Mostarluci: Bratstvo & jedinstvo interesa

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Sarajevski televizijski novinar Senad Hadžifejzović danima je izložen uobičajeno brutalnim i poslovično primitivnim napadima Stranke demokratske akcije koju je, uz ostalo, označio kao najzaslužniju za to što Dragan Čović i Hrvatska demokratska zajednica nastavljaju vladati Mostarom i nakon dugogodišnjeg mandata Ljube Bešlića.

Problem, naravno ne jedini, sa Izetbegovićevom kohortom je taj što im se riječi i djela u putu ne sreću, ali to verbalnim artiljercima SDA ne smeta da sve redom uvjeravaju kako je bolje vjerovati njima nego vlastitim očima.

Uglavnom, u gradu u kojem su, kako su tvrdili iz Ulice Mehmeda Spahe i sa isturenih komandnih mjesta SDA, Irma Baralija i Boka Ćavar izdale Bosnu, Hercegovinu, Bošnjake, Mostarce, Mostarke i riblji fond rijeke Neretve, gradonačelnik Mario Kordić će imati ovlasti kakve je sanjao, ali ih na javi nije dočekao, Ljubo Bešlić. A on je, čisto da se podsjetimo, preko deset godina upravljao gradom sam, bez lokalnog parlamenta, koalicionih partnera s kojim se vazda mora cjenkati i opozicije koja nema stvarnu moć, ali ima mogućnost skakanja po živcima.

Zahvaljujući vijećnicima iz SDA, plus naravno onim iz HDZ-a, direktore javnih preduzeća u Mostaru više neće birati gradska skupština, već gradonačelnik solo i lično. Na prvi pogled, onaj za naivne, Izetbegovićevi su kadrovi HDZ-u predali komunalne firme i obdaništa, muzeje i teatre, ma sve što je jedan kroz jedan mostarsko i zajedničko. Na svaki drugi, onaj oplemenjen iskustvom, ljuti su se politički neprijatelji – SDA i HDZ – lijepo dogovorili kako da podijele plijen i izbjegnu gnjavažu sa opozicijom koja bi se mogla sjetiti da nešto traži ili, još gore, da pita imaju li kandidati za direktore i neku referencu ili samo stranačku iskaznicu.

Mario Kordić nije ni glup niti je nerazuman i zna, naravno da zna, kako ne može ama baš sve direktorske fotelje podijeliti Hrvatima i Hrvaticama – koji, uz to, moraju biti članovi HDZ-a ili, barem, imati preporuku iz te stranke – već mu valja potpisati i ona za Bošnjake i Bošnjakinje sa ambicijom i telefonskim brojem Asima Sarajlića na brzom biranju.    

Zna Kordić još nešto, dosta važno: kako ima jedinstvenu priliku da umjesto podobnih instalira sposobne, samo što će u tom slučaju protiv sebe, uz vijećnike i vijećnice Naše stranke, Hrvatske republikanske stranke, SDP-a i Prve mostarske partije, imati i one iz SDA, DF-a i HDZ-a, što mu garantira rok trajanja malo duži nego kod jogurta.

Možda je on svoj mandat zamišljao drugačije, ali džaba mu: sada mora sjesti sa Salemom Marićem, pa nakon što obojica na stol stave spisak želja, krenuti u famoznu kadrovsku križaljku, kako se ljepše zove ono što je suštinski cilj ovdašnjih političkih elita, dakle podjela plijena.

SDA i HDZ zajedno imaju dovoljno vijećničkih mandata da, ako hoće, izglasaju i promjenu toka Neretve, a kamoli nove direktore i direktorice, ali im se to ne radi javno. Em može biti potvrda neformalne i vječne koalicije, em im valja slušati Raguža ili Baraliju. Ovako će, u miru i pod klimom, bratski doći do „najboljih“ rješenja za šefove obdaništa i domova zdravlja. Poslije će, ako im neko prigovori, optuživati jedni druge i objašnjavati sugrađanima da se s ustašama/balijama ne može ništa normalno završiti.

Jedini način da HDZ ne dobije još jednog gradonačelnika Mostara bio je da Irmu Baraliju, pored svih vijećnika iz Bh.bloka, podrže i oni iz koalicije okupljene oko SDA, plus predstavnik Prve mostarske partije. I jedino se to nije desilo. Baralija je, naime, ispala iz igre odmah, a zatim se iz nekog, do danas nauci nepoznatog razloga, od nje i Boške Ćavar tražilo da glasaju za dr. Guzina. Kako su one bile suzdržane, e tako je pobijedio Kordić, a SDA našla dvije nove mete za verbalno granatiranje.

Zamislimo, međutim, da je ipak Irma Baralija gradonačelnica, a saziv vijeća takav da SDA i HDZ zajedno mogu sve. Ako jesmo, idemo dalje: pitanje je, normalno retoričko, da li bi predstavnici te dvije stranke isporučili gradonačelnici ovlasti koje su dali Kordiću? Ko god odgovori pozitivno, ne treba mu uputnica za psihijatriju. Dovoljno je ponijeti pidžamu, papuče i četkicu za zube.

Famozni bosanskohercegovački patriotizam Stranke demokratske akcije i jednako famozna zaštita hrvatskih nacionalnih interesa na čemu, je li, predano radi HDZ, svoju narav pokazuju upravo ovom odlukom vijećnika i vijećnica u Mostaru, donešenom iz samo jednog razloga: da se što lakše, brže i tiše (re)definiraju zone interesa dvije stranke koje se javno ne mogu usaglasiti ni oko strana svijeta, dok se tajno ponašaju kao mafijaške obitelji koje čuvaju svoj i poštuju tuđi prostor ostvarivanja interesa. Ilustrativnije rečeno, tamo gdje drogu dilaju Meksikanci, Talijani mogu doći na ljutu hranu i hladno pivo, baš kao što Meksikanci mogu pojesti pastu i popiti čašu vina tamo gdje Talijani valjaju kokain. 

Nema, dakle, potrebe da se lažemo kada sve znamo: direktorska mjesta na istočnoj obali Neretve bit će Marićeva, a ona na zapadnoj Kordićeva ili, preiznije, SDA-u sve od Vrapčića do nekadašnje linije razgraničenja, a HDZ-u od nje pa do administrativnih granica na kontra strani. I nikakve to veze nema sa ratom, nacionalizmom, zločinima, traumama, ma ničim tako teškim, ali ima sa činjenicom da nije nađen jednostavniji način da obje kleptokratske organizacije mirno i dostojanstveno namire svoje vojnike.   

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.