Pregled tjedna

Nesreća je njihova sreća, a vaši su jadi ništa

Ako morate skakati da volite Bosnu, onda morate i vjerovati u riječi najvećeg među sirotinjom.
Kolumna / Pregled tjedna | 14. 09. 2020. u 09:16 Berislav JURIČ
Kopirati

Tekst članka se nastavlja ispod banera

7.9. – Ponedjeljak

Počeo je kaos. Još jedan u nizu. Školarci će na svojoj koži i pod maskama osjetiti još jedan besmisao trokutastog besmisla.

Mostar, kojeg Ljubo Bešlić ostavlja tako da ne znamo tko je zadužen za koji odjel, nije ni označio ulice pred školama niti je iscrtao zebre koje bi isprepadanu djecu barem malo učinile sigurnijima a grad normalnijim. No, ako nema viška boje, kako bi onda grad mogao pokloniti besplatne udžbenike djeci.

Besplatne udžbenike nije podijelio ni premijer i zastupnik u jednom, Nevenko Herceg. Pohvalio se praznim torbama ne shvaćajući da se hvali da je ''pod njim'' 1000 gladnih obitelji i da mu poklon ništa ne vrijedi. Jer, sirotinja bi besplatne udžbenike, kad ih velikodušna vlast nabavila, nosila i u vrećicama kojih ima na sve strane.

Pohvalio se zato premijer i zastupnik da je prebolio koronu pa je pred pačiće male s prevelikim maskama izašao samo s brkovima na licu. Nikad neće naši velikani naučiti da oni trebaju biti primjer pa makar i u kaosu koji nema veze s mjerena.

Ma što god u nju da se stavlja, potrošačka korpa u kolovozu poskupjela je za 200 KM u odnosu na srpanj. No, u BiH nitko ne trza. Koliko kod da se trpa, korpa je jednako prazna.

8.9. – Utorak

Kao ni na korpu, nitko ne trza ni na tužne brojke o broju nepismenih u BiH i činjenici da se školovanje sve više napušta zbog novca i da je svaki četvrti đak napustio školske klupe.

Zato se priča o drugim klupama. Na iznenadnom sastanku u Mostaru, čelnici HDZ-a BiH i SNSD-a, partneri od kojih jedan drugom smije reći svašta a drugi prvom ništa, dogovorili su zajedničku (post)izbornu borbu u Hercegbosanskoj županiji.

Nepriznati Komšić, koji šuti kad ne treba, progovara i traži da BiH prizna Kosovo. A sami sebe ne možemo priznati.

Jedan je dužnosnik uzimao primanja na plaću u čak 49 odbora. Nikad nećemo saznati tko ni kako se proveo poslije ''velikog otkrića''.

Šutnja i nakon otkrića da besplatne maske koje je djeci podijelilo ministarstvo u Širokom Brijegu ne daju disati. Šutnja i nakon svjedočanstava iz škola u kojem se pravila pokazuju neprovedivima. Roditelji kažu da neće šutjeti. Tko ima uši, neka čuje.

9.9. – Srijeda

Svi jadi koje imate, ništa su s jadima Bakira Izetbegovića koji se javno iskukao kako ima običnu kuću, i kako od neobične plaće dijeli građanima šakom i kapom. Samo, eto, mi ne vidimo i ne želimo vidjeti kako je Sin velikodušan. Razumije, kaže Sin, narod. Narod opet nekako voli da im Bakir govori kako ne trebaju misliti svojoj glavom. Jer, ako morate skakati da volite Bosnu, onda morate i vjerovati u riječi najvećeg među sirotinjom.

Amerikanac šeta zemljom. Sastaje se uglavnom s velikima. Fadil Novalić od njega traži pomoć u borbi protiv korupcije. Nije tražio da netko sastavi respiratore.

Komšić kaže da se stidi zbog zločina nad Hrvatima koje je počinila Armija BiH. Ne stidi se zbog onog što je on učinio.

