E, moj narode...

Nisi ninđa, nego si m..đa!

Ne znam jesu li nam, ono kad smo uvezli demokraciju, dali uz nju i upute o korištenju, ali sam siguran da ih nikad nismo pročitali. Zato nas i nose sve ove bujice i vuku sve ove rupe.
Kolumna / Kolumne | 16. 05. 2019. u 10:34 Boris ČERKUČ
Kopirati

Nisam siguran zapita li se ikad naš čovjek, dok mijenja tko zna koju po redu krajnicu na automobilu, ili dok krpi tko zna koju gumu po redu, ili dok psuje tko zna koji put po redu rupu, smeće, nemar i nered, ili dok do kukova u vodi pokušava spasito ono malo imovine što se pred poplavom spasiti još može. Nisam siguran zapita li se dokle više i zašto je tako kako mu je, jer našem čovjeku više nit' vjerujem nit' ga žalim.

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Nakon svih ovih godina uvjeren sam da većina naših ljudi ne umije svladati niti najosnovniju računsku radnju, onu da je dva plus dva jednako četiri. Recimo, ta matematička radnja, ono što djeca znaju već sa pet, a izgleda da zaborave čim pređu osamnaestu, govori da nije ni Nijemac, ni Nizozemac, a bome ni Francuz, a da ne spominjemo Švicarca, ono svoje lijepo i uređeno dobio od Boga, nego stalnom borbom da ne dozvoli da ga šupčina izvara k'o nepismeno tele.

Nečist račun, još duža ljubav!

Taj Nijemac, Nizozemac, Švicarac, a bome i Francuz, svoj je asfalt, svoje aleje, svoje parkove, mostove, svoj ponos  i socijalnu zaštitu dobio tako što se borio, što je iskoristio demokratske procese kroz desetljeća kao instrument vlastite volje da živi u sve boljem i boljem društvu, u kojem vlast neće samo laprdati svako malo i obećavati ono što nikada neće ispuniti, nego će upravo ta vlast, da bi ostala vlast, zagrnuti rukave i pokušati biti najbolja ikad. Jer ne bude li, neće više ni biti vlast. Tamo se loše vlasti kažnjavaju na izborima, ne igraš li kako većina naroda svira, letiš ti, moj pajdo, pa da si sto puta naš! I zato oni danas žive u društvu u kojem se ne boje nikoga, a najmanje vlasti. Ne boje se ničega čega se mi ovdje plašimo, k'o mala djeca nenaučena i nenaviknuta ni na što drugo osim života u vlastitim usranim pelenama.

Upravo ovdje, makar živimo već 29 godina u demokraciji, čak i uz olakšavajuću okolnost svega što se zbilo u međuvremenu, ne postoji opravdanje za glupost naroda, koji još uvijek vjeruje da se demokracija događa nekom drugom, a da je vlast nedodirljiva kao da je postavljena od samog Boga. Jer, kako drukčije objasniti da se ovdje vlast nimalo ne boji svojih građana? Da ih zaboli kurac što građani upadaju u stalno iste rupe, plivaju potopljeni uvijek istim scenarijem i vodom koja se uvijek izlije na istim mjestima i na isti način, što na mjestu pogibije četiri žene ni danas nema oznake ni bankine, što se ne zna ni tko odgovara, ni tko je kompetentan, ni tko je zadužen da zna i umije.

Niste skužili gdje se pali, jelde?

U demokraciji se vlast dodvorava građanima, ne bi li sutra ti isti vratili uloženo svojim glasom na izborima. Kod nas, da im sunce zaklone, isti uvijek mogu računati na potporu ljudi kojima su u međuvremenu prodali fintu o junaštvu, a zapravo su ih sve pretvorili u obične jajare, mlitavce bez svoj ponosa.

Kako drugačije objasniti da u ovoj zemlji čak i najbolji muževi trpe klasično iživljavanje nad njima, kao da se radi o kakvom eksperimentu u kojem se isputuje dokle sežu granice ljudskog dostojanstva, kako drugačije objasniti da čak i najveće oštrokondže, one koje nađu svakome dlaku u jajetu i koje nitko živ prijeći ne može, bespogovorno na izborima daju glas istim onima koji ni u dvadeset godina nisu našli za shodno riješiti nijedan problem lokalne zajednice? Heroji ste vi i ponosni malo morgen, oštroumni ste i nenadjebivi malo sutra! I ne mogu podnijeti to što ste svi postali babe narikače, kuku i jao, ljudi koji su konce svojih života olako dali drugome u klupko, pa vas mota kako mu volja.

Prosjaci i sinovi

Živite u demokraciji, a demokraciju ne poznajete, služila vam je i služi samo da „naši“ dođu na vlast – pritom, kao paradoks svih paradoksa, u očaju žalite za onim vremenima, skrivajući se iza skuta pokojnih roditelja, koji su stoički podnosili sranja da bi vi imali, a vi ste uspjeli i to prosuti! K'o zadnje pičke gledate k nebesima, kao da je vlast otamo spala i božjom rukom poslana, nedodirljiva i konačna, a ne kao da je iz naroda kojem pripadate – i to na način da nije biran iz naroda najbolji, nego vašim zaokruživanjem i bez imalo zdravog razmišljanja vas samih - uglavnom najbezobzirniji i najbezobrazniji đon obraz, poželjno ograničen i krajnje nekompetentan za sve osim za „u se, na se i poda se“!

Upravo onaj koji dok vi buljite u jebenu rupu na cesti, koja godinama stoji na obraz sviju, umjesto da rješava problem, kao vrhunac dnevnog zadatka ima dilemuu kojem restoranu doručkovati, a u kojem ručati i nakon svega podrignuti na vaše potrebe, dok mu vaša lova uredno gradi kuće i stanove. A zašto? Jer nema razloga, nit' ga pritiskate, nit' se boji da sutra opet nećete njemu dati glas! Vi ste babe narikače, narod s alibijem koji je univerzalna dijagnoza stanja. Zašto nam je, pobogu, ovako? Pitatese svaki dan iznova gledajući u nebo umjesto u ogledalo!

Kilometar u dupe, ni cenat u glavu!

Dok vas nosi bujica, dok vas šibaju plastične kese u munjevitom jurišu na Rodoč, Koloniju i Bišće, sjetite se da nije Nijemac, Nizozemac, Švicarac, a bome ni Francuz, pa ni Slovenac, sve svoje št ga danas krasi dobio s nebesa, nego je krvavio gaće da ima to što ima. Svako malo birao je boljega, kažnjavao je na izborima onoga koji nije znao ili nije htio, ako je bilo potrebno izlazio je u masi na ulice da bi se izborio. Gledao je svog lokalnog političara u lice, pljunuo ga na vrijeme i zato ima to što ima. Tamo politika služi, a ovdje ste joj robovi.

Umjesto da budete bezobrazna žena koja ne da mužu sve dok joj ne kupi što želi, umuesto da budete ljubavnica koja prvo traži poklone, pa onda daje, umjesto da budete žigolo koji skupo prodaje svoje biće, vi ste glupa cirkuska atrakcija koja skače kad god joj se baci kikiriki. Ovce, goveda, glupani...dušite se, crkavajte, oboljevajte, selite! Nimalo vas ne žalim. Dva i dva su svuda četiri, samo su kod nas jedna velika nula! A nula ste vi, ma koliko vam tepali!

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.

Kopirati