Pade stranka ali ne i ministarstvo

Uvijek se slijepima mogu zamazati oči

To će, vjerojatno, biti to. Mali čin kajanja za veliku pljusku onima u koje se kune. Narod je tako, iako se nešto pretjerano nije ni trzao na ministrov nemoral, dobio jednu bitku
Kolumna / Kolumne | 14. 11. 2017. u 10:17 Berislav JURIČ

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Dogodilo se i to. Nakon što su novinari otkrili aferu sa stipendijom za ministrovu djecu, ministru je proradila stranačka savjest.

Naime, Darinko Mihaljević, ministar unutarnjih poslova u Hercegbosanskoj županiji, podnio je ostavku na mjesto predsjednika HDZ Livno. Tako je eto, osim što je novac vraćen u blagajnu kako bi se valjda dodijelio nekome kome je potrebniji, zadovoljena malo i zaboravljena pravičnost u ovoj zemlji.

Za sada je ostavio ono manje zvučno mjesto jer se iz prvih izvještaja ne zna je li brižni otac osim stranačke dužnosti ostavio i onu ministarsku. I to će, vjerojatno, biti to. Mali čin kajanja za veliku pljusku onima u koje se kune. Narod je tako, iako se nešto pretjerano nije ni trzao na ministrov nemoral, dobio jednu bitku. Ma kako pokajnički čin simboličan i sićušan bio.

Možda je ovo nalog viših razina stranke da se u ovo osjetljivo predizborno vrijeme ne smiju tek tako jeftino zabijati autogolovi. No, javnog pranja ruku i priznanja, nema.

Tako, recimo, nismo čuli osudu ni kritiku viših razina ministrove stranke da nije u redu otimati drugima i da je nemoralno, ma koliko netko volio svoju djecu, grabiti samo za njih a umotavati se u brigu za djecu svoga naroda. Umjesto toga, čitali smo nove medijske napise kako je ministrov kolega ranije radio to isto. I tko zna tko sve ne u tom začaranom lancu često dalekom od očiju javnosti, a blizu oltarima i prodikama o moralu.

Prije toga, čitali smo kako se na tom istom području županijski čelnici hvale titulama koje nemaju, kako se mućka sa službenim automobilima. Ili barem pokušava mućkati. Poslije svakog od tih događaja imali smo samo komentare kako je riječ o namještaljkama nekih zlobnika i ''neprijateljskoj'' taktici da se nanese šteta.

A po istom receptu i drugi narodi i građani brane svoje redove. Tako je recimo nakon nedavnog uhićenja bivšeg SDP-ovom ministra Predraga Kurteša čelnik osušene ljevice Nermin Nikšić više galamio o tome tko je javio kojem mediju da Kurteša uhićuju nego je li zločesto to što je napravio njegov ministar.

I lider SDA radije će slušati kako mu suprugu razvlače zbog direktorovanja nego što će zatražiti da se odreknu članske iskaznice svi oni koju su umrljani raznim mućkalicama stranke koja svoje ruke ima u svakoj pori društva i svakom džepu, samo ako to poželi.

I moglo bi se o ovakvim i sličnim slučajevima tipkati do iznemoglosti i o svima onima koji su bar malo okusili vlast na bilo kojoj razini i u ime bilo kojeg naroda, narodnosti, građana i sinova, zetova, supruga, kumova, susjeda.

Tako to kod nas biva. Dok se divimo svijetu u kojem padaju ostavke i zbog najmanje sumnje u prevaru, kod nas se svim silama trudi u stranačke redove zbiti one koji će raditi za sebe a kovati narode u zvijezde. A onda – prevara. Ako prođe, prođe. Ako ne, uvijek se slijepima mogu zamazati oči.

Kopirati
Drag cursor here to close