Paučina i promaja

Korupcija naša svagdašnja

Jednostavnom računicom može se ustvrditi da su spomenute cijene višestruko uvećane. Da skupo plaćamo nešto što nam ne treba, odnosno ne služi svojoj svrsi.
Kolumna / Kolumne | 21. 04. 2020. u 10:27 Josip MLAKIĆ
Kopirati

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Otkako je lokalni "incident" s tržnice u Wuhanu prerastao u globalnu pandemiju, ne prestaju raznorazne teorije zavjere. Prije svega se to odnosi na porijeklo virusa. Najčešća "teorija" kaže kako je koronavirus stvoren u nekoj od tajnih laboratorija, iako znanstvenici od samog početka govore da je mogućnost nečega sličnog ravna nuli. Uglavnom se govori o kineskim ili američkim laboratorijima. Po agilnim "teoretičarima", uglavnom su dva razloga za to: novac i geopolitička preraspodjela moći.

Na tragu tih teorija, ovih dana možemo pratiti žučne napade na Kinu od strane Donalda Trumpa, koji je "samoisključio" SAD iz Svjetske zdravstvene organizacije zbog njene "Kino-centričnosti".

Ubrzo mu se u "kritikama" pridružio i francuski predsjednik Macron, te britanski  premijer Boris Johnson. Neke od njihovih kritika su opravdane, što se prvenstveno odnosi na skrivanje određenih informacija na samom početku pandemije, međutim teško se oteti dojmu da se u suštini radi o nečemu drugom: o napadu čelnika zemalja koje poprilično loše upravljaju aktualnom pandemijom, te im je Kina u tom smislu poslužila kao svojevrsni alibi i skretanje pozornosti s njihovih katastrofalnih politika, pogotovo kada je riječ o javnom zdravstvu, dok se Kina pokazala kao jedna od rijetkih zemalja koja se uspješno nosila s pandemijom.

Ne treba zaboraviti da je jedan od prvih poteza Donalda Trumpa kada je postao predsjednik SAD-a bilo ukidanje zdravstvene zaštite milijunima Amerikanaca koju je uveo njegov prethodnik Barack Obama, što SAD ovih dana "plaća" tisućama mrtvih.

Tu je i novac. Često ovih dana možete čuti od "seoskih eksperata" kako je koronavirus vještački stvoren da bi se rasteretili svjetski mirovinski fondovi. Na žalost, krize i sve vrste izvanrednih stanja nekome su često najbolji način zarade, te ova vrsta "teorija" stoga često padne na plodno tlo.

Kanadska aktivistkinja Naomi Klein u svojoj knjizi "Doktrina šoka - uspon kapitalizma katastrofe" koja je u Hrvatskoj objavljena 2008., u jeku financijske krize koja je uzdrmala cijeli svijet, govori upravo o tome. Ona piše kako se krize često generiraju samo da bi netko na njima profitirao. Ona problemu prilazi studiozno, čak je tokom pisanja knjige razgovarala i s Miltonom Friedmanom, "prorokom" neoliberalizma, odnosno kapitalizma katastrofe, kako ga ona naziva.

Je li "izvanredno stanje" koje živimo poslužilo nekome da se na brzinu obogati? Na žalost - jeste. Svi svjetski mediji ovih dana su donijeli vijest o tome kako je notorni Jeff Bezos, većinski vlasnik Amazona, najveće svjetske online trgovine, od početka pandemije značajno uvećao svoje bogatstvo. Tako je samo u jednom danu postao bogatiji za 6,3 milijarde dolara. Razlog je vrlo jednostavan: mnoge su trgovine zatvorene, pa je većina prometa preusmjerena na online trgovine. Dok jednom ne smrkne, drugom ne svane.

U tom bogaćenju ne bi bilo ništa sporno, da nije jedne druge stvari: proteklih godina često se moglo pročitati o katastrofalnim uvjetima u kojima rade Amazonovi radnici. Sa sličnom praksom je nastavljeno i tokom pandemije. Usporedo s Bezosovom zaradom, raste i nezadovoljstvo Amazonovih radnika, jer uprava tvrtke ne čini dovoljno da ih zaštiti od zaraze. Radnici koji su na to upozoravali, ekspresno su otpušteni iz firme, kao na primjer sindikalni povjerenik Chris Smalls. Dakle, jedan dio bogatstva koje je zaradio Jeff Bezos, ide na račun sigurnosnih uvjeta, i može se izraziti u izgubljenim ljudskim životima.

