SARS-CoV-2

U svatove bez one stvari

I što ostaje našim voždovima – a što drugo nego da misle pozitivno i pomole se tko u Koga vjeruje. Jer teško da će ih malinatori izliječiti.
Kolumna / Kolumne | 22. 07. 2020. u 09:30 Igor BOŽOVIĆ

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Bio je to jedan pravo dobar party, da se obilježi 30 godina koalicije ili nešto tako, nešto ovo gdje nas sirotinju ne zovu. A što bi nas i zvali, mi kuvertu šaljemo još od 1990. godine u redovitim intervalima, red je red, a vlast je vlast, tu su paragrafi pa zagrabi! I onda Fadil, Dragan, Rašo, Donka, Dićka, Sajo... prestadoh više i brojati. Ali dobra fešta pravo bila. Kažu u Sarajevu još malo pa nemaš gdje šnjimi, Podhrastovi, Podlugovi, Podveležje...

I sad su svi pozitivni, manje-više uz laganije simptome. A uskoro će opet na testiranje, onog drugog četvrtka, ako ne narednog. Jer upravo oni su jamac pozitivnog mostarskog mirovnog sporazuma o pozitivnom održavanju izbora u nekadašnjem gradu Mostaru. To je otprilike veliki plus u Gradu. Dakle, bez njih neće moći. A kako su nam i uvijek donosili samo pozitivne vijesti, a mi zlobni novinari samo se fokusirali na mrak i beznađe i izvlačili im iz konteksta, tako su nam sada pozitivno iz samoizolacije donijeli proračun, s pozitivnim kašnjenjem od sedam i malo jače mjeseci, a mogli su u redovitim okolnostima zdravi k'o dren napraviti to i ranije. Ali sada konačno možemo imati lokalne izbore. Na trenutak je doduše izgledalo da će ove godine lokalni izbori biti održani samo u Gradu Mostaru. Eto čisto da uplaše građane ovog Grada da su opet slučaj.

I primijetite li kako naglašavam tu njihovu pozitivu?! Naravno, naši su politički lideri uzduž i poprijeko svi pozitivni, jerbo u nedostatku političkih programa, ne preostaje im ništa drugo nego da šire pozitivnu vibru i jednu sveopću zaraženost proeuropskim vrijednostima. Pod vrijednostima, ovdje mislim isključivo na koronu, jer većini ovozemaljske sirotinje korona je jedini mogući dodir sa Europom, i uopće svijetom, kojeg mogu pokupiti. I opet pokupiti od gastarbajtera emigracije, dijaspore i kako li već ne zovemo ove što smo rastjerali, vrijedne školovane i sposobne građane, kako ono kažu, odljev 'mozaka'.

Jedini koji je iskreno zalutao u svu tu pozitivu je opet drug Žeeljko, dugo ee kao dugo aa u Saamir i Daamir, ono iskreno domaćinski lojalno sarajevski urbano, ono kad kažeš Žeeljke moraš reći i prezime da znaš da je Žeeljke Komšića (jer jedino deklinacija prezimena otkriva da se radi o drugu, a ne drugarici Komšić). Nego, dok ne odlutam u lingvistiku đe sam pano s Marsa, Žeeljki uz sav trud i višestruku samoizolaciju, ono doslovce natezanje, ne uspješe biti pozitivan. Alkar Žeeljko i ovoga puta u ništa i za kaznu će morati na lokalne izbore ponuditi neki program. Ono bar da odluči je li za ove izbore vlast ili oporba. Jer u Žeeljke je to nejasno kao i spol, ne znaš za koji tim igraju ovi njegovi.

Moš ti misliti na tom partyju gdje su se svi zarazili kako su šikanirali Žeeljku, ono sad oni svi kad su jeli istom zlatnom kašikom, kako je onomad prorekao otac nacije, i svi se zaraziše osim Žeeljke. Druga Žeeljke ne drugarice Željke. To je bila veća ložiona nego Fadile oprosti (Fadilu maline neću halalit pa mu je stoga bolje da ozdravi).

Ne reče se kopiro nego kloniro

Znam, reći ćete lako je se tebi zaje... ovaj šaliti na njihov račun, ima dolje ispod teksta disklejmer da te se odriče Bljesak, ćaća, mater, uža i šira rodbina, te da sve to što baljezgaš, pričaš i pišeš kao obična dvorska luda niz vjetar ide. Ali nije. Nemam konkretno nikakav pik eto baš na Žeeljku ili na Gagog (Gagoa, kako se reče akuzativ nadimka od Dragan?!), jednostavno, divim se svakom čovjeku koji osvoji tri puta isti mandat: Draganu u HDZ-u, Žeeljki u Predsjedništvu, načelnicima općina i gradova u Hercegovačko-neretvanskoj. To su sve ljudi čiji pregalački rad zajednica prepoznaje i daruje ih još jednim mandatom, dabogda oni nami sto mandata osvojili, ovako divni i pozitivni, makar i na korona virus (s iznimkom Žeeljke, njemu pozitiva nije jača strana).

