Zamisli ...

Ne bi trebalo da je sve kako treba

Bolje održavati status quo u zemlji u luđačkoj košulji.
Kolumna / Kolumne | 26. 06. 2019. u 09:17 Igor BOŽOVIĆ
Kopirati

Uspjeli su konačno postići i to. Dovesti zemlju koja nikud realno ne ide osim eliptično oko Sunca u poziciju da stane. Da pojasnim. Od idućeg tjedna cirkus neformiranja vlasti na državnoj i nižim razinama poprima elemente nadrealnog. Prvo bi trebali prestati davati plaće u institucijama jer prestaje odluka o privremenom financiranju. Mislim, lako je izglasati novu, ali ima li to više smisla? Da legitiman Parlament daje plaću državnim službenicima i namještenicima Vlade u tehničkom mandatu?! Još su međusobno dijametralno oporbeni. Ovi tehnički nemaju osnova niti odgovornosti da bilo što rade. To i ne čine. Ništa.

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Nije da inače vlast u Bosni i Hercegovini čini nešto, eno neki dan Novalić i oni njegovi tehničari vlakom došli u Mostar. Bezze, da im guzica vidi puta. Jedino radi čega ih je narod željno iščekivao, da popričaju o otpadu, nisu napravili. Da su se mislili suočiti s narodom, ne bi s vlaka sjeli u autobus, bogaret Tito i Bijedić i sva ona klika mogli su pješice prijeći od željezničke do vijećnice. Autobusom ti treba petnaest minuta. Pješice, deset. Ako ideš s mojom ženom, sedam.

Nego boli njih briga. Kaže Čović, odustaju od Krištine apelacije. Da relaksiraju odnose. Ja nisam u životu vidio relaksiranijih radnih ručaka od sastanaka stranaka u cilju formiranja vlasti. Dabome da su u HDZ-u BiH skužali da Kriština apelacija povlači konstitutivnost svih na svakom pedlju prema načelu supsidijarnosti... poplašiše se u trenu hadezeovci da će ostati bez fotelja. Jer ako treba procentualno, pa onda bi trebalo čak i bosanskih Hrvata biti daleko više od hercegovačkih Hrvata. Opet bi nagrabusili u HDZ-u BiH.

Kako bi se živjelo i kako bi dobro bilo

Eto u tom kratkom pasusu vam se krije sva filozofija suvremene Bosne i Hercegovine i zašto nije članicom Europske unije i Sjevernoatlantskoga pakta ili čega li već. Zamisli ti da sutra Bosnu i Hercegovinu prime u Europsku uniju. Realno, nema tu ništa sporno, Bosna i Hercegovina je država koja boljom raspodjelom javnih prihoda za tili čas može otpisati potrebu za kreditima Međunarodnog monetarnog fonda, za tili čas može preusmjeriti zajmove Svjetske banke u ubrzani razvoj.

Većinu tog novca koji uplovi u bosanskohercegovačke novčane tokove pojede prekomplicirani birokratski aparat. Eto, međunarodna zajednica utukla je 97 milijuna maraka u sudstvo, nisu uspjeli postići ni da se u Neumu zarađeni melanin zadrži u pravosuđu, a kamoli neka reforma. Ali to neće spriječiti međunarodnu zajednicu da i sutra tuče milijune u BiH. Zašto?

Zamisli kada bi BiH bila dijelom službenih eurodržava? Majke ti, kako bi se kralo?! Primjerice, Europski centar za borbu protiv širenja pustinja nalazi se u Bonnu. Kad izađeš na balkon te institucije, dokle pogled seže, nigdje nema pustinje. Znači ljudi svoj posao revno rade. Na sjeveru Njemačke ne šire se pustinje. To što ima dijelova Italije ili Grčke ili Španjolske koji ne vide kišu po nekoliko mjeseci, nije toliko ni bitno.

Isti je princip u Bosni i Hercegovini. Kada realno pogledaš, vojnici NATO i partnerskih snaga koji dobiju zadaću da dođu u misiju podrške miru u Bosni i Hercegovini dobili su na lutriji. Mogu stradati isključivo u kakvoj bizarnoj prometnoj nesreći, a iskreno, u Bosni i Hercegovini prije će im pianino pasti na glavu, što je također praktično nemoguće. Znači, nema nekog belaja, nema trzavica, nema terorističkih napada. Ali oni svejedno postoje, mirovna misija, kako to gordo zvuči.

Radili bi divne stvari, prekratki bi bili dani

Znači, zamisli, sjednu Bakir, Mile i Dragan i sutra dogovore sve što najavljuju još od onog tamo nekog četvrtka. Uđemo već prekosutra u EU i NATO. Istog trena Međunarodni monetarni fond i Svjetska banka gube mjesto gdje će prati milijune, na seminare o jačanju pravosuđa. Na seminare o jačanju građanskog aktivizma. Na seminare o povećanoj potrebi održavanja seminara za razvoj seminarskoga turizma u okvirima euroatlantskih integracija, pod nazivom "Seminari svih zemalja, dođite nam na seminar!"

Kako bi se prale pare kad bi se u Bosni i Hercegovini konsolidirao birokratski aparat na razumne mjere? Moralo bi se biti domišljat, izmisliti neku novu kriznu zonu, ne daj Bože malo i zapucat. Možda tko i pogine. Nezgodno. Bolje održavati status quo u zemlji u luđačkoj košulji. Jer, parafrazirat ću staru mudrost prof.dr. Bože Goluže: Mirnoj i naprednoj Europi su potrebni super-stabilna Švicarska i super-nestabilna Bosna i Hercegovina (kad sam ja studirao, u opciji je još uvijek bila Albanija).

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.

Kopirati