Pregled tjedna

Ključ jeste u rukama, ali je brava u glavi

Sa šutnjom se guta i vijest da je samo u mjesec dana potrošačka košarica poskupjela za 317 KM. Za život četveročlanoj obitelji potrebno je 2.370 KM. Toliko novca nemate. Imate li život?
Kolumna / Pregled tjedna | 09. 09. 2019. u 10:19 Berislav JURIČ

Tekst članka se nastavlja ispod banera

2.9. – Ponedjeljak

Tamo gdje nije vruće i gdje su prosvjetari zadovoljni, počela je školska godina. Učionice su sve praznije ali nije to zadalo brige našim voditeljima u budućnost. Vlast, koje nema, i koje neće biti, glavna je briga onih što prividno brinu. Iz priče o djeci i najvećem blagu, oni su odabrali blago.

Nastavljaju se prepucavanja tko to tamo koči a tko to silno želi vlast, ali se svo briganje svodi na upiranje prstom u krivca i šutnju o rješenju problema.

Vjerske zajednice počele su upozoravati kako je kockanje najveći problem društva. Kasno su se, očito, sjetili. Nitko se ne kladi na vlast ni na to na čiju će stranu stati vjera kad bude ''stani-pani''.

3.9. – Utorak

Nastavljaju se natezanja o vlasti do te mjere da su lideri postali dosadni u svojim papagajskim ponavljanjima bezidejnih mantri o tome kako je njihov stav jedini spasonosan za BiH.

Nitko od usijanih glava, videći da očito sve što govore nitko ne shvaća ozbiljno, nije predložio novo sjedanje za stol i sjedenje dok se ne donese rješenje.

Policija u Mostaru trenirala je strogoću. Kuka se nad sustavom, a žali za sistemom i psuje prekoračenje ovlasti. Odjednom nestaju oni koji govore kako je bilo bolje kad su se ljudi bojali organa reda i mira i svi postaju velikani pravde i lijepog ponašanja.

4.9. – Srijeda

Skoro 500 ljudi stavlja potpis na kraj jedne tužne priče. Aluminij se prazni a stotine tužnih priča ostat će neispričano. Nikoga, naime, više nije briga. Više je, izgleda, briga bila kriza izvan ograde Aluminija nego ona pod njegovim krovom.

Liječnici u HNŽ-u odlučuju da neće štrajkati. Zdravstvo je dobilo još jedan flaster.

Zaboravljena priča o muljanju s mostarskim muljem, nakon godišnjih odmora, dobit će nastavak. Kreću nova saslušanja za traženje krivca o trovanju Mostaraca koje je prestalo zanimati jesu li otrovani.

5.9. – Četvrtak

Istekao je rok i ostvario se samo jedan od 12 principa – ako nema dogovora, dogovor ne postoji. Nisu uspjeli, a nije da su se trudili, lideri dogovoriti preko čega prijeći i koju knedlu progutati da bi se formirala vlast. Samo su se luđaci iznenadili što ne nije dogodilo ništa.

Zato samo luđaci mogu trpjeti vijesti poput onih da počinje izrada strategije razvoja Federacije koju još nitko nije spomenuo u šupljačenju o formiranju vlasti. Samo privremeno svjesni situacije u kojoj jesmo mogu progutati naslove poput onih da se ''privremeno obustavlja poništenje diplome'' prvom čovjeku obavještajne službe.

Sa šutnjom se guta i vijest da je samo u mjesec dana potrošačka košarica poskupjela za 317 KM. Za život četveročlanoj obitelji potrebno je 2.370 KM. Toliko novca nemate. Imate li život?

6.9. – Petak

Bakir Izetbegović bio je u pravu. Poslije petog, došao je šesti.

HDZ misteriozno šuti o proslavi u Drvaru. Zato ne šuti Milorad Dodik koji je partneru u vlasti opalio šamar i najavio dolazak srbijanskog predsjednika u pusto mjesto oko kojeg se lome ljubavi.

Banka je odjednom ukinula minuse (bivšim) radnicima Aluminija. Najglasnija stvar kojom se smirivalo bijesne radnike, dok je još bilo volje za bijesom, bio je dogovor s bankama. Krizni stožer miruje, ali kriza ne.

7.9. – Subota

Bakir Izetbegović opet je bio u pravu. Poslije šestog, došao je sedmi.

Na ulice su izašli pobornici tradicionalne obitelji. Sijevale su poruke protiv Parade ponosa i dokazalo se kako nismo daleko makli od želje da slušamo samo sebe. Opet su maloljetnici iskorišteni za velike poruke pa se prosuo nečiji mozak o bravi i ključu. Ključ jeste u našim rukama, ali je brava u glavi.

Imale su razloga tradicionalne obitelji izaći na ulice i ranije i boriti se za, recimo, dječje doplatke. Ali nisu. Mi volimo samo gladnu djecu.

8.9. – Nedjelja

Bakir Izetbegović nije rekao što dolazi poslije sedmog.

Održana je Parada ponosa u Sarajevu. Nije bilo izgreda, iako su mnogu trljali ruke.

Održana je i parada blamaže u Erevanu. Zemlja kojoj ne ide ništa, nije zaslužila ni da joj lopta bude okrugla.

 

 

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.

Kopirati
Drag cursor here to close