Rješavanje stambenog pitanja malog Isusa

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Dakle, da je godine Gospodnje 1223. mladić iz Asisa po imenu Giovanni Francesco Bernardone, umjesto u Grecciju postavljao prvo uprizorenje rođenja Isusa Krista na križanjima ulica kraljice Katarine i Liska, poznatijem kao Rondo, našao bi se barem jedan, a moguće 1001 Mostarac da mu prigovori.

Zamišljam da bi taj razgovor tekao nekako ovako. Upitao bi vrli Mostarac neki tog suhonjavog zanesenjaka iz Asiza:

"A jel, 'ta će ti krava i magare i ovce?"

Sveti Franjo bi ljupko objasnio da su oni u štalici grijali malog Isusa jer nisu imali ni čime da potpale vatru, a potom bi nastavio raditi. No Mostarac bi ga već minutu kasnije prekinuo:

"Aha. A 'ta će ti ovi čobani? Jesu oni Podvelešci? 'Ta će ti Podvelešci, znaš ti kad je Mujo dobio sina, a u bolnici pomiješali bebe Crnca, Podvelešca i Mujinog malog, on up'o u bolnicu, zgrabio bebu Crnca i rekao da ne da malog dok ne utvrde koji je od druge dvojice Podveležac!"

Sveti Franjo bi frknuo, ali ponovno ljupko objasnio da se njima anđeo ukazao i rekao mi što se događa u toj betlehemskoj štalici i već pomalo umoran od objašnjavanja nastavio još žurnije raditi. No, opet bi ovaj pitao.

"Onaj, ne bi htio bit dosadan, ali kad već spominješ anđela, 'ta će mu ova krila na leđima. Đesto vidio? Niđe veze! Isto komarac!"

Sveti bi Franjo već bijesno frknuo, ali još uvijek priseban, pričao bi o Tronima i Arkanđelima, Anđelima čuvarima, jel, objašnjavao bi angeologiju. Vidno umoran od objašnjavanja, vratio bi se raditi dok bi Mostarac i dalje stajao postrance bez najmanje namjere da "da ruke" u ovom vedrom projektu.

"E! A onaj... 'Ta su ti ova trojica s paketićima? Jesu to tajkuni neki?"

Vjerujem da bi čak i sami sveti Franjo tada skinuo oreol, okačio ga na prvi napola zakucan čavao, a potom bijesno zaurlao:

"To su trojica članova Predsjedništva BiH i nose vražje parafiskalne namete jer je svako dijete što se rodi u BiH već u dugovima!"

Vitlejem made in PRC

Vjerujem da bi jednako loše na mostarskome Rondou s jaslicama prošli i sveti Franjo Asiški i Michelangelo Buonarroti ili Salvador Dali ili Ivan Meštrović. Nisu valjale slamnate, nisu valjale papirnate, nisu valjale ovakve, ne valjaju onakve. Eto, tradicionalno u Mostaru imamo božićne jaslice koje ne valjaju. Tradicija je ispunjena i sad možemo biti zadovoljni, u nas u Mostaru ništa ne valja, eno raskopalo oko Ere, eno i na Bulevaru...

Ja ovako inače kad hodam Mostarom, dok u ruci prevrćem omot od pojedene čokoladice ili bombona bezuspješno tražeći kantu za otpatke negdje pored pločnika, dok kaskam kao lipicaner u cirkuskoj predstavi zaobilazeći možebitne blatnjave lokve ili govna (nije govno, to se kučak posr'o), najveći mi je uistinu problem da se ne sablaznim gledajući u suvremene umjetničke jaslice koje nemaju plastično magare, repliku onoga ispred Konzuma, gdje ono nekad bila prava tržnica. Jer zamisli, pogledam ja u te moderne i drukčije jaslice i iskrive mi se usta kao od propuha isto, joj i propuh je nezgodan pravo.

Jer doista je simpatično, da ne kažem urnebesno smiješno da prosječni Mostarac, osam godina bez lokalnih izbora, dakle čovjek koji nema nikakvog izbora, radije izabere da prigovara Iliji i Borisu i Daliboru, molim te, eno im onaj anđeo k'o komarac. A to što je Ljubo k'o Gospa Međugorska, malo se ukaže pa potom njegovo postojanje ne može utvrditi ni Kongregacija za nauk vjere desetljećima, to je manje bitno.

Svakog čuda tri dana dosta

Bitno je da ništa ne valja i da smo mi iskazali svoj revolt i izrazili zabrinutost Wigemark stilom, a sada možemo dalje krenuti put implementacije Mape puta i Reformske agende. Odnosno, da ne radimo ništa na poboljšanju vlastitog ambijenta i standarda i bilo čega.

Imamo klimu, prirodu, povijest, lokaciju kakvu samo zamisliti možemo, plac iz snova, ali 'ko će to, joj koja kentra, radit, aaaa! Nemoj, brata, još i ti, majke ti!

U prilog tome da smo lijeni poduzeti nešto od vlastitog života najviše govori činjenica da već sutradan, nakon što smo izvratili naše iznutrice na jaslice i 'ko i' metnu onđe, svi trepere o autobusu koji je svratio do Mliječnog. Pa svaki pravi Mostarac pa tako i MostarBus, mora barem jednom sjesti u Mliječni u životu, šta je vama, to je k'o preći preko Starog mosta i poštrapat se kećapom iz sendviĆa na Starom Veležovom ili kroz Fejićevu. To ti je k'o kestenje, nisi normalan ako ti nije crno ispod noktiju u kestembru, ovaj, novembru.

Nego de ti nama plastik fantastik, a što nam je život bezze, 'ta ima veze. Nego, naša je sreća pa ne rade Konjičani jaslice na Rondou, digli bi ilegalno i Rondo i štalicu na mansardi na Mepasu. Jašta, normalni ljudi, ta nisu išĆapljine. Znaš ti gdje Isus rođen, ma 'ta će bola on bit Rođeni!