Dobrota

Uhaljinjeni svijet

Dok smo ne tako davno imali puno manje stvari za staviti na vagu prilikom mjerenja svijeta, danas smo svijet pretrpali kriterijima...
Kolumna / Kolumne | 10. 07. 2018. u 10:36 Berislav JURIČ
Kopirati

Svima je jasno da svijet gledan očima današnje mladosti izgleda potpuno drugačije od onoga kako bi svijet trebao izgledati. Ili, ako ćemo ublažiti našu ''osudu'', taj svijet izgleda potpuno drugačije od onog svijeta što smo ga mi stariji ostavili za sobom.

Prozor u današnji svijet sveo se na plastikom uokvirene ekrane s kojih bliješte nestvarne boje. Jer, svijet u kojeg danas gledaju mladi, svijet iz kojeg oni gledaju stvarnost, nema previše veze s osim što svijet uistinu jeste.

S druge strane, prilično je teško shvatiti način na koji danas ti mladi, uokvireni u svoje plastike, koračaju kroz život i na koji komuniciraju. Sugovornik je sveden na površnog čovjeka, a razgovor na skraćenice i šifre, ako uopće razgovor postoji jer se danas, u silnoj brzini u kojoj silno i besciljno žurimo, govori samo fotografijom i morem znakova koji se prosipaju ispod nje. Površnim pogledom i odabirom nacrtane emocije završava nešto zašto su nam prije trebali čitava ''mala vječnost'' i more riječi.

Očito je i tužno što se danas svijet pretvorio u komad plastike i njegova veličina ograničila okvirom od plastike a dubina na pomno složene boje koje ustvari skrivaju prave boje života i izvrću stvarnost u nešto što ona ne bi trebala biti. A naša je stvarnost tako uplastičena da nema nikakve veze sa stvarnošću koja se koprca pod umjetnim bojama i da je današnji svijet daleko od onog stvarnog svijeta. Plastične vrijednosti, ma koliko se krive i nejake činile, grizu i lome pred sobom zbilju, a mlađe pješake kroz život u pretvaraju u površne i brze ljude, kojima ništa, osim lažnih boja nije sveto.

Dobrota protresla zemlju

Da je tomu tako, govori i primjer djevojčice iz Kaknja čija je priča potresla zemlju – barem one koji se u njoj još uvijek prepuštaju da ih nešto može stresti – te obišla regiju i svijet. Naime, djevojčica koja je završila osmi razred i koja je na ''maloj maturi'' željela biti obično dijete velikog srca, završila je u svim medijima jer društvo u kojem odrasta ne želi njezinu dobrotu.

Djevojčica je, naime, umjesto trošenja novca na skupu maturalnu haljinu, poželjela novac iskoristiti pametnije. Nažalost, danas se raskoš u našim životima spušta još niže pa se raskošnim, najljepšim i najsređenijim mora biti već na završnici osnovnoškolskog puta, a ''probija se'' to pravilo već i u vrtićke redove. Dakle, djevojčica je odlučila novac koji bi potrošila na maturalnu haljinu pokloniti djeci oboljeloj od raka te se na zabavi pojaviti obučena kao obična djevojčica. Zgrozilo je to svijet oko nje.

Učenica je na nešto što je trebala biti maturalna zabava došla s natpisom "Novac dajem za djecu oboljelu od raka, a na maturu se može i bez haljine" i time se stavila pred zid osude prema kojem su pljučtale nevjerojatne stvari. Roditelji njezina školskog kolege s kojim je trebala kročiti u zabavu i prijeći granicu u nekakav svijet starijih, zabranili su dječaku da joj bude pratitelj.

Majka dječaka je, ako je vjerovati medijima, a, nažalost, u ovome mediji nisu pretjerali, rekla kako sinu zabranjuje da bude njezin partner opisavši djevojčicu kao "prosjački obučenu djevojku, koja je došla na maturu bez haljine".

Svijet se sveo na haljinu

Svijet se, nažalost, u očima te majke, a onda u očima njezina sina i čitavog tog ''plemena'' kojem ostavljamo svijet, sveo na haljinu. Roditelji djevojčice koja je željela biti samo dobra javno su podijelili svoje zgražanje nad onim kako je uplastičeni i uhaljinjeni svijet dočekao plemeniti potez djevojčice kojeg se ne bi postidjela i veća srca od srca četrnaestogodišnjakinje.

