Bh. stripologija

Superseroji i gdje ih naći

Tako imate dežurne zlikovce: 'ko ne skače, nije za BiH; svi koji vjeruju u burek sa sirom; ko goć je protiv Srpske; negiratelji hrvatske majoriziranosti; protivinici europskog puta...
Kolumna / Kolumne | 16. 01. 2019. u 10:01 Igor BOŽOVIĆ
Kopirati

Među deset, pedeset, stotinu najskupljih svjetskih tiskovina najvećim dijelom su grafičke novele, tj. stripovi ili kako se u nas češće kaže „romani”. Riječ je o ozbiljnim umjetničkim djelima koja su nedvojbeno kreirala suvremeno javno mnijenje iako je na prvi pogled riječ o brzim crtarijama i jednostavnoj i pitkoj, nerijetko akcijskoj priči.

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Teško je i povjerovati da danas netko ne zna tko je Batman ili čovjek-šišmiš, ne heroj kakvog trebamo, nego kakvog zaslužujemo. Da je riječ o utrci, vrlo je lako moguće da bi Mojsije (Moše, Musa) i Aron (Harun) bili manje poznat duo od Batmana i Supermana, iako se o prvoj dvojici govori i piše već oko tri i pol milenija, dok je Bruce Wayne nastao u svibnju 1939. godine, a Clark Kent tek nešto ranije, sredinom 1938. Štoviše, Detective Comics #27 smatra se svetim gralom izdavaštva, doživio je reizdanja i citiranja gotovo koliko i čitava Biblija, a samo zato što na svojoj naslovnici ima lika odjevenog u šišmišev plašt. Reizdanje ćete platiti daleko više od prosječne kopije Biblije, a za jedan od originala pripremite između pola i milijun dolara.

Stripovi imaju i svoje regionalne poklonike i podskupine, tako su kod nas superpopularni Zagor Te-Nej, Alan Ford, iako će za njih malo tko znati izvan Sredozemnog pojasa. Da nije riječ samo o šaljivcima, nego crtanim likovima koji mijenjaju kolektivnu svijest, svjedoče Supergirl, Wonder Woman, koje su oblikovale suvremenu borbu za jednakost spolova, Star Trek revizija koja je u svojem animiranom naletu motivirala suvremene svemirske programe, karikature magazina Charlie Hebdo ili autor Nik Titanik, koji je čudnim spletom okolnosti postao bh. državni neprijatelj br. 1.

Tko su naši junaci?

I dok u svijetu crtani junaci ne gube na snazi i društvenom utjecaju, u nas su posljednjih desetljeća lagano izblijedjeli i Zagor i Čiko i Alan Ford, a vjerojatno iz istog razloga zašto se nije primila revizija Top Liste Nadrealista. Nije riječ o nedostatku satire, ironije i humora općenito, nego su stvari koje su se do jučer činile apokaliptične i nevjerojatne, poput čistača koji mete zid između Istočnog i Zapadnog Sarajeva, smeće tamo, smeće 'vamo, postale svakodnevne u našem domaćem Gotham Cityju.

Ukoliko biste pisali grafičke novele, teško da bi maštovitošću Bananaman ili Nik Praskaton mogli zasjeniti tanosovski draguljar Bakira, Mile, Dragog, Želje uz bonus Sejdić-Finci ili Zornić-Pilav. Nedvojbeno Bakir je poput Batmana, njegova je supermoć da je bogat. Dragan je više alanfordovski lik, supermoć su mu floskule i pleonazmi ponedjeljkom ili četvrtkom. Mile je definitivno Hulk, jer nema nikakvu supermoć dok ga netko ne iznervira Republikom Srpskom, a onda halal pozeleni, naraste i pjeni se od bijesa.

No osim ovih likova čiji originalni primjerci sežu unatrag do Općeg okvirnog sporazuma, poznatijeg kao DS#1 (ne detektivski strip nego dejtonski sporazum br. 1), ima u BiH još sijaset superjunaka, računajući i superzlikovce u isti koš.

Kratki pregled bh. stripologije

Kao najčešći domaći superjunaci su svećenici. Nerijetko ih opisuje da nose plašt, redovito ili samo u akcijske svrhe, a osim benignih transcendetnalnih moći poput pretvaranja kruha u tijelo božanske osobe #2/3, nedvojbena je njihova moć u političkom dnevnopolitičkom diskursu. Baš kao i u stripovima, svaki je u svojem svemiru superjunak, a u susjednom superzlikovac (aluzije na Power  Girl možda), ali nije čak uvijek jasno niti radi li se o superjunaku ili superzlikovcu. Eklatantan primjer je bosanski franjevac, superlik koji je baš kao Catwoman nekad zlikovac, a nekad junak, ovisno u kojem broju stripa su.

Postoje također sportski junaci, primjerice Baka Slišković, Ćiro ili Zdravko Mamić, koji poput Sport Billyja imaju kakav specijalni kovčeg i svakom su loncu poklopac, imaju mišljenje o svemu, iako možda potpuno irelevantno. Nije ta neslavna titula vezana samo za njih, u istom košu su i mislioci, da sad specijalno ne reklamiram bilo kojeg političkog ili društvenog analitičara, koji se baš kao Mister No ili Martin Misterija razumiju u svaki klinac, a zapravo ne govore ništa što nije opštće poznato. Trebam li podsjećati i na glumce-političare, kod kojih nije jasno ni što im je supermoć, poput Batmanova Robina, koji čak nije ni bogat.

Što se zlikovaca tiče, ovdje je stanje baš kao i u Marvela ili DC-a šareno da šarenije ne može biti. Tako imate dežurne zlikovce: 'ko ne skače, nije za BiH; svi koji vjeruju u burek sa sirom; ko goć je protiv Srpske; negiratelji hrvatske majoriziranosti; protivinici europskog puta...

Ne manjka ni statista, kao što većina negativaca ima neku vojsku svojih robota, zombija, ogra i sličnoga. Tako imate hejtere svih vrsta, komentatore na društvenim mrežama, stranačko topovsko meso, antivaxere, one što zadnju marku uplate na kladionicu, one što kupuju antibiotike bez recepta, one što brišu nos rukavom, navijačke skupine, ljude koji imaju jednosmjernu kartu za Irsku ili Njemačku...

Mogla bi se, iskreno, napisati ozbiljnija doktorska disertacija o ovome, a znate da vam ja samo volim dati temu za razmišljanje i vlastito promišljanje, a ne posaditi gotovu ideju u glavu... Imate vi svoje superseroje za te svrhe. Pa eto, bavite se vi svojim superherojima dok Kinezi sade raštiku po Mjesecu. Jašta, brate, šta će oni, znaš ti kad je Mujo konja kov'o po Mjesecu.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.

Kopirati