Iako smo uvjerenja da smo kao država i kao društvo neka vrsta slijepog crijeva Europe, treba se samo osvrnuti oko sebe i vidjeti da i kod nas postoje pojedinci koji pandemiju koriste za bogaćenje. Dakle, uvijek u ovoj zemlji postoje pojedinci koji prate "svjetske trendove". Na ovim prostorima to nije ništa novo, svi se sjećamo perioda nakon rata, na koji su način naši mali glembaji dolazili do svojih prvih milijuna: preprodajom humanitarne pomoći, prodajom robe sumnjive kvalitete, poreznim prevarama, švercom...

Jedna od mjera koju je donio federalni Krizni stožer bila je i ona o obaveznom nošenju zaštitne maske na javnim mjestima. Za nepoštivanje ove mjere predviđena je iznimno visoka novčana kazna.

Nakon što je Svjetska zdravstvena organizacija donijela preporuku da je slična mjera često kontraproduktivna, u našem Kriznom stožeru su je odbacili po kratkom postupku. Jesu li to napravili iz sigurnosnih razloga ili zbog nečega drugog? Zbog novca, na primjer? Odmah nakon donošenja ove mjere u našim ljekarnama pojavile su se zaštitne maske za višekratnu upotrebu domaće proizvodnje. Ne znam kakva je situacija u drugim sredinama, ali u mjestu u kojem živim ili u susjednim općinama te se mjere pridržava jako mali broj ljudi. Ali svatko ima u džepu zaštitnu masku za zlu ne trebalo, da bi izbjegli eventualno plaćanje kazne. Masku koja je u mnogo većoj mjeri izvor zaraze, negoli zaštita.

Ovih sam dana bio u poznatom stranom trgovačkom lancu koji se uglavnom bavi prodajom kozmetičkih proizvoda. U ponudi su i maske za višekratnu upotrebu domaće proizvodnje. Jedna takva proizvedena u Sarajevu košta više od 3 KM po komadu. (Pakiranje od tri maske košta 9 KM.) Također, jedna druga maska, košta preko 6 KM-ova. Na žalost, ova maska je bila zapakirana u kartonsku kutiju tako da nisam uspio vidjeti tko je proizvođač. Sastav spomenutih maski je 100 % pamuk. Maske nemaju nikakav zdravstveni certifikat, što znači da ne pružaju apsolutno nikakvu zaštitu od koronavirusa, ali bez obzira na to roba ide kao luda.

Jednostavnom računicom može se ustvrditi da su spomenute cijene višestruko uvećane. Da skupo plaćamo nešto što nam ne treba, odnosno ne služi svojoj svrsi. Kao da kupujete pokvareni televizor po mnogo većoj cijeni od ispravnog. Od jednog kvadratnog metra pamučne tkanine, može se iskrojiti najmanje stotinu sličnih maski. Dakle, od jednog kvadratnog metra "sirovine" čija cijena, pretpostavljam, ne prelazi deset maraka, možete proizvesti stotinjak maski. I u prvom slučaju ostvariti "prihod" od 300, a u drugom enormnih 600 maraka.   

Početkom pandemije u Italiji zabilježeni su slučajevi prodaje zaštitnih maski preko interneta po višestruko većim cijenama, ali su tamošnje vlasti tu praksu vrlo brzo zaustavile. A postoji i onaj video iz Rusije, koji je odmah postao viralni hit. Kada su se Vladimiru Putinu članovi ruskog stožera za borbu protiv pandemije požalili kako su neke ljekarne u Rusiji neopravdano podigle cijene kirurških maski, čija je cijena prije pandemije bila između 0,1 i 0,2 KM-ova, Putin je naložio da se sve slične ljekarne po kratkom postupku zatvore.

U ovom našem slučaju dovoljno je postaviti par logičnih pitanja, pa da se dođe do kakve-takve istine. Je li odluka federalnog Kriznog stožera da se zanemari preporuka Svjetske zdravstvene organizacije o nenošenju zaštitnih masaka povezana sa zaradom? Kako u jednoj kapilarno korumpiranoj zemlji kao što je Bosna i Hercegovina anonimni proizvođač krpica preko noći može doći do polica renomiranog trgovačkog lanaca? Na žalost, isključivo političkim utjecajem.

Ako su nečije maske uspjele dobaciti do polica uglednog trgovačkog lanca, taj netko je morao imati dobru političku pozadinu, nekoga tko se "ugradio" u cijenu maske. Radi se zapravo o nečemu što u ovoj zemlji uopće nije iznimka, već pravilo.

Korupcija je postala način života, ali ono što je u ovoj priči najgore je to što su građani Bosne i Hercegovine na slične prakse već oguglali i prihvatili ih kao "normalan" način života. Što bi se reklo: "Ljudi se snašli."

 

 

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.

Kopirati
Drag cursor here to close