Jer pazi, nije da ima neki javni diskurs koji će ih prokazati i osuditi. Ponekad nešto lanu na političare ovi sa Žurnala, Hercegovine, Poskoka, Frontala, Bljeska, da se zalomiti i Kliksašima. Ali generalno sve ti je ovo u javnom diskursu copy-paste. Evo baš sam jučer tražio tonski ili video zapis cjelovite izjave premijera Kantona Sarajevo Marija Nenadića (uvijek se pitam nije li ustavno da se i Kanton Sarajevo zove Sarajevska županija, nisam još dobio nedvojbeni pozitivan odgovor, no ovo danas ipak nije tekst o jeziku ili...). Nisam htio prepričane polucitate s portala, svaka čast kolegama, ali znam ja nas, je*ao nas (jeste, ne kaže se je*o nego je*ao). Tražio sam stoga tonski zapis cjelovite izjave ili više segmenata obilaska Klinike Abdulah Nakaš. I naišao na neobjašnjiv element ravan Dosjeima X (je li to H u Srba?!).

Naime, na događaju je bilo nekoliko radio-televizijskih kuća, kolega agencijskih, portalskih... I ja pođem redom tražiti i bilježiti što je sve premijer rekao. Na prva dva priloga sam pomislio, haha, vidi istu izjavu odabrali. Na trećem sam uzviknuo: koja sreća! Vidi tri u jedan. Ali kako sam pregledao izvješća desetak sarajevskih lokalnih i entitetskih medijskih kuća, mogu se zakleti da sve te medijske kuće imaju istog montažera kojem je bilo lijeno rezati tucet različitih inserata pa u svakoj Bogom danoj reportaži premijer priča o istoj potrebi za kapacitetima i proširenju istih...

Mislim, znam kolege, nisu svi prepisali isti tekst pa uvalili isti citat, nema šanse. Ali na žalost, tvoju, moju i svakoga od nas, ovaj primjer govori koliko su omasovljivanjem i ubrzavanjem, vječnom utrkom za klikovima domaći mediji otupili i postali copy-paste. Žalosno.

Nisam imao priliku u svom radu uočiti ovaj problem, ima nas nekoliko tu u okolici koji se bavimo međusobno sličnim opisom posla, moja malenkost, Raguž, Behram, pa onda znamo razmijeniti materijale kad nam se poklope tematski. No u karijeri sam vrlo rijetko morao inzistirati na ukorivanju neovlaštenih korisnika teksta (uostalom, tko bi od mene tekst prepisao, pa pogledaj ti ovo tjedno promišljanje, treba se čovjek o jadu zabaviti da me skuži).

Samo opremi dulji staž od Genjca

A žao mi je što sam umjesto istraživanja o potrebama zdravstvenog sektora, što mi je originalno bio plan, došao do plastične prezentacije javnog jednoumlja podmazanog dnevnim novinarstvom. Jer ne treba mnogo objašnjavati problem u kojem se nalazimo ne samo mi nego i naši pozitivni vođe.

Oni se sad zaraziše, zaražahu, zaražaše, je li, to što se dobije kad svi ližu istu zlatnu kašiku. I trebaju se obratiti liječnicima i sestrama koji su već umorni, što od nesigurnosti oko plaća, režija, škole, vrtića, nestabilnosti kolačića Zarine aplikacije, što od uvlačenja u one skafandere po ovoj žegi i ćelopeku i sparini, zrak umro. Umroo, umrao?! Morat će vratiti đake u školu najesen, nemere vako više. Zaboravih kako se no reče. Nego, nije nego vego vego. Nudera.

Ali dok sam razgovarao s osobljem u bolnicama, domovima zdravlja, resornim ministarstvima, Federalnom statističkom zavodu (posebne zahvale osoblju, čak su mi i tablice u Excelu pripremili), praktično sam nailazio na istih nekoliko problema koji su jedinstveni svim našim domovima zdravlja, ambulantama, COVID bolnicama... Specijalisti koje smo godinama izučavali odoše na zapad, put Hrvatske ili čak dalje, kako tko ima B2 ili C1 položen njemačkog, engleskog, francuskog, talijanskog... Ovi što su nam ostali, ili su mladi i neiskusni, ili im se s opreme samo izlizala petokraka, ali još friško iz O'84. (ne O-rwellove nego O-limpijske '84.) Ili ako je sve i u redu, majke ti znaš kako se na kapaljku financira ovaj sektor, svak u dugovima, nema ni gaze, a kamoli tariguza.

I što ostaje našim voždovima – a što drugo nego da misle pozitivno i pomole se tko u Koga vjeruje. Jer teško da će ih malinatori izliječiti.

P.S. I ako može da vratimo đake u škole. Makar dva sata pod jednim krovom. Jer zaboravit ću standardni, književni, zaboraviti idiome, ortoepiju, ortografiju, sintagmu, sintaksu... Znam, sudbina je novinara da u neka doba svi počinju sami sebi upadati u riječ, gubiti misao, ono nešto nalik disleksiji, čisto profesionalna deformacija od godina predanog pisanja. Pisanja, a ne kopiranja kolega. Sfaćaš?

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.

Kopirati
Drag cursor here to close