Odgovor je tako jednostavan

Sve su to stranci nama smjestili…

Jednako kao što su strane sile zavadile ovdašnju braću najbratskiju,  tako su nas strane sile odlučile i potrovati, ali prije toga nas pola raseliti.
Kolumna / Kolumne | 30. 05. 2019. u 09:39 Boris ČERKUČ
Kopirati

Naravno, ovo što ste gore pročitali, nažalost, najčešće je razmišljanje, faktički superteorija ovdašnjeg čovjeka, misao koja apsolutno sve objašnjava i raskrinkava. Ta teorija liječi svaki ovdašnji problem, tamani ih k'o sumamed bakterije, a koristi se posebno ako se osoba koja je izgovara nađe u takozvanom multietničkom društvu.

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Jebi ti to, ne znaš ti kakav je 'ko – pa udri sredinom – optuži strance da su sve skuhali! Reci da su nam, nakon što smo im se junački iskoprcali, opet uzjašili na grbaču, sve smišljeno, i kako otpočetka imaju plan da nas sjebu, ali mi, fini i pošteni, kakvi već jesmo, nismo skontali na vrijeme. I eto nam ga sad!

Čim prije raseli, to se brzo ukiseli!

Ne samo da su nam strendžeri donijeli rat, prije toga nas hinjski posvađali, nego je zadnji dio njihovog zlog plana najgnusniji!

Naime, nakon što su nam uzeli jare i pare, zatrovali nas mržnjom i nepovjerenjem, zamutili pa sad glume da nam ne mogu pomoći da riješimo ključna pitanja - odlučili su još i da nas rasele!  To je, kako ne vidiš bolan, otpočetka bila glavna igra - da nam izvuku još ono najboljeg i najmlađeg što je ovdje ostalo, samo da ostane starčad i najač.

I da, onda, to što ostane jednostavno potruju! Pa da, kako to ti drukčije objašnjavaš sve one tragove na nebu za vedra dana i što ti misliš kakvo nam sve meso ovamo uvaljuju pod etiketom svježeg?

Ono kad braća bratski kolju za uši

Malo li je vina i rakije kliznulo niz grlo, malo li je dana potrajalo do duboko u noć uz ovu gore navedenu priču! Nije do nas – sjebali su nas, dio smo plana velikih sila, rovarili su otpočetka, uvukli nas, a mi naivni…haj' živio, živio i ti, brate, do novog jutra i još jednog triježnjenja – pa do prvog pijanstva.

Još gore je što će vam većina balkanskih teoretičara o velikom planu sve ovo reći i potpuno trijezni. Truju nas stranci, a ne naši, meso nam uvoze stranci, a ne naši, u nas sve domaće, neprskano, a voda čista, zato nas i jesu sjebali, da nam uvoze svoje prskano i zagađeno.

Ne želim reći da je bilo sve fer i korektno, da nije stranac gledao prvo svoj interes i da ne postoje elementi u kojima krimen međunarodnih faktora nije mali, ali čitavu odgovornost za bilo što iz naše novije povijesti prebaciti na strane, po mogućnosti, što nedodirljivije, da ne kažem imaginarne faktore, nešto tipa novi svjetski poredak, dokaz je koliko smo na ovim prostorima skliznuli u blato, ako u blatu već ranije nismo bili.

U celofan se ovdje uvija samo govno i bombonjera

Zapitaš se otkud tako lakonska, kao kirurškom rukom secirana, svileno – baršunasta, u krajnju ruku dekadentna teorija u kojoj čak i onaj sa osam osnovne i tri zuba u glavi, možda i manje, zna da nas stranci otpočetka bunare, levate i lampaju?

Ne treba ti puno za odgovor – izgovor je jedina stvar na ovim prostorima koju će naš čovjek umotati u kakav god treba celofan, samo da odgovornost nije na njemu ili da je, još gore, mora tražiti od nekoga odavde, dabogsačuva još od nekog kojeg zna, makar i sa televizije.

Lakše je vidjeti odgovornost u ovima što te prskaju iz aviona i kontroliraju ti um preko antena, nego uspostaviti i dati sebe za sustav koji bi zašao po selima i provjerio baca li se još i koliko furadana po svemu što sliči voću i povrću. Lakše je optužiti nepovjerljivo i nedokučivo, nego za vrat uhvatiti onoga koji izlijeva transformatorsko ulje i otrov u rijeke, jezera i kanalizaciju. Lakše je reći sebi i drugima kako manjak šuma, divljači i pčela sigurno ide na dušu tamo nekih stranaca, nego naših mangupa koji sijeku, truju i kradu.

Stranci su glupi, sve smo ih skužili!

Lakše je optužiti strance da su otpočetka imali plan za raseljavanje, nego uhvatiti za gušu one kojima redovno daješ glas i reći im u lice kako nije to ono za što si ti krvavio gaće i glavu držao na panju. Lakše je reći da te truju odozgo, nego da te truje prvi susjed, ali malo je veća faca, stranka ga stoji, pa se ne bi baš zamjerao.

Lakše je ispasti pametan, jer se kužiš u globalne teme, nego pi..ica, što jesi jer si manji od makova zrna kad kraj tebe grade i razgrađuju sve što sliči na zelenilo i prirodu, kad betoniraju, kuju i zakivaju kako im padne na pamet, a ti šutiš jer se ne bi htio zamjeriti, naši su ipak naši.

Što bi da nam nije zajedništva?

U osnovi, kad teorija o strancima kao krivcima za sve ne bude sama po sebi dovoljna da opravda tvoju lijenost, glupost i javašluk, uvijek ti ostaje i stara provjerena – krivi su oni drugi! Oni tamo. Znaš već. Druga strana. Čisto da maksimalno dokažeš da stvarno nije do tebe, nisi imao ni šanse ni podrške – suha si kvaliteta, ali su te apsolutno svi sjebali. Osim tvojih. Svojima (se) ne smiješ previše zamjeriti. Ali nećeš to priznati, nego ćeš ipak reći da ih razumiješ. I njima je teško.

I tako, mirna Bosna. Otrovan Vrbas. A mulj k'o mulj. Jebiga.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.

Kopirati