalila se roditeljica Sebija. ''Sve ćemo dati da našoj djeci vratimo djetinjstvo'', kaže Sebija Izetbegović uz fotografiju djevojčice koja podsjeća na prizore kad se slavila prva dama Rumunjske, nepismena znanstvenica. Sebija Izetbegović, inače je galamila kako se jedno dijete neće liječiti u njezinoj bolnici.

No, izkrizirani PR nije pomislio da nam pod nos gura dokaz kako djeci punimo glave pogrešnim idolima kojima je dospjelo ruku da se igraju našim životima.

Prije svega, nečijoj djeci u ovoj zemlji gdje odabrani mogu što žele, osigurano je više od djetinjstva. Pobrinuli su se brižni roditelji za po još poneko koljeno. Našoj, ne Sebijinoj, djeci, onoj koja ne crtaju ovu Jovanku i sve druge prve dame, nitko od prozirnih likova nije niti će osigurati djetinjstvo i budućnost. Neće ni onima koji ih crtaju, ali mi smo plemena koja vole crtati svoje iako ih ne možemo ni nacrtane.

Naše pomanje budućnosti nema nikakve veze s njihovom nedodirljivošću. Niti bilo tko normalan želi da mu dijete u obećanoj budućnosti živi u debeloj i bogatoj sjeni nacrtanih likova. I da to zove djetinjstvo.

Drugog po važnosti u obitelji Izetbegovića vidjeli smo ozbiljno tek kad se krenulo pričati o novcu. S druga dva igrača, jednim sa samoizolacijske klupe Draganom Čovićem, i zauvijek mrskim Miloradom Dodikom, dogovorio je raspodjelu novca. Čini se kako nije uspio u državnoj raspodjeli kao s onom u Federaciji gdje ima nejačeg protivnika. Čović i Dodik ispregovarali su što su htjeli. Izetbegović je pristao na manji kolač. Bakir Izetbegović će reći kako je odblokirao nečije blokade. Neki će pobjedonosno u svoje utvrde, a neki će nastaviti šutjeti i vraćati kredit. To je djetinjstvo koje daju našoj djeci.

12.4. – Nedjelja

Potrudio se netko pa je u moru izjava koje čujemo pri pravljenju pametnim upozorio na to kako virus, baš kao i tuzlanska sol, ima različit rok trajanja u dva entiteta.

U Republici Srpskoj virus umire s preminulim. U Federaciji BiH virus nastavlja živjeti nakon smrti pacijenta. Čudan je život u BiH.

Uskrs je. Treba slaviti život. U ovakvoj nakaradi, nismo jednako mrtvi, a jesmo nikako živi.

 

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.

Kopirati
Drag cursor here to close