Odbjegli HDZ-ovci uspostavit će vlast u Hercegbosanskoj županiji. Tamo gdje je netko dovezao otpad iz Italije i nitko mu ništa ne može. Svi HDZ-ovi koji podrže izbačenog Ivana Vukadina, dobit će nogu. Narodu, kojeg je ostalo malo, ostaje samo od šake do lakta.

Roditelji u Hercegovini nikako da uvjere vlade i ministarstva da oni brinu o svojoj djeci više nego što o njima brinu svi foteljaši zajedno. Potom su proglašeni krivcima jer se mjere slabo provode pa će se prelomiti preko djece. Roditelji stvar misle prelomiti preko ulice. U njihove redove, jadno i jeftino se uvlače jadni i jeftini polupolitičari kako bi se izborili za broj glasova veći od broja članova njihove obitelji.

Zato nema krivaca u svadbenim salonima. Lobi je ipak prejak, ali je prejaka i činjenica da se veliki broj zajedničkih života oslanja na početni kapital zvani jabuka. Tako je to u zemlji bez olakšica za mlade bračne parove. Kako se god okrene, udara se po džepovima. I po razumu.

10.9. – Četvrtak

Zamalo se dinastiji koja, uz druge dinastije, vlada ovom zemljom, a mi se pravimo da to ne vidimo, pridružio još jedan član. Zamalo zet Bakira Izetbegovića, poznat po tome što se, uz to što je zamalo zet, snimao za YouTube, preuzet će fotelju direktora Agencije za statistiku Federacije BiH.

Adnan Cerić, pojasnila je Kći Jasmina, neće biti prvi zet. Ali će, iako je na slavljenju Djeda Alije bio u drugom redu, sad biti u prvom redu brojača naše stvarnosti.

Tako bi veći bh entitet, kako mu tepaju oni što misle da samo oni vole ovu zemlju, mogao dobiti nove izračune prosječne plaće, broja uposlenih i ostalih brojki koje nitko ne čita, a tako puno govore o ovoj zemlji.

Uz sve odglumljeno čuđenje, isplivava zaborav na činjenicu da ministarstvo u Zenici vodi kralj šiše i također YouTuber koji isto ima moćnog oca.

11.9. – Petak

Opet nas pred lokalne izbore, uz vijesti kako se asfaltiraju putevi, zatupljuju visokom politikom. Nitko ne spominje nikakav plan da bi se neka lokalna zajednica pretvorila u raj u ovom paklu zvanom BiH.

Šefik Džaferović piše Trumpu kako se treba boriti protiv zla. Za to vrijeme, njega u BiH neki vežu uz to zlo.

Obavještajci su Tužiteljstvu prijavili svojeg šefa tvrdeći da radi za stranku Siromašnog, Darežljivog Sina. Ako su obavještajci, valjda imaju dobre obavijesti.

Roditelji u Mostaru izlaze na ulice. Oni protiv čijeg mozga prosvjeduju imaju plan: traže novo stanje nove prirodne nesreće. Jer, nesreća je njihova jedina sreća.

12.9. – Subota

Hrabro je Fadil Novalić, tehnički premijer Federacije bez vlasti s kantonima bez vlasti, govorio u Dnevniku Federalne televizije i hrabro ga nitko ništa nije upitao o respiratorima. Pohvalio se da Federacija ima više novca od Srpske i da je u ovom kaosu bez posla ostalo više od 17 tisuća ljudi.

Ali to je, kaže Fadil, ništa. Bit će bolje, bit će reforme, bit će stranih kredita jer, eto, svi su više zaduženi, pa možemo i mi. No, nisu svi ovako jadni kao mi, niti svima o glavama rade ljudi u tehničkim mandatima čiji se predmeti kisele na sudovima.

13.9. – Nedjelja

Roditelji se spremaju za prosvjed. Trebalo je neke stvari i ranije. Možda dok su roditelji bili djeca.

Previše se ruku diglo i svima je lakše spremiti kofere. I prosvjedi će pokazati treba li ih pakovati ili je riječ o buntu u kojeg će se uplesti oni koji bi omastili brk u politici i još jedan glas pretvorili u vjetar.

Je li došlo vrijeme za krik u ovoj zemlji?

 

 

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.

Kopirati
Drag cursor here to close