Samo trpajte!

Ne grize nitko, niti grize ikog

A roblje, baš kao roblje, šuti trpi, razmišlja što znači ta potrošaka korpa, kolika je, koje je boje i što sve u nju stane. Pomisli ponekad i na četverocifrene plaće…
Kolumna / Kolumne | 07. 05. 2019. u 10:27 Berislav JURIČ
Kopirati

Ne grize nitko, niti grize ikog, vijest o neradu što se ovih dana razvlači u nedostatku življe političke svađe u BiH.

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Kantoni, nekome županije, entiteti i država najbolji su poslodavci. Ne pitaju za radno vrijeme, izvršene obveze, ciljeve i ostvarenja. Ne ''provlače'' se kartice dolazaka i odlazaka niti se traže ispričnice. Plaća uredno liježe, a o radu i neradu brinu tek oni što pakuju kofere za bijeg od neradnika zauvijek. Naravno, brinu o svom radu i neradu. O toj uvježbanoj disciplini raspoređenih po zastupničkim foteljama ne brine nitko.

Pokušalo se malo bocnuti svijest pisanjem o brojkama koje neradnici zarađuju a o kojima njihovo roblje samo sanja. Cifre su to koje nemaju nikakvog problema s potrošačkom korpom, tom izmišljenom babarogom i bez koje znamo da smo daleko od srednje klase. To su cifre s kojom potrošačka korpa ima problem i mjerenje prosječne plaće jer diže brojke, a stvarnost je daleko gora.

Zastupnici u kantonalnim skupštinama, parlamentarci na svim razinama nisu od dana kad su ustoličeni nakon izbora u listopadu prošle godine mrdnuli osim bezobraznim obrazima, tim đonovima na licu, kad su se smijali narodu koji misli da su to branitelji njihovih interesa.

Još 2011. godine pisalo se kako je plaća parlamentaraca šest puta veća od prosječne. Dvije godine kasnije klikalo se na tekstove kako parlamentarci u BiH za mjesec dana zarade kao umirovljenici za dvije godine. Slično je bilo i 2016. kad su sijevali komentari pod tekstove kako parlamentarci nisu radili osam mjeseci, a da su primali po 4.000 KM. Te godine netko je izračunao da su zaradili sedam puta više od prosječne plaće. Posljednjih dana piše se kako zarade osam prosječnih plaća i da su, u odnosu na građane, političari u BiH najplaćeniji u Europi.

S druge strane, svih tih godina, a pogotovo onih postizbornih, moglo se na prste jedne ruke izbrojati koliko su sjedili i zasjedali i koliko su spasonosnih zakona za svoje roblje usvojili.

A roblje, baš kao roblje, šuti trpi, razmišlja što znači ta potrošaka korpa, kolika je, koje je boje i što sve u nju stane. Pomisli ponekad i na četverocifrene plaće i na bijele kruhove i odvojeni život shvaćajući da je njegov život odvojen od života.

Lideri ove zemlje, uz čije blagoslove sjede oni što ne sjede u svojim klupama a kojima sjeda novac kojeg im mi zarađujemo, ne misle mijenjati nešto. Očito je da red svađe, red pregovora i red izjava za javnost kako se traži najbolje rješenje služi samo da se zasjene pravi izračuni koliko nas sjedenje neradnika u klupama košta.

Da ima volje – to izlizano, bljutavo pravdanje, mogle bi se stvari posložiti jako brzo. No, volje nema. Bitno je osigurati pristojno življenje za gadna vremena koja nam se spremaju, a ciljeve naroda u koje se kunu, bacati kao prašinu u oči onima koji pune proračune i osiguravaju neradnicima plaće.

 

 

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.

Kopirati