Klizna situacija

VPT: Manjak hrabrosti i višak gluposti

Kukavičluk i političko kalkuliranje rezultiraju shizofrenom situacijom u kojoj je vakcinisanje stvar slobodnog izbora, samo što se za krivi izbor dobijaju sankcije
Kolumna / Kolumne | 03. 09. 2021. u 09:20 Emir IMAMOVIĆ PIRKE

Tekst članka se nastavlja ispod banera

U teoriji nam je pandemija virusa covid-19 donijela i nešto dobro. U praksi je to, naravno, živi užas u kojem - eto tog dobrog - nismo usamljeni: svaka moguća budalaština iz bilo kojeg kutka svijeta, primijenjena otkako su Kinezi počeli kašljati, prepisana je i izvedena u Bosni i Hercegovini. Kao i obično, što je prepisano gradivo gore, to smo mi predaniji u njegovom savladavanju.

Nakon godinu i nešto mjeseci nereda sa, prvo, rigidnim mjerama zaštite javnog zdravlja, pa ekstremnim popuštanjima i čekanjem da korona ode negdje, i mi smo stigli do trenutka u kojem ono što bi trebalo biti obavezno postaje dobrovoljno, a mogućnost (krivog) izbora – kažnjiva.

Uglavnom, uskoro će u Federaciji, možda i Republici Srpskoj, zaživjeti ono što već postoji ili se zagovara drugdje, u Hrvatskoj, Njemačkoj, Izraelu... To nešto nezvanično se zove VPT – vakcinisan, prebolio, testiran – i bit će mjera prava i sloboda.

Dakle, oni što se nisu vakcinisali, a nisu ni preboljeli koronu, niti imaju valjan, negativan test na covid-19 sa svim njegovim mutacijama, neće moći ići u restorane, kina, pozorišta, na javne skupove i koncerte. Oni što spadaju u VPT grupu će, samim time, imati veće mogućnost da žive život kakav smo poznavali do početka prošle godine.

Onaj kome treba objašnjavati da je vakcina manje štetna od pola konzervirane hrane, da od nje ne rastu ni treća noga ni drugi nos, da cjepivo ne izaziva sterilitet i ne kvari sliku na televizoru, e tome pomoći nema. Kao što je nema ni onima koji uporno odbijaju prihvatiti činjenicu da samo masovna imunizacija omogućava famozni suživot sa virusom koji, evidentno, neće nestati sam od sebe, pa se moramo naučiti živjeti s koronom kao s gripom ili trajno nositi maske i štopati vrijeme do ranog zatvaranja kafana.

Ljudskoj gluposti lijeka nema i ona je dugotrajnija od nuklearnog otpada. „Utakmice su se – u doba kada nije bilo TV prijenosa – igrale na praznim stadionima, a procvala je i prodaja 'eliksira', prevarantskih 'lijekova', kao i praksa ispijanja alkohola koji 'ubija gripu'. Obveza nošenja maski podijelila je ljude, a posebno su bili ljuti u Kaliforniji. San Francisco je 1918. prvi ujedinio bijes u organizaciju Anti-Mask League, posvećenu borbi protiv uredbe o obveznom nošenju maski u gradu. Udružili su se liječnici, građani i aktivisti, složni da je obaveza prekrivanja lica protuustavna i protivna svim principima slobodnog društva. Uredba o maskama je ukinuta u veljači 1919., a sve do tada, nenošenje maske kažnjavalo se s globom od pet do deset dolara, doniranih Crvenom križu... San Francisco je u konačnici imao 45.000 zaraženih i 3000 mrtvih. Stotinjak godina poslije, debata o učinkovitosti maski, kao i prosvjedi pojedinaca koji je odbijaju nositi, ponavljaju se i s COVID-om“, piše novinar, scenarista i publicista, Velimir Grgić, u nedavno objavljenoj knjizi „Teorije zavjere 21. stoljeća“ u kojoj, uz ostalo, još kaže: „Fascinantno je da čak 65 posto antivakserskog sadržaja na Facebooku i Twitteru dolazi od samo 12 osoba, influencera kao što su osteopatski liječnik i web poduzetnik Joseph Mercola, osteopatska liječnica i autorica niza knjiga protiv cijepljenja Sherri Tenpenny ili osteopatski liječnik Rashid Buttarm, uvjeren da je COVID-19 rezultat kombinacije 5G mreže i chemtrailsa, štetnih tragova koje zrakoplovi ostavljaju na nebu“.

Ako nauka govori da najmanje sedamdeset posto vakcinisanih – sa dvije, a u nekim slučajevima i tri doze – garantira život kakav je nekada bio, te ako postoji, kao što postoji, više od dvadeset-trideset posto spremnih tvrditi da se Bill Gates rodio samo da njih čipira, onda nastupa – represija. Ili bi tako trebalo biti, samo što nije.

Prateći svaki mahniti trend, ovi će naši stručnjaci copy/paste tehnikom uvesti podjelu građana na vakcinisane, zaštićene preboljenjem ili netom testirane i one koji će s prozora i kroz izloge gledati život drugih.

Vrijeme populizma traži iste takve lidere i populističke odluke. Sve, naime, govori u prilog uvođenju obavezne vakcinacije, samo što umjesto nje imamo ovo VPT kino. Jednostavno, previše je onih što više vjeruju Facebooku nego nauci da bi dosegli željeni procenat zaštićenih, dok svi ti antivakseri, teoretičari zavjera i borci protiv čipiranja imaju pravo glasa i mogu, ako se ujedine, itekako uticati na ishode raznoraznih izbora.

Nema slobode za protivnike slobode, kao što nema – tačnije, ne bi trebalo biti – ni proklete mogućnosti izbora između nauke i protokola internetskih mudraca, samo...

Kukavičluk i političko kalkuliranje rezultiraju shizofrenom situacijom u kojoj je vakcinisanje stvar slobodnog izbora, samo što se za krivi izbor dobijaju sankcije.

Zamislimo, čisto da pojasnimo u čemu je problem, da je na narednim lokalnim izborima glasanje javno i svi, kako se to već kaže, mogu birati prema vlastitoj svijesti i savjesti. E, zamislimo sada da na tom javnom glasanju pobijedi, eto neka bude SDP, a izgube SDA, HDZ, SNSD, NiP, SBB, Republikanci... I samo još nešto da zamislimo: zabranu glasačima poraženih stranaka da iznajme gradske prostore, besplatno koriste javnu infrastrukturu, vade rodne listove i prijavljuju se za poslove u entitetskoj ili državnoj službi.

Na prvu, poređenje možda nije najsretnije, ali je na svaku drugu prokleto tačno jer, da ponovimo, pravo na izbor ne podrazumijeva nikakve sankcije zato što taj izbor nije očekivan, ma koliko bio iracionalan.

Sve je, da skratimo, jednostavno: nema povratka u jedino normalno bez značajnog broja vakcinisanih, a ima previše onih što mudruju i ne žele zavrnuti rukav, pa kada je već tako -   jedina stvar koju država, entitet, ko god, može napraviti, a da bude koristi, je uvođenje obaveznog cijepljenja i, naravno, pratećih sankcija za one koji tu odluku ne žele poštovati. Sve ostalo je kurenje svircu i maraton u začaranom krugu u kojem će konzumenti prava na pogrešan izbor biti hinjski kažnjavani, dok će se oni što su na vrijeme zavrnuli rukav osjećati kao budale u beskrajnom čekanju da razum pobijedi.

A to, ovo zadnje, se kod nas nije desilo ima najmanje trideset godina. I neće tako skoro.   

 

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.

Kopirati
Drag cursor here to close