Paučina i promaja

Ljiga prvaka

"Zatamnjenje" četvrtfinala Lige prvaka konačni je poraz ovdašnjih "javnih televizija". Postavlja se pitanje hoće li u doglednoj budućnosti većina građana u BiH uopće moći pratiti primjerice Svjetsko prvenstvo u nogometu.
Kolumna / Kolumne | 18. 08. 2020. u 09:27 Josip MLAKIĆ
Kopirati

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Ove godine, zbog pandemije koronavirusa, jedna od financijski najunosnijih franšiza, nogometna Liga prvaka, igra se u jednom potpuno novom formatu. Sve utakmice, od četvrtfinala pa naniže, igraju se na jednu dobivenu utakmicu, bez publike, i u istom gradu, u Lisabonu.

Prošli tjedan odigrane su sve četvrtfinalne utakmice, a ovaj tjedan uslijedit će rasplet, polufinala i finale. Može li se dogoditi presedan, da gledatelji u pojedinim područjima Bosne i Hercegovine ne budu u prilici gledati finalnu utakmicu na svojim televizijskim ekranima, što se nikada dosada, uključujući i predratni period, nije dogodilo? Na žalost - može. Bosna i Hercegovina je zemlja u kojoj je sve moguće.

Da je to tako potvrdio nam je prošlotjedni slučaj, kad se posljednja odigrana četvrtfinalna utakmica Lige prvaka, ona između Manchester Cityja i Lyona, što je također presedan, nije mogla pogledati na Eronetovoj platformi Home.TV, čak niti po principu "plati pa gledaj". Drugi program HRT-a bio je zatamnjen uz poruku da HRT nema prikazivačka prava za područje Bosne i Hercegovine. Ne znam kakva je bila situacija kod drugih operatera u zemlji, prije svih kod BH Telecoma i m:tela.

Potpuna monopolizacija Lige prvaka spriječena je na taj način da se posljednjih deset-petnaest godina prikazivačka prava u svakoj zemlji dodjeljuju dvojici operatera, s tim da se manje-više podrazumijeva da je jedan od njih neki od javnih emitera. U Bosni i Hercegovini taj je princip narušen. Prikazivačka prava za Ligu prvaka podijeljena su između Arena Sporta i United Medije, tako da je BiH jedna od rijetkih zemalja u kojoj javni emiteri ne prikazuju Ligu prvaka.

Druga je stvar što je pojam "javna televizija" ovdje potpuno obesmišljen, da nitko čak niti ne pokušava održavati privid "javne televizije" koja je, kao i sve "javno", postala privatna prćija političkih stranaka. Ovdje se ne smije krivica svaljivati samo na jednu stranu, na "javne emitere" i njihove političke sponzore, već prije svih na krovne nogometne organizacije, UEFA-u i FIFA-u, čije je čelništvo ogrezlo u pohlepu, kriminal i korupciju, i čije se korupcijske afere, vrijedne stotine milijuna dolara, smjenjuju kao na tvorničkoj traci, od kojih je svakako najpoznatija ona kad je domaćinstvo narednog Svjetskog prvenstva u nogometu dodijeljeno Kataru.   

Ovo nije prvi sličan slučaj u Bosni i Hercegovini. Prije tri godine, 2017., tako, nije bilo moguće pogledati utakmicu između Španjolske i Hrvatske na Europskom prvenstvu u košarci. Ne treba podsjećati koliko je košarka na ovim prostorima bila popularna, popularnija čak i od nogometa. Sada se to promijenilo. Tada se, što se ovaj put nije dogodilo, priopćenjem oglasio teleoperater HT Eronet: "Na temelju službenog zahtjeva Sport Kluba i HRT-a, prinuđeni smo zatamniti prijenos košarkaške utakmice Europskog prvenstva u košarci između Hrvatske i Španjolske na kanalu HTV 2 od 16.35 sati u Home.TV ponudi.

Naime, prava emitiranja Europskog prvenstva u košarci za područje BiH ima United Media, tako da prvenstvo prenosi isključivo Sport Klub. Unatoč nastojanjima pojedinih TV kuća u BiH da na vrijeme otkupe prava reemitiranja od United Media-e, ponudu do sada nisu dobili. Ovim putem se ispričavamo svim našim korisnicima zbog situacije na koju nismo u mogućnosti utjecati, a koja je, očito, još jedna dobro osmišljena igra koja jamči potpuni monopol nad atraktivnim sportskim sadržajima, ne ostavljajući nikakvu mogućnost adekvatnog odgovora s druge strane." U navedenom priopćenju nije bilo navedeno kako je nešto slično uopće moguće, a moguće je jedino u zemljama u kojima sve ima svoju cijenu: od fakultetske diplome pa do "časti i ugleda".

