Inat

Komšić se u maloj boci drži

Trebamo se naučiti živjeti jedni s drugima i jedni radi drugih, a ne jedni drugima u inat, i prestati jesti govna, makar i iz inata. Ionako je većina već u Irskoj i Njemačkoj. U inat Aneksu 7.
Kolumna / Kolumne | 19. 12. 2018. u 09:12 Igor BOŽOVIĆ
Kopirati

Pitala Fata Muju bi li pojeo govno. Ne bi Mujo ni u ludilu pojeo govno. Ali Fata ne odustaje.

Tekst članka se nastavlja ispod banera

- A bi li za hiljadu maraka? - nastavila Fata.

- Ni za hiljadu maraka! - odlučno će Mujo.

- A meni u inat? - ne da se ni Fata.

- E tebi u inat bih pojeo govno - bez razmišljanja će Mujo.

E tako nekako ide priča s Domom naroda FBIH i SIP-om, kojeg zovu i CIK, zato što u Bosni i Hercegovini sve može barem dvojako. Dvojako, ali ne i kako treba.

Extraordinary and Plenipotentionary

U zemlji seljaka, na brdovitom Balkanu, lako je izmigoljiti iz građanskih okvira. Svi dobro znaju da se Željko Komšić za hrvatskoga člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine kandidirao samo iz inata, jer se ovamo kandidirao Dragan Čović. Najbolje se to vidjelo kroz projekt smjene HDZ-u sklonih veleposlanika.

Već uvriježena čistka kadrova uistinu je rijetkost u diplomaciji, a reći ću i zašto. Početkom ljeta imao sam priliku upoznati jednog starog diplomatu iz Turske, ne moramo ga imenovati jer njegov je identitet najmanje bitan, bitno je da je predstavljao tu zemlju u posljednjih 40-ak godina praktično na svim kontinentima, u više navrata pri Ujedinjenim narodima i na sličnim bitnim pozicijama. Umirovljen je i o svojem iskustvu je prilično otvoreno govorio, na tečnom američkom engleskom, što je za Tursku vrlo neobična pojava, da netko tako pitko govori engleski. Ali ovo je ipak bio gentleman Extraordinary and Plenipotentionary (česta fraza za prestižne diplomate).

Otvoreno sam ga se usudio pitati kako to da je preživio razne smjene vlasti na diplomatskim pozicijama, a on mi je vrlo kratko objasnio da je njegova odanost Turskoj nemjerljiva s političkim interesom. Turska na prvome mjestu. Razgovor je vrlo brzo prešao na manje škakljive teme poput vremena ili sklonosti kavi ili čaju.

Lako je zaključiti da diplomacija ne poznaje političko usmjerenje, a da jednom stečeno iskustvo u ovoj branši ne treba sputavati, naravno, ukoliko pokazuje rezultate. Spominjem ovo jer mi je nevjerojatno da je baš svaki HDZ-u naklonjeni diplomat toliko loš da ga je trebalo povući. Primjerice Sveta stolica. Zar je moguće da se bosanski franjevac toliko razlikuje od hercegovačkog?! Ako pitate biskupsku konferenciju, politika Crkve nije bazirana na demokraciji te se ne razlikuju službeni stavovi katolika u Bosni i katolika u Hercegovini. Ma hajte molim vas.

Građanstvo držati na hladnom i tamnom

Da je građanstvo u Bosni i Hercegovini najsličnije avokadu, vidi se kroz najnoviju odluku Središnjeg izbornog povjerenstva. U svakoj normalnoj zemlji pri raspodjeli mandata koristi se posljednji popis stanovništva. No ne i u Bosni i Hercegovini. Ovdje imamo neprovedivi Aneks 7 koji kaže da svak treba u svoje govno ugazit prije nego ga pojede. Ne kaže neprovedivi aneks samo jedno – treba li prije jedenja govneta obrisat guzicu ili može na štesrce.

Karikiram, naravno. Ali svi znamo da se Komšić kandidirao iz inata Čoviću. Ideju građanske države podržavam, želim živjeti u RES PUBLICA-i, a ne protektoratu, ali Komšić građanstvo samo zloporabi. Da nije tako, građansku viziju ne bi zastupalo više kandidata na prošlim izborima, imao bi Komšić nedvojbenu podršku socijaldemokrata i liberala. Ne bi postojali Bećirovići i Falatari.

I sad graktanje na SIP. Zašto? Jeste li izmijenili Izborni zakon BiH? Niste. Jeste li imali šansu? Postavili ste tijelo koje nema nikakve zakonodavne nadležnosti da u pravnom vakuumu donosi nova pravila igre. I sad su vam krivi za sve, (čitaj, za Pirovu pobjedu SDA na općim izborima).

Prvi se, dakle, počeo inatiti Željko Komšić. Znao je da će isprovocirati većinu Hrvata. Znao je isto tako i da HDZ nikada nije držao karte na stolu, da će tako biti i ovoga puta. Sada nikomu ne paše odluka SIP-a kojom se kaže, čitajući opet između redaka, da se vratio tko se mislio vratiti, da je stanje takvo kakvo jeste, da etničko čišćenje nije nešto što se može sudski obrisati, isto kao što se nešto manje od stotinu tisuća mrtvih u proteklome ratu ne može vratiti. Znai, ništa novo. Djeca koja su odrasla u nekim novim domovima nikada nisu svoja ognjišta iz 1991. niti doživljavala domom. Možda vam to oporo zvuči, ali je tako. Možemo mi plakati za Jugoslavijom, bilo kraljevinom bilo federativnom... Stanje je kakvo jeste. I nakon svih političkih neuspjeha za nastavak rata u nebrojenim bosanskohercegovačkim parlamentima, ne treba krivca tražiti u SIP-u.

Ovdje svatko tumači lijevom nogom napisani Ustav kako mu paše. Zato imamo troglavog, zato je Komšić najveći Hrvat, zato je HDZ za Dom spremno reagirao.

Trebamo se naučiti živjeti jedni s drugima i jedni radi drugih, a ne jedni drugima u inat, i prestati jesti govna, makar i iz inata. Ionako je većina već u Irskoj i Njemačkoj. U inat Aneksu 7.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.

Kopirati