Mentaliteta svoga robovi

Ne valja ništa, ali nije do nas!

Naopaki jesmo, ali to ne znači da moramo do kraja Svijeta strastveno uživati u našoj vlastitoj naopakosti. Potrebno je samo malo izaći iz sigurne zone vječnih izgovora.
Kolumna / Kolumne | 19. 04. 2018. u 11:59 Boris ČERKUČ

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Skromno držim da je naš mentalitet sve samo ne nepromjenjiv, ali ga je nemoguće promijeniti ako ne postoji želja glavnih aktera za promjenom na osobnoj bazi. Čim se riješi pojedinačno, mentalitet grupe se izmijeni sam. Ne vjerujete? Jeste li ikada probali?

Naravno da niste, jer se još uvijek čudite i s podsmijehom gledate one koji jesu. Oni koji furaju svoj film su vam čudni, mahniti ili pomalo bolesni. Oni koji su drugačiji vam idu na živce, ponekad bi ih šamarom „prevaspitali“, jer bodu oči i štrče. Kome ti, majke ti, to radiš? Jes' to pametan, a ? Joj, vid' budale? Aaaaa, kretenu glupi! Ovcoooo! A glupa čovjeka, on se k'o nešto trudi. 'Alo, pisac, napiše li se išta? Št' s' ti? Neki intelektualac? Ej, jebi me ako ovi što idu u operu i plešu balet nisu svi pederi! Jesi li to pjesnik, svega ti na svijetu? Kome, bola', kome???? Vidi papka, stao u red, hahahaha! Hej, hoćeš mi vidjet' ono? Ma ja, dođem ti uslugu. Živ bio i svaka di dala! Sredio sam ti ono, vidjet ćemo se. Ma, nema problema, znam ja ljude. Ne sekiraj se ti ništa. Sređeno! Jeb'o njih, ja sam ti to provuk'o kroz papire, sad nek' revu materi!

Najbolji smo, al' nas namjerno jebu!

Mentalitet nam je grozan, a mi u čitavoj grozoti još i perverzno uživamo što smo takvi. Ono, kao, jebiga, takvi smo, što da se radi. A svejedno koristimo svaku priliku da se busamo da smo ipak najbolji. Na svijetu! Ako ništa, nigdje neba, sunca i kavade k'o kod nas! O gostoprimstvu i merhametluku da ne govorimo! Naj – naj – najbolji na svijetu! Čuješ št' ti kažem!? NAJBOLJI!

A iza svega krije se more mediokriteta. Kao što je dno pravog mora posuto mrtvim školjkama, tako je i naša domaja popločana neživim mediokritetima.

I tako, gnjilimo godinama, usmrdili se od mnogogodišnjeg tapšanja samih sebe po vlastitom ramenu i sažaljevanja samih sebe. Dobri smo, al' nam se neće. Prirodni smo talenti, oni stranci moraju škole završiti da bi bili ono što smo mi čim se rodimo. Oni se trude, a naši ljudi kad odu u svijet odmah postanu najbolji! (Što bi da tek se malo potrude?)

U koju god vodu da nas staviš, mi plivamo, ali nemamo sreće. Najljepša zemlja na svijetu, ali vidiš Vraga. Ne valja nam vlast ( i tako otkad je vlasti)

Bi mi, al' nam ne daju!

Na stranu sve, želja za promjenom ne da ne postoji, čast izuzecima, nego se svjesno bježi od iste, a to se radi nevjerojatno hinjavo – uvijek se nađe stotinu i jedan razlog koji je „viša sila“ i kojeg je kao takvu nemoguće mijenjati. Viša sila automatski znači i minimalnu, zapravo nikakvu odgovornost pojedinca ili grupe ljudi za bilo što. Viša sila, to je univerzalni odgovor za sve. I može biti apsolutno sve. Nađi krivca za svoje stanje i ovdje si riješio sve. Odgovornost više nije na tebi. Krivac je kriv. pa, jebote, samo mu ime kaže. Ja sam žrtva!

To je ono naše „a, šta'š, takav vakat doš'o“ i „jebiga, takva vremena“ u kojem su krivci za sve naše nedaće krajnje nedokučivi – ne valjaju oni gore, to su nama sve stranci namjestili, , truju nas iz zraka, krivo nam je vrijeme (ne valja ni kada pada, ni kad je suho, ne valja ni kad je toplo, ni kad je hladno, ne valja ni kad je između), te smo uglavnom žrtve neke zavjere i velikog plana koji nas gazi s namjerom.

Općenito, do nas nije, sve su nam namjestili. Sve je jedan smišljeni matrix - Suci su tu da nas kradu, političari i da lažu i kradu, svaki privatnik je lopov, novinari su govna i korumpirani, policajci su isti k'o novinari, samo ne pišu ništa, čak ni kazne, a komplet država je u kurcu jer ne prepoznaje prave vrijednosti. Nitko u javnim poduzećima nije sposoban, a dobio posao, a mi sposobni ni primirisati ne možemo!

Samo nek' Viša Sila uvijek bude s tobom!

I? Viša sila! Takav vakat. Nije do nas. Mi patimo. Oni su gore, mi smo dolje. I, eto, što ćemo? Šuti i trpi. Važno je da ne puca.

Smeće baca kraj kontejnera uvijek netko drugi, primitivci su neki tamo i ima ih mnogo, glasaju vazda jedni te isti pa se ne isplati ni izlaziti na izbore, svi poslovi u ovoj zemlji su već podijeljeni pa se i ne trudi tražiti ih, svaki je natječaj za radno mjesto namješten i unaprijed se sve zna, bolje sjedi i popij kavu, gdje ćeš, koji k...?

Sjedi. Piši. Komentiraj. Krajnje je vrijeme država d' uradi nešto. Ne može više ovako! Sve sam dao za ovu državu i vidi sad! Kome ja govorim??? Uradite nešto!

Ali, ne može ni država. Nije to više ona zemlja. Jao, majko, na što smo spali. Kakvi su ovo političari? Nijedan ne valja. Nemaš za koga glasati.

Al' opet, što mogu naši? Sve su nam namjestili stranci. Sve je ovo dio velikog plana.

Ljudi – gušteri. majke mi moje. Nema drugog objašnjenja.

Zavadili nas. Došli i zavadili. Uz pomoć nekih ovdje. Zna se kojih.

Jesu, majke mi. Hoće naše nebo, naše sunce, našu ljepotu.

I naše kavade.

Eto...

 

 

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.

Kopirati
Drag cursor here to close