Klizna situacija

Polovni puč: Komisijska demokratija

Struktura BiH zbir je loših kompromisa, pa je takva i odluka CIK-a koja ima za cilj da se sklepa neka vlast...
Kolumna / Kolumne | 21. 12. 2018. u 10:04 Emir IMAMOVIĆ PIRKE
Kopirati

Sve i ako glume nezadovoljstvo odlukom Centralne izborne komisije o načinu popune Doma naroda u Federaciji, Dragan Čović, Božo Ljubić, Borjana Krišto i tako redom, glume odlično i u jednom imaju pravo: CIK je sebi dodijelio pravo koje u parlamentarnim demokratijama imaju isključivo birani zastupnici u zakonodavnoj vlasti.

Također, ako u Stranci demokratske akcije, SDP-u, Našoj stranci i šire glume da su iznenađeni odlukom CIK-a, onda glume odlično i u jednom imaju pravo: CIK je izvršio polu puč na malo više od pola teritorija Bosne i Hercegovine.

Čuvena Churchillova rečenica prema kojoj je najbolji način da se neki problem ne riješi taj da se formira komisija, u prevodu na službene jezike naroda u BiH glasi: najbolji način da se od mogućih rješenja napravi novi problem jeste da se odluka povjeri komisiji.

Istina, sve su silne skupštine u Bosni i Hercegovini uglavnom funkcionirale kao amaterska pozoriša u kojima loši glumci igraju predstavu parlamentarizma, a zapravo samo malo otežu potvrđivanje već donesenih odluka na kafanskim sijelima lidera stranaka pobjednica na izborima.

No, i ti dealovi plemenskih poglavica okupljenih oko stolova sa čistim stolnjacima, imali su kakav – takav legitimitet: postizali su ih, naime, predsjednici stranaka koje su dobile najveći broj glasova na relativno regularnim izborima, dok članovi Centralne izborne komisije upravo to, taj famozni demokratski legitimitet, nemaju.

Do prije nekoliko sedmica bilo je pitanje hoće li se CIK staviti iznad Ustava ili iznad odluka Ustavnog suda, s tim što se na osnovu iskustva i biografija članova, te intenziteta pritisaka, prije moglo očekivati prvo. Dogodilo se, međutim, oboje: Dom naroda u Federaciji bit će formiran na osnovu popisa iz 2013. godine, što je u suprotnosti sa Ustavom, ali će u njega, ipak, ući i predstavnici konstitutivnih naroda iz onih djelova BiH u kojima su ti narodi u manjini, naravno ukoliko su prije toga birani u kantonalne skupštine, što je suprotno odluci Ustavnog suda donesenoj po apelaciji Bože Ljubića.

Drugačije rečeno, niti je Dom naroda do kraja postao ono što je tražio HDZ, niti je potpuno prestao biti ono što je bio prije.

Trenutno, Dragan Čović nema razloga za nezadovoljstvo: odlukom CIK-a potvrđen je kao nezaobilazan u formiranju vlasti i na nivou BiH i u Federaciji i imat će neugrozivu većinu u onim skupštinskim domovima u kojima se svaka odluka može potvrditi ili blokirati.

Posljedično, razloga za kuknjavu imaju stranke koje glasove crpe iz bošnjačkog biračkog bazena jer će, ma koliku podršku birača imale, u praksi ovisiti o raspoloženju HDZ-a.

Dugoročno, međutim, niko ne može biti do kraja sretan ili u istoj mjeri očajan. Odluka CIK-a je, naime, privremena – to što kod nas privremeno može trajati i po dvadeset godina, druga je priča – i njena je svrha da pogura ono što u jednakoj mjeri očekuju svi bitni, vanjski akteri naše unutrašnje drame: formiranje vlasti kojoj će u opisu posla biti i da Centralnu izbornu komisiju svede na ono što su slične agencije drugdje, na organizaciju za provođenje izbora, njihovo nadziranje i službeno brojanje glasova.