United Media, odnosno Sport Klub je među ostalim vlasnik prikazivačkih prava za dvije najatraktivnije nogometne lige: engleske FA Premier lige i španjolske LaLige. Nekoliko godina prije toga te lige su za dobar dio stanovništva BiH bile nedostupne, jer je Telemach bio jedini teleoperater koji je reemitirao Sport Klub, i koji na dobrom dijelu teritorija, pogotovo u "zoni odgovornosti" HT Eroneta nije imao izgrađenu infrastrukturu. Tada je United Media, vlasnik Sport Kluba, uskratila reemitiranje ovih kanala HT Eronetu, BH Telecomu i banjalučkom m:telu. Ne znam iz kojih formalnih razloga se to dogodilo. Jedini TV operater koji je u svojoj ponudi imao Sport Klub je bio spomenuti Telemach, tvrtka čiji je vlasnik, gle čuda, United Media.

Uljuljkani u dugogodišnji monopolistički položaj, državni teleoperateri su se preko noći našli u podređenom položaju, suočeni s naglim odljevom pretplatnika. "Neovisna" Regulacijska agencija za komunikacije (RAK) izrekla je koncernu kaznu od 250.000 KM, uz obrazloženje kako United Media mora omogućiti reemitiranje Sport Klubovih kanala svim TV operaterima pod istim uvjetima.

Međutim, tvrtka je navodno uredno platila kaznu, te nastavila raditi po svom, bez adekvatnog odgovora od strane RAK-a, agencije koja se godinama nije oglašavala niti na eklatantan govor mržnje na javnim emiterima, a kamo li na nešto drugo. Najbolji primjer su prošlogodišnji "uskopaljski grafiti", kojima se pokušala izazvati međunacionalna netrpeljivost u općini Gornji Vakuf - Uskoplje, kad je novinarka BH televizije koja je sudjelovala u tome i čiji je braco bio "autor" grafita brzopotezno unaprijeđena, što je RAK uredno odšutio. Tipičan primjer simbioze "tržišta" i "nevidljivih regulatora" na bosanskohercegovački način, rekli bismo. United Media je pored Sport Kluba vlasnik informativnog kanala N1. Taj kanal, iako djeluje relativno kratko, polako preuzima primat u tom segmentu, u kojemu su javne televizije svuda u svijetu nedodirljive, ili bi to barem trebale biti.

"Zatamnjenje" četvrtfinala Lige prvaka konačni je poraz ovdašnjih "javnih televizija". Postavlja se pitanje hoće li u doglednoj budućnosti većina građana u BiH uopće moći pratiti primjerice Svjetsko prvenstvo u nogometu. Javni emiteri su poodavno u čeličnom zagrljaju korumpirane politike, u ozbiljnim financijskim problemima, s akumuliranim dugovima i bez političkog konsenzusa o svojoj budućnosti, što ostavlja slobodan prostor tvrtkama poput United Medije, za stvaranje medijskog monopola bez presedana, što je karakteristično za SAD, ali ne i za Europu.

Jedini pravi komentar na sve ovo stihovi su Johnnyja Štulića, iz njegove pjesme "Kad fazani lete": "I koliko pokvarenosti treba da se izlije pred naše noge, / I kako je do neprepoznavanja dovedena suština prevare." Činjenica je da su HT Eronet i BH Telekom kompanije koje su u većinskom državnom vlasništvu, a da se monopolizacija medija odvija pod pokroviteljstvom jedne državne agencije, RAK-a. Tko je tu lud? Nitko. Da ponovim: u Bosni i Hercegovini sve ima svoju cijenu. Ipak, bilo bi lijepo javno obznaniti "cjenik usluga", da se točno zna koliko primjerice koštaju pojedine medicinske usluge, fakultetske diplome, ili medijski monopol. Na taj način ćemo se barem na korak približiti mitskom neoliberalnom idealu društva "u kojemu svi imaju podjednake šanse".

A Štulićeva "suština prevare" ogleda se u vrlo jednostavnoj činjenici, u tome što je odjednom postalo potpuno nevažno to što svi nemaju isto novca, odnosno političkog utjecaja koji mogu "kupiti" za svoj novac. Koncept neoliberalizma koji se nama ovdje "prodaje" nalikuje na maraton u kojem pojedini trkači startaju na biciklima, a drugi s olovnim utezima oko nogu. I svi se, iz svojih razloga, pretvaraju kako je to sasvim u redu.

 

 

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.

Kopirati
Drag cursor here to close