Klizna situacija

Kao da je bilo nekad: Drugo samoubistvo Dragana Č.

Dodikova RS je ono što, samo pod drugim imenom, snivaju i Čović i Izetbegović i mnogi drugi.
Kolumna / Kolumne | 09. 11. 2018. u 10:17 Emir IMAMOVIĆ PIRKE
Kopirati

''Savez za pobjedu je bila predizborna koalicija, čiji su kandidati nažalost izgubili. Mi smo imali kontakte sa Dodikom i dobili smo poziv da razgovaramo oko konstituisanja vlasti. Učestvovaćemo u razgovorima'', rekao je Dragan Čavić, predsjednik Narodnog demokratskog pokreta iz Republike Srpske. Usput je naveo i tri uslova pod kojima je spreman koalirati sa SNSD-om. Sva tri opća do te mjere da ih je Dodik spreman avansno prihvatiti. To su, baš ovim redom i Čavićevim riječima: ekonomija, vladavina prava i socijalna pravda. Pranje zuba i odvoz smeća se, valjda, podrazumijevaju... 

Dragan Čavić, za razliku od Milorada Dodika, nikada nije smatran dečkom koji obećava. A bilo je razloga. Nekadašnji predsjednik Srpske demokratske stranke i Republike Srpske, ponašao se, djelovao i govorio kao neko ko ne želi biti Radovan poslije Karadžića. I još je, povremeno, znao biti i duhovit. Jednom je novinaru, još tamo na prelazu stoljeća, dok je u SDS-u kuhalo i zbog Čavićevih poteza, pozirajući ispred zgrade Narodne skupštine RS-a u društvu sa stranačkim veteranom Draganom Kalinićem, rekao da pristaje na snimanje ako će potpis ispod fotografije biti: „Dva Dragana, dva krkana“. Želja mu je, čisto da se zna, ispunjena.

U prvoj polovini prošle decenije Čavić je važio za lidera liberalnijeg, dogovorima sklonijeg, racionalnijeg krila SDS-a, a jedan od najozbiljnijih vanstranačkih protivnika bio mu je kasniji nasljednik i novoizabrani član Predsjedništva Bosne i Hercegovine – Milorad Dodik. Isti onaj Dodik kojem se, eto, vraća u zagrljaj i kojeg je, radeći u korist vlastite štete, po drugi puta učinio premijerom bez obzira na izborni rezultat.

Na marginama povijesti – jer naša historija, ma kako je mi doživljavali, za više i nije – moglo je malo debljim slovima ostati zapisano kako je upravo Dragan Čavić priznao, istina ne tim riječima, da se u Srebrenici dogodio genocid i kako je u televizijskom obraćanju građanima RS-a o tom zločinu govorio onako kako se jedino i može govoriti. Nešto malim ili tanjim slovima, sada više nije važno, moglo je pisati kako je svoju poziciju sam ljuljao zalažući se, bilo je to 2005., za reformu policijskih snaga u BiH: jedan u nizu procesa koji su podrazumijevali političku krizu, da bi završili kao i svi prethodni i naredni, dakle nikako.

No, sve što vrijedi ostati zapisano o Draganu Čaviću jeste da je dva puta izvršio političko samoubistvo, što je i za bosanskohercegovačke prilike - u kojima je u svakom trenutku ama baš sve moguće - kuriozitet.

Nekoliko mjeseci prije još jednih historijskih izbora u BiH, onih održanih 2006., Dragan Čavić je povukao potez kakav se inače rijetko viđa, a ovdje do tada nije viđen nikada. Kao predsjednik Republike Srpske mandat za sastavljanje nove Vlade povjerio je šefu opozicije, parlamentarnom zastupniku i predsjedniku SNSD-a, jednom od najžešćih kritičara i njegove stranke i njegove vlasti, Miloradu Dodiku lično!

On, Dodik, je ponudu naravno prihvatio bez suvišnih zašto: za premijera je ubrzo i potvrđen u Narodnoj skupštini u kojoj su, uz Čaviću odane poslanike iz SDS-a, za Dodika glasali i poslanici iz Stranke demokratske akcije, Stranke za BiH Harisa Silajdžića, Lagumdžijinog SDP-a i Ivanićevog PDP-a. Bio je, vrijedi pamtiti, utorak, 28. dan februara.

Dodiku nije bilo prvi puta da postaje premijer bez obzira na izborni rezultat, ali jeste zadnji da obnaša funkciju prvog ministra u prolazu. Nakon vanrednih izbora u RS-u, održanih 1997. godine, njegova je stranka imala čak dva poslanička mjesta, što Biljani Plavšić nije smetalo – jer nije imala izbora, a jeste zavrnutu ruku i pomoć IFOR-a – da ga imenuje premijerom. Poziciju je izgubio prvom prilikom: na izborima na kojima je pobijedio SDS, stranka čiji će predsjednik uskoro postati Dragan Čavić.

Početkom sada već davne 2006. godine Milorad Dodik je još jednom postao vlast i odlučio da više nikada ne bude opozicija. Istog dana iste godine, Čavić je počinio prvo političko samoubistvo sa odgođenim ishodom. Nekoliko mjeseci kasnije, SNSD je osvojio sve što se moglo osvojiti: najviše mandata u Narodnoj skupštini RS-a, entitetski premijer je postao Milorad Dodik, predsjednik RS-a pokojni Milan Jelić, a član Predsjedništva Bosne i Hercegovine – Nebojša Radmanović. Samim time, Dragan Čavić je izgubio sve, računajući i, prvo, mjesto predsjednika, pa zatim i člana Srpske demokratske stranke.

Od tada, pa do prije dan – dva, sa Dodikom je imao uglavnom krasne odnose, takve da je sumnjao kako će možda biti i likvidiran. Iako zapravo marginalan na političkoj sceni, bio je i čest i žestok i upućen kritičar režima čiji je lider ustrajno izbjegavao svaku mogućnost televizijske debate s Čavićem, ali je zato koristio svako svoje televizijsko gostovