Znaš o čemu nismo odavno?

Migracije su neminovnost, praznu rupu oduvijek su na Balkanu popunjavali drugi. Kromanjonci su zamijenili krapinskog neandertalca, Grci i Rimljani su zamijenili Ilire, Slaveni i Grke, i Rimljane i Ilire, dolazili u naletima Mlečani pa Turci....
Kolumna / Kolumne | 27. 02. 2019. u 10:09 Igor BOŽOVIĆ
Kopirati

Kaže mi jučer prijatelj da uskoro nećemo moći piti ni kavu u lokalnom kafiću jer nema više tko raditi, sve je otišlo na zapad. Istina, brojke iseljenika zvuče porazno, radilo se o službenim pokazateljima, prema broju zatraženog ispisa iz bosanskohercegovačkog državljanstva, a koji se kreću u tek kojem desetku tisuća, ili pak oni neslužbeni podatci nevladinih organizacija koje sugeriraju da je brojka emigranata bliža 150 tisuća.

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Neću ovog puta govoriti o odgoju koji je prerastao u gotovo dogmatsko da se treba zaposliti na državnim jaslama i ne raditi ništa, a ukoliko to ne uspije, odseliti. Neću o tome jer dijelom sam i ja na „jaslama”, iako svoju plaću itekako zaradim, a i nije da mi je plaća nešto posebna, jedino eto što je uredna, redovita.

Neću ovoga puta govoriti niti o tvrdoglavim poslodavcima, gazdama, koji ukoliko ne ostvare profit u visini između 3000 i 5000KM mjesečno, zatvaraju čak i piljaru. Godinama svi trube da je besmisleno raditi 10 sati dnevno, sedam dana u tjednu, za plaću koju samo stotinjak kilometara na zapad zaradiš u tjednu. Neću govoriti niti o tvrdoglavim gazdama koji umjesto da svoj profit pokušavaju isposlovati nižim porezima, nižim doprinosima, teret svaljuju na radnika.

Ne. Mogli smo pozivati na ostanak, na razum, nema ovdje razuma ni u čemu. Odlazak je neminovan, idemo o nečemu što nas tek očekuje.

Zajednički nazivnik nomada

Dok naše stanovništvo emigrira u zemlje Europske unije, u valovima, sitnijem, prema Hrvatskoj, koja također gubi stanovništvo u potrazi za poslom, i u kojoj ne moramo učiti ni novi jezik, a nerijetko samo trebamo nanovo ovjeriti osobne dokumente... ili onim ozbiljnijim valovima, prema Irskoj i Njemačkoj i ne samo tamo, gdje treba pomalo promijeniti životne navike, početi koristiti još u srednjoj posljednji put aktivno govoreni strani jezik... je li, što će se dogoditi ovdje?

Migracije su neminovnost, praznu rupu oduvijek su na Balkanu popunjavali drugi. Kromanjonci su zamijenili krapinskog neandertalca, Grci i Rimljani su zamijenili Ilire, Slaveni i Grke, i Rimljane i Ilire, dolazili u naletima Mlečani pa Turci, pa Vlaji mijenjali Slavene, pa Poturi mijenjali Vlaje pa Austrija pa Švabe pa Talijani... Oduvijek je na Balkanu cirkuliralo stanovništvo jer je ovaj prostor na ulazu u Europu, klimatski ugodan dio Euroazijskog kontinenta, ali je svejedno nezgodan za prelazak zbog rijeka i planina, šuma, močvara...

Namjerno sam spominjao i cirkulaciju osvajača jer ta se izmišljena granica na zapadnim obroncima Bosne usadila čak i u samo poimanje granice dvaju svjetova: razvijenog Zapada i tmurnog Istoka. Sada su ovdje pridošlice iz Afrike i Azije, sve do Pakistana. To nisu mutanti, životinje, niži primati, to su ljudi, u potrazi za kruhom i boljim životom, mada ih mi držimo u torovima, u konc-logorima, izgladnjujemo ih, držimo bez higijene i dnevnoga svjetla.

Dublje od europskih „uljudnosti”

Uistinu, možda niste svjesni u Hercegovini, jer imamo Salakovac tu u blizini. Ovaj multipraktik centar za razne vrste migranata najhumaniji je oblik zbrinjavanja ljudi u pokretu vjerojatno ne samo u Bosni i Hercegovini, nego i široj regiji. Ali ljude na sjeverozapadu Bosne drže u praktično koncentracijskim logorima u malom. Ali vrlo skoro ćemo gledati vlastitim očima, kako se „balkanska ruta” već mjesecima lagano pomjera na jug. I kad dođe do Hercegovine, tu će poduže vrijeme ostati. Jer ovo je posljednja točka.

Nije čak problem niti u lokalnom stanovništvu, za koje se često navodi da su negostoljubivi. Ne budite ludi, kada govorimo o problemima na sjeverozapadu Bosne, Krajišnici su najpitomiji ljudi u Europi, najbolji su domaćini, nadaleko poznati po svojoj blagoj naravi. Vjerojatno je u genima, ako već ne u odgoju, ostao taj mentalitet potrage za boljim životom, donesen još u Vlajima u vrijeme Otomanskog carstva. Ako ste ikada bili u gostima u okolici Cazina, Bihaća, znate kakvi su ovi ljudi domaćini. Nepojmljivo je da suvremeni logori postoje upravo tu, ali jesu, pod budnim okom te razvijene Europe o kojoj maštate i vi sami, u kojoj i mi pokušavamo pronaći bolji život.

Stvara se umjetno neprijateljstvo prema migrantima. Počevši od pojma ilegalni migranti. Ne postoji takvo nešto kao ilegalan migrant. Migracija je jedno od osnovnih ljudskih prava, pravo na slobodno kretanje. Pitam sve vas koji ste uspjeli pogledati koju utakmicu u Rusiji, na Mundijalu, jeste li legalno bili u Rusiji, ili ste ipak ušli bez viza, nakon što je pod pritiskom turističke seobe Rusija privremeno suspendirala svoj vrlo strogi vizni režim prema zemljama Europe. Jeste li tada bili ilegalni migranti? Ili ste samo privremeno migrirali u iregularnim uvjetima?

Nemamo se, doista, razloga plašiti migranata. To su samo ljudi. Čujem nerijetko pitanje, ali vidi mu tenisica, vidi mu mobitela, muškarac u najboljim godinama, zašto ne brani svoje kao mi u ratu. Čime smo mi zahvalili svojim prvoborcima u proteklom ratu? I drugo, sad kad je krenuo val put Irske i Njemačke, nisu li prvo otišli muškarci, radno i ratno sposobni, da osiguraju uvjete da odsele potom i žene i djeca? Jesu li ponijeli sa sobom najbolje cipele, najbolje jakne, mobitel i laptop kakav imaju? E tako je, kada se postavite u istu ravan s ljudima koji dolaze u Bosnu i Hercegovinu, ne izgleda toliko nelogično. A namjerno nisam htio spominjati sulude ratove bez i naoko pravedne strane, kao što su Sirija, Afganistan ili evo sad kreće novo žarište u Pakistanu.

Sve su ruke crne kad kopaju

Nisu, dakle, puno drukčiji od tebe i od mene. Dobro, možda imaju kakvo čudno ime, govore neeuropskim jezikom, ali dajmo im godinu dana, vjerujte, južnoslavenski jezici nisu ni izbliza teški koliko arapski ili bilo koji njemu srodni jezik kojim govore pridošlice.

Ukoliko se prestanemo plašiti migranata, u njima ćemo ubrzo vidjeti divne mlade tokare, bravare, automehaničare, pravnike, liječnike, učitelje... Sve su to oni imali u svojoj zemlji. I došli su ovdje. Mi ih dočekamo neprijateljski, i oni izvuku noževe. Logično. Njima Bosna i Hercegovina nije ni u ludilu krajnje odredište. Zašto bismo im mi stvorili pakao dok na kratko borave ovdje?

Mi bismo gradili autoceste. Nije da bi nama škodio posao, ali generalno ne razumijem zašto nas te autoceste ne bi izišle mrvicu jeftinije ukoliko bi nam i migranti pomogli, na kraju krajeva, i oni će lakše put razvijene Europe. Na kraju krajeva, kad ja i drug nemamo priliku otići u omiljeni kafić zato što mu je dosad nekoliko konobara otišlo put Njemačke... A majke ti, nemoj mi samo reći da Pakistanac ne zna držati tacnu, ili da kava neće biti jednako ukusna ukoliko je spravi nešto tamnija ruka!

Još malo pa i naši veliki industrijski ponornici bit će prisiljeni potražiti još jeftiniju radnu snagu. Jednostavno, monstruozni globalni kapitalizam je takav. Hoćete mi reći da ruka iz Kenije ili Irana ne zna jednako dobro lijevati slitine? Želite mi reći da sirijski liječnik ne zna ubosti injekciju. Idemo, svi vi kojima je divni dr. Ben Markin iz Gane spasio život, ubijte se odmah, ukoliko je tako.

 

 

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.

Kopirati