Tko nas tamo jede?

Neuređena zvijer bez strategije za život

Oni što su se i predizbornoj godini trudili utabati još jedan put svojim vladavinama, u postizbornoj se brinu za pozicije na koje će, kao kurvini sinovi iz pjesme, zasjesti i zariti svoje kandže u fotelje…
Kolumna / Kolumne | 15. 01. 2019. u 11:00 Berislav JURIČ
Kopirati

Rasplakala nas je, sve više hladne na tuđe jade, priča o dvojici braće koji se spremaju na odlazak iz BiH. U filmskoj priči, kojoj se ne zna kraj, stasali su bez roditelja, jedan je odškolovao drugog, podigli su se iz pepela, stali bez straha pred život, pokušali živjeti ovdje od svojeg rada, ali ne ide. Ipak ih je nevidljivi scenarist smjestio u državu koja ne vidi one zarobljene u sebi.

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Prosulo se more onih tužnih, žutih, okruglih i uplakanih kružića pod objave ove tužne priče. Poželjela im se sreća, pospominjale su se majke onima na vlasti, dignuo se palac i spustio pogled pred dignutim sidrom.

Za to vrijeme, država vrišti do izobličenosti o stvarima koje nemaju veze sa stvarnim životima nego su osmišljene da nestvarne živote onih koji piju krv i zemlji i ljudima učine višima nego što jesu.

Braću je i jedan pastir namučenog stada ponizio poručivši im da moraju sami odraditi posao koji je zajednica za njih trebala napraviti. Trebali su, u 21. stoljeću, na svoja ionako izmučena leđa preuzeti ulogu države pa sami napraviti put. Kaže svećenik da prodaju auto pa da naprave cestu. Kao da je njihova zadaća praviti ceste, a svećenikova podjebavati narod.

Drugi podjebavači im se nisu ni javili. Drugi su pastiri svojih stada zabrinuti za fotelje iz kojih će lijeno dizati ruke za zakone što odgovaraju onima iz prvih redova i koji će do svojih kuća napraviti našim novcem sve što im treba.

To je ta trokutasta neman zvana Bosna i Hercegovina, neuređena zvijer koja guta svoje ljude i koja, puna strategija i mudrolija, spuštenih ruku i pogleda gleda kako se rasipamo po bijelim svjetovima. Dok se okrugle, žute emocije sipaju pod suze braće, dižu se glasovi i galami se omamljeno o visokim politikama koje su pale na najniže grane.

Dižu se ruke za nesmetan i lagodan život onih priključenih na novčani krvotok trokutaste krvopije. Ruke ostaju spuštene za svaku ideju, ako je uopće ima, koja bi pomogla onima poput braće da im život, kakvog neće osjetiti tatini i mamini sinovi nikad, bude lakši.

Neće se ni ove godine olakšati mladima stavkama u proračunima. Opet će se neke vlasti hvaliti kako su jednom markom dnevno pomogli podizanje obitelji gurajući nam u uši priče o tisućljetnim ognjištima, pradjedovima i zapišavanjima teritorija na kojima oni uživaju a svi drugi se u ime lažnog ponosa pate. Nitko nije u proračun ugurao stavke koje će pomoći pri zapošljavanju, školovanjima, zasnivanjima obitelji, podizanju djece, pokretanju poslova. Nisu se obezglavljeni stratezi sjetili strategija koje će ostaviti vrijedne ljude poput uplakane braće u ovoj zemlji da barem netko ostane mijenjati je na bolje. Nisu, jer nemaju potrebe.

Trokutasta neman izgrađena je točno za njihove potrebe. Njihovoj djeci doplatci su osigurani i neće im nikad nikakav pastir savjetovati nebuloze nego će ih gurati u prve redove tjerajući ostatak stada da ih štuje kao bogove iako će galamiti kako ne treba imati ni jednog lažnog boga.

Oni što su se i predizbornoj godini trudili utabati još jedan put svojim vladavinama, u postizbornoj se brinu za pozicije na koje će, kao kurvini sinovi iz pjesme, zasjesti i zariti svoje kandže u fotelje da zauvijek srastu s njima. Zaboravit će priče o tome kako nas treba sačuvati i od odlazaka i neće imati vremena svima onima koji su uplakani na odlasku smetnuti s uma bijeg.

Neće imati, kao što nisu ni do sada, mudrosti da svoje ljude ostave na njihovim ognjištima, niti snage da im barem pruže ruku na odlasku i priznaju da su mogli, ali da nisu ni htjeli ni znali kako život učiniti životom u BiH.

Prožvakat će se suze braće još koji put, izvući će ih se u propovijedima licemjera i govorima prevaranata, a životi će otići nama ispred nosa. I svi ćemo ga gledati s rukama u džepovima, samo će se nekima prsti imati s čim igrati. Jedni će šuškati novcem i sigurnošću svoje djece, drugi će u džepovima skrivati bijes i gužvati kartu za bijeg iz nemani kojom vladaju okamenjene zvijeri bez veze sa stvarnošću.

 

 

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.

Kopirati