Klizna situacija

Kongresovanje: Izetbegovićeva akumulacija moći

SDA jeste relativna pobjednica općih izbora, ali joj je pobjeda takva da još jednu sličnu neće preživjeti
Kolumna / Kolumne | 06. 09. 2019. u 10:37 Emir IMAMOVIĆ PIRKE
Kopirati

Dragan Čović je u jednom imao pravo! Najznačajniji politički događaj u Bosni i Hercegovini u prvih devet – deset mjeseci 2019. godine je, ipak, Kongres Stranke demokratske akcije, čije je održavanje zakazano za sredinu septembra. Tek kada prođe i kada Izetbegović povrati dio izgubljene moći, te formalizira prividnu tranziciju SDA iz, kako je rekao, bošnjačke u probosansku stranku, nova će realnost inicirati i nove procese. Do tada smo svi skupa - narodi, građani, Dodikov mandatar i želje HNS-a – na čekanju.

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Već je iz najava tema Kongresa SDA, sedmog po redu, vidljivo koliko je ta partija poljuljana posljednjim izbornim rezultatima, odlascima članova koje je trenirala za svoju i njihovu budućnost, ali i koliko su se jakim osjetili stranački veterani što su pred Alijom Izetbegovićem od treme zaboravljali kako se zovu, pred Tihićem osjećali posljedice iste te treme, dok su aktuelnog predsjednika smatrali prolaznom elementarnom nepogodom.

SDA jeste, dijelom i zbog kompliciranog sistema, relativna pobjednica prošlogodišnjih općih izbora, ali joj je pobjeda takva da još jednu sličnu neće preživjeti. Ona ne vlada Kantonom Sarajevo, niti onim sa centrom u Bihaću, u Zenici ovisi o HDZ-u, dok je u tuzlanskom kraju propao pokušaj da sa dijelom SDP-ovaca formira većinu. Također, njen član Predsjedništva BiH, Šefik Džaferović, je u kabinet ušao praćen ozbiljnim, u nas poslovično brzo zaboravljenim optužbama za dodikovsku građu glasova.

Sve ponude iz sarajevske Ulice Mehmeda Spahe za koaliranjem, odbili su SDP i Naša stranka, pa SDA itekako ovisi o Željku Komšiću i Fahrudinu Radončiću, trenutno manje podnošljivom otpadniku. Onaj sa gorim statusom se, inače, zove Dino Konaković i premijer je Kantona Sarajevo, dugogodišnjeg bastiona Stranke demokratske akcije.

Upravo je on, Konaković, objavljujući dio svoje prepiske sa Izetbegovićem, pokazao kako čelnik SDA doživljava i stranku i državu i narod na kojeg se, je li, rado i često poziva.

„Formulacija da ti je narod preči od SDA nanosi štetu i tebi i stranci. Stranka ti drži leđa, imenuje te, brani te kao porodica. Ne možeš govoriti o rodbini loše, bagatelisati je kompletnu samo zato što je jedan od trideset rođaka loš“, napisao je Izetbegović Konakoviću još dok su imali iste iskaznice.

E sada je Mali princ odlučio, prvo, zavesti reda u porodici, pa onda paralelno, stvarati ono što čelnik SDP-a Nermin Nikšić naziva „zelenom ljevicom“, te se onoj drugoj, koliko toliko crvenoj, zavući u biračko tijelo.

Bakir Izetbegović na Kongresu ne samo da neće, baš onako sjevernokorejski, imati konkurenciju u kandidaturi za još jedan predsjednički mandat, već će izmjenama Statuta onemogućiti njen nastanak i postojanje. Tako će, recimo, SDA ostati bez zamjenika predsjednika, a imat će čak devet potpredsjednika koji će, naravno pojedinačno, mijenjati predsjednika kada on odluči i isključivo prema njegovim željama.

Najbolji način da ne dođe do nečijeg izdvajanja iz grupe je da taj ne dobije dovoljno prilike za isticanje. Drugačije rečeno, svi će ti potpredsjednici imati onoliko vidljiv politički život i onoliko utjecaja koliko im predsjednik dopusti.

Osim toga, članovi SDA više neće moći imati značajne funkcije na nižim nivoima i važnu poziciju na visokim stranačkim funkcijama, što znači da će svako ko se, kao recimo Konaković nekada, istakne u nekom kantonu, završiti na formalno boljem i suštinski pogubnom mjestu u partijskoj hijerahiji: onom na kojem će biti na oku i pod kontrolom. Za kadrove kojima bi moglo pasti na pamet da između vođenja gradske organizacije i jednog od devet potpredsjedničkih mjesta izaberu prvo, uvodi se ograničenje broja mandata i važit će - retroaktivno!

Dodatna akumulacija predsjedničke moći Izetbegoviću je važna u stranci, ali od nje neće imate neke koristi ukoliko SDA nastaviti gubiti na stotine hiljada glasova iz istog onog biračkog bazena iz kojeg dolazi podrška SDP-u ili NS-u. Rast tih i sličnih partija ključni je uzrok najave tranzicije najveće bošnjačke političke organizacije iz etničke u sveetničku stranku što je i neizvodivo i u suprotnosti sa prirodom SDA. Nije, naime, ta partija silom prilika, igrom slučajnosti i zbog turbulentnih vremena postala bošnjačkom, već je formirana da bi takva bila i da bi, zajedno sa HDZ-om i u ona davna doba SDS-om, smaknula mrske komuniste, pa s partnerima – jedinima sa kojima se razumjela - podijelila zone interesa.

SDA je, što nije loše podsjetiti, uoči onih prvih izbora pozivala svoje birače da iskoriste zakonsku mogućnost i - uz Izetbegovića, Fikreta Abdića i Ejupa Ganića - glasaju i za predstavnike HDZ-a i SDS-a. To što je tridesetak godina kasnije SDS zamijenio SNSD, suštinski ne mijenja ništa i ne predstavlja prevelik problem za SDA. Oni puno većim smatraju to što imaju ozbiljnu opoziciju, a ona sve više podrške i sve manje spremnosti da je rasproda za nešto ministarskih i direktorskih mjesta.

Računajući kako protivnike ne može dovoljno poraziti, Izetbegović im se, uslovno kazano, odlučio pridružiti, no ne da bi mijenjao SDA, već da bi diskreditirao sve ono za šta se konkurenti zalažu. Sa reanimiranim Zlatkom Lagumdžijom, infrastrukturom koju ima i nešto Srba i Hrvata koje nije problem naći, stranačka tranzicija će biti kao kružnica: probosanskohercegovača Stranka demokratske akcije nanovo će se bošnjakizirati kada partije poput SDP-a i NS-a svede na ikebanu u raznoraznim parlamentima i vrati ih u vrijeme u kojem su se mogle nadati nečemu u tri – četiri grada i općina, a ničemu u kantonima i, to posebno, u Federaciji i na nivou BiH.

Tek, dakle, kada se Izetbegović osjeti dovoljno moćnim i institucionalizira, nazovimo ih, građanska skretanja, SDA će biti spremna na formiranje vlasti kojeg uspješno izbjegava i zbog vlastitih potreba i zbog nesebične pomoći Milorada Dodika i Dragana Čovića koji, svaki za sebe, ovnovski uporno prijete ničim, odnosno insistiraju na samo jednom, ubjedljivo najnerealnijem načinu izmjena izbornih pravila.   

 

 

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.

Kopirati