''Kao i svaki roditelj, čije je dijete maturant, dali smo novac kako bi si kupila svečanu garderobu za matursku noć. Nakon dva dana, *** je izrazila želju da taj novac da djeci koja se liječe od raka, smatrajući da je njima potrebniji od njezine svečane garderobe za jednu noć. Naravno, kao roditelj smo je podržali, sretni i ponosni jer smo vidjeli plod našeg dugogodišnjeg odgoja. Na maturu je otišla u farmericama i majici.Vidjevši je tako skromno obučenu, majka dječaka, koji je trebao proći kroz grad s njom kao njezin pratitelj, zabranila je svom djetetu da obnaša ulogu njenog pratitelja ismijavajući je i nazivajući 'prosjački obučenom koja je došla na maturu bez haljine'. Kada sam to čuo, pitao sam se što je s onom djecom koja nisu u stanju da priušte skupocjenu garderobu za tu noć?! Pitao sam se, tko smo mi da ocjenjujemo nečiji stajling, i čemu mi učimo svoju djecu?", napisao je otac djevojčice naglasivši kako je jako ponosan na svoje dijete.

No, mi teško da možemo biti ponosni na svijet u kojeg smo odaslali svoje male maturante bez obzira na kakvu ih maturu spremali i kakvim se njihovim velikim korakom dičili. Dok smo ne tako davno imali puno manje stvari za staviti na vagu prilikom mjerenja svijeta, danas smo svijet pretrpali kriterijima od kojih se ne vidi pravo življenje i stvaran život.

S druge strane priče

Nevjerojatno je da nam je društvo, načeto ratom i nevjerojatno dugim i predugim izvlačenjem iz blata postratnog društva, spalo na tako jadne i jeftine kriterije. ''Molite Boga da ne budete s druge strane priče'', napisao je ogorčeni roditelj djevojčice, koja se, ni kriva ni dužna, našla u središtu pozornosti, ne zbog svojeg čina – kojeg bi svakako trebalo biti više u medijima – nego zbog osude njezine dobrote samo zato jer se površna majka nesuđenog pratitelja maturantice, prepala da će boje i uokvireni svijet njezina četrnaestogodišnjaka biti loših boja i loše uokviren zbog obične majice i obični farmerki.

Ubola je u oko majku i poruka s majice pa bi pokvarila svu raskoš, koja je trebala biti ulovljena, uokvirena za zauvijek i izložena udarcem prstiju pod nacrtane emocije.

Jednostavna je, a možda u današnjem vremenu i današnjoj publici preteška i neshvatljiva, poruka djevojčice nakon svega. ''Meni treba prijatelj za cijeli život, a haljina je za jednu noć'', odaslala je poruku djevojčica dobrog srca i dobila more uzdignutih palčeva, srca i razdraganih smajlija pod svoju poruku.

No, u stvarnosti je ostalo nerazbijeno iznenađenje našeg okrutnog plastičnog svijeta da netko jednostavno želi činiti dobro i da ne želi padati pod utjecaj površnosti i šarenila kojima sami od sebe krijemo stvarnost.

Površni i jadni

Otkrit će se kasnije da je upravo stvarnost djevojčicu nagnala na ovaj potez. ''Ono što je utjecalo na svijest naše *** je vjerojatno to što je od ranog djetinjstva rasla uz ljude i drugove koji su se liječili od karcinoma. Nažalost, jedan njen drug, a sin naših najboljih prijatelja je izgubio bitku s teškom bolešću u 12. godini svoga života'', otkrio je medijima njezin otac.

S druge strane, teško je shvatjlivo i probavljivo da su se protivnici njezinog poteza branili izjavama kako se sve moglo odraditi i bez natpisa na majici. Valjda im je tih nekoliko slova na grudima djevojčice u kojima kuca čisto srce, zapelo za oko i na svim uslikanim uspomenama bi ih opomenulo da su upravo oni krivci za iskrivljeni svijet u kojem se danas polažu mature, u kojem se sitni koraci kite velikim šarenilom a veliki zgražanjem jer odudara od današnjih okvira.

Uplastičeni svijet kojim koračamo i u koji šaljemo svoje male heroje daleko je od šarenila kojeg dodajemo raznim filterima na moćnim ''zaustavljivačima trenutaka''. Dobrota je danas poželjna samo onda kad ne otkriva koliko nismo dobri i kad ne iskače iz okvira kojeg smo si, površni i jadni, zacrtali.

 

*Kolumna objavljena u mjesečniku Naša ognjišta 

 

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.

Kopirati
Prikaži komentare
Komentari su djelo i osobno mišljenje naših posjetitelja, Bljesak.info ne odgovara za njih, kao ni za eventualne reakcije. Komentiranjem pristajete na Uvjete korištenja.