Pregled tjedna

Milijun zaboravljenih Ne

Imao je Izetbegović toliko neobrijanog obraza pa je pozvao ljude, koje su on i slični njemu na svim stranama raselili, da glasuju u što većem broju. I to za njega.
Kolumna / Pregled tjedna | 22. 11. 2021. u 09:50 Berislav JURIČ

Tekst članka se nastavlja ispod banera

15.11. – Ponedjeljak

Još se prepričavaju scene obračuna u Mostaru a nema službenog očitovanja ministra niti je, kao u nekim normalnim svjetovima, netko sazvao pressicu i obratio se javnosti koja sav taj nedorasli mehanizam plaća. Tek je odaslano priopćenje iz kojeg ispada da sve do subotnjeg popodneva nije bilo policajca na mjestu gdje je prolivena krv. A bilo je. I nijemo su gledali.

Europa je, kažu, zabrinuta je se u BiH priča o podjelama. Očito je da su tek počeli slušati. Za to vrijeme za stolom za koje sjedaju uvijek gladni koji jedu naše živote, kako kažu, nema ništa novo.

Otkriven je spomenik ubijenima na Kazanima. Na ploči, unatoč protivljenjima, nije se našlo slovo o rukama ubojica. Tako je to u nas – naše su ruke uvijek manje krvave, a njihova je krv uvijek manje crvena, manje vruća i najmanje nevina.

Bivši radnici Aluminija najavili su štrajk glađu jer su ih prevarili oni koji šute.

16.11. – Utorak

Milorad Dodik rekao je da nema konkretan plan za odcjepljenje iako to branitelji Bosne na jeziku ne čuju i ne žele čuti. Kome još treba pomirljivi Dodik?

Napokon je lakovjernoj javnosti rečeno da nema ništa, barem za sada, od Jelkinih poreza koje Fadil mora braniti. Naime, panika je zavladala nakon što je objavljeno da će se oporezivati nasljedstvo u novom planu o porezima koje, je li, planira Ministarstvo financija. Potom se virtualno drvlje i kamenje sasulo na Fadila Novalića koji se morao braniti od onih koji preplitko čitaju. Za to vrijeme Jelka Milićević, žena koja drži resor što odlučuje o uzimanjima, šuti. Fadil je navikao da se brani i kad ne treba.

Održana je još jedna sjednica Gradskog vijeća Mostara u kojem se ne zna tko je većina a tko opozicija. Ruke se dižu za sitnu lovu, a priča koja dolazi iz vijećnice bez dvorišta daleko je od mostarske stvarnosti. Tako nitko ne zna što se učinilo po pitanju sigurnosti u Mostaru, zašto se troši 100.000 KM više materijala i što su glavni aduti direktora koji su preuzeli poduzeća. Zna se samo da su morali biti iz stranke jer gradonačelnik kaže da smo svi po strankama i da se ništa nelegalno neće rušiti u gradu koji zidinama jede sam sebe.

17.11. – Srijeda

Nastaviti se kreditno zaduživati. Vijest je to iz priopćenja skoro zaboravljenog ministra financija BiH Vjekoslava Bevande. Ministarstvo kojem je na čelu trebalo bi promijeniti ime – Ministarstvo za kredite bez jamaca i bez grižnje savjesti.

Suđenje svevidljivom Novaliću i nevidljivoj Milićević pomalo umara javnost, barem onu koja ga prati, i dokazuje kako se pred sudovima, u ''velikim'' predmetima, može pričati čas jedna čas druga priča. Svakako od kazne nema ništa.

Skoro svako drugi mladi čovjek želi napustiti BiH, vijest je koja ne umara javnost, a neumorna dva starca nam donose novu radost. Naime, Dragan Čović i Bakir Izetbegović, rođeni da se službeno ne dogovaraju, po broju godina na leđima zaslužili su mirovinu i sve ono što im zakon – o kojem pojma nemaju oni što se koprcaju u BiH i sve to plaćaju – kao umirovljenicima daje. Bit će tu plaća i otpremnina, svega onoga što roblje, pozvano da glasuje i da se po potrebi glasa, može samo sanjati.

Stigao je potom demantij. Od Izetbegovića, ne od Čovića. Nije, kaže, istina. No, šest plaća otpremnine, poslije kojih se opet vraćaju na posao, nije im dodijeljeno samo zato što je država blokirana. Ali čim se odblokira, čut ćemo nova pravdanja. Nikako uplate na humanitarne račune.

Fikus iz Predsjedništva BiH za to vrijeme drži lekcije. Armija BiH, kaže Šefik Džaferović, nije iza sebe ostavljala grobnice i logore. Ispada da je u redu druge u BiH praviti budalama i da probrana vojska u ratu iza sebe ostavlja samo cvijeće.

18.11. – Četvrtak

I čim se fikus pomjeri, nastane skandal. Navodno se Šefik Džaferović prošvercao u Vukovar jer u od njega ruke oprali i hrvatski premijer i predsjednik koji su rekli kako ga nitko nije pozvao službeno, kao člana Predsjedništva BiH, u službeni program obilježavanja vukovarske tragedije.

A potom neko drugo cvijeće zamiriše novom filozofijom o životu. Fadil Novalić kaže da bi volio da građani više ulažu a manje štede.

Potom se javio čovjek koji se izlanuo na jednom skupu pa rekao kako ima svoje novinare preko koji h u javnost šalje što misli da treba biti poslano. Goran Čerkez, pomoćnik federalnog ministra zdravstva o čijem nasljedniku nema priče, najavio je kako će se pred Božić uvesti pravilo ''cijepljen-testiran-prebolio'' i da se bez potvrda o jednom od tri stavke neće moći na posao u javne ustanove. Kao da je u nas problem ne dolaziti na posao i nabaviti potvrdu ispod stola. Jer, kako savjetnik ima svoje novinare, tako i dolazači na posao imaju svoje potvrđivače.

19.11. – Petak

BiH, koja slavi sve a ne slavi ništa, mogla bi obilježiti još jednu godišnjicu. Osmica, čovjek koji još nije dokazao svoje desetke, na fotelji glavnog obavještajca sjedi dvije godine ''na crno'' jer mu je istekao mandat. Tehnička Federacija BiH, koja radi kao da ih je netko izabrao, sva je ''na crno'', a u Federaciji, ma šta drugi govorili, politički crnje ne može.

Za to vrijeme, Veliki Propovjednik, po Njemačkoj se hvali kako je samo Sarajevo jače o Republike Srpske. Ne vidi Bakir Izetbegović, kojeg zasljepljuje bjelina mantila i bjelina papira za diplome, da dalje od Sarajeva stenje sirotinja. Imao je Izetbegović toliko neobrijanog obraza pa je pozvao ljude, koje su on i slični njemu na svim stranama raselili, da glasuju u što većem broju. I to za njega.

20.11. – Subota

Promaklo je budnim medijskim očima, kojima nečije gaćice nikako ne promaknu, puno toga što je Fadil Novalić govorio u svojoj poslanici napaćenom narodu. I dok ih iz Njemačke Bakir Izetbegović tješi da su bolji i bogatiji dio BiH, Svemirac Fadil freelancere je nazvao satelitima pokušavajući na svoj način pojasniti njihovo stanje u zakonima. Kaže nabavljač respiratora da su freelanceri nešto novo u svijetu i da ih čas ima, čas nema, da čas rade, čas ne rade. Isto bi se moglo reći o Fadilovim satelitima koji padaju s Marsa koje mi plaćamo za razliku od freelancera koje plaćaju neki strani ljudi jer nabavljači ne vide u njima nikakav potencijal.

21.11. – Nedjelja

Novi prosvjed u Mostaru. Ne radi štrajka glađu sugrađana koji su prevareni za mirovine i plaće, ne radi nesigurnosti u gradu, nelegalne gradnje, beskrajnih radova za koje nitko ne odgovara i koje nitko ne provjerava, ne zbog lošeg stanja u vrtićima i školama, ne zbog bolnica u kojima se pregledi čekaju mjesecima, ne zbog ubijene Neretve i beba koje je u bolnici ubila bakterija, ne zbog prljavih ulica i ne zbog rekonstrukcije tek napravljenog kružnog toka. I ne zbog potvrde za ulazak u javna poduzeća i posao – stranačke propusnice s kojom se drži distanca od stvarnog života kojem ne pomaže ni cjepivo.

I ne zbog milijun drugih zaboravljenih ne zbog kojih je davno trebalo dignuti glas i upaliti puno veće vatre.

 

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.

Kopirati
Drag cursor here to close