„Pohvaljujemo CIK na preuzimanju koraka koji će omogućiti formiranje vlasti Federacije i pozivamo sve relevantne aktere da poduzmu neophodne korake u tom smjeru. Odluka koju je usvojio CIK ne oslobađa odgovorne vlasti od obaveze da riješe trenutne nedostatke u Izbornom zakonu BiH na sistematski način. U tom kontekstu, ohrabrujemo stranke da intenziviraju rad na iznalaženju kompromisnih rješenja koje ne unazađuju već približavaju zemlju evropskim standardima i demokratskim normama koje osiguravaju jednakost svih u Bosni i Hercegovini. Sjedinjene Američke Države i Evropska unija su tokom proteklih 18 mjeseci pokušale da potpomognu dijalog između političkih stranaka u okviru napora da se riješe nedostaci u Izbornom zakonu BiH. Radi manjka političke volje za kompromisom, stranke nisu uspjele da postignu dogovor o zakonskom rješenju. U odsustvu zakonskog rješenja, CIK ne samo da ima ovlaštenje, već i odgovornost da sprovede izborne rezultate. Eksperti Venecijanske komisije su ovo jasno naglasili u razgovorima sa političkim strankama i CIK-om tokom svojih posjeta Sarajevu proteklog ljeta i jeseni. Neslaganja sa odlukom CIK-a mogu se rješavati kroz dostupna pravna sredstva, a proces formiranja vlasti se ne treba držati taocem“, poručili su iz Ambasade Sjedinjenih Američkih Država u Sarajevu.

Današnja struktura Bosne i Hercegovine zbir je loših kompromisa – ako dobri uopće postoje – pa je, eto, takva i odluka CIK-a koja ima za cilj da se sklepa neka vlast tako što će se svima izbiti po jedan argument za odgađanje. Dragan Čović je dobio ono što naziva legitimnim predstavljanjem a što je, u suštini, način da on zadrži moć, dok stranke sa sjedištem u Sarajevu ne mogu reći kako je Dom naroda u potpunosti pretvoren u skup predstavnika stranaka koje oni nazivaju etničkim.

I jednim i drugima je, međutim, jasno – ukoliko slučajno nije, Amerikanci su im nacrtali – kako je CIK donio rješenje privremenog karaktera, dok je ono trajno opet ostavljeno nespremnima na dogovor. Žele li HDZ i, sa druge strane, SDA, SDP, NS, ma svi redom, prestati ovisiti o CIK-u, moraju sami, prvo u kafani, pa u parlamentima, donijeti izmjene Izbornog zakona što više nije samo želja nekih od aktera ovdašnjeg političkog života, već i nalog Ambasade SAD.

E, to znači ono od čega se svi zajedno ježe: uzmak sa čvrstih pozicija i pristajanje na rješenje koje neće predstavljati ispunjenje dugogodišnjih predizbornih obećanja o hrvatskom glasu u hrvatskoj kutiji, odnosno o još većem odmaku od etničke reprezentacije ka građanskom principu biranja.

Svi ti naši silni nezadovoljnici, sa koje god strane nakadašnje linije fronta bili, nemaju problema sa onim što će biti sutra, prekosutra, jer je svima od prve postizborne sekunde bilo jasno da nema vlasti bez HDZ-a, ali imaju sa onim što se od njih očekuje i zbog čega će na kraju morati birati između toga hoće li CIK i dalje držati ključeve vlasti i rizika da dobiju etiketu izdajnika spremnog na ustupke mrskom partneru u pregovorima.

A samo se tako, sinhroniziranim uzmakom, može doći do, kako bi Amerikanci rekli, „kompromisnih rješenja koje ne unazađuju već približavaju zemlju evropskim standardima i demokratskim normama koje osiguravaju jednakost svih u Bosni i Hercegovini“.

 

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.

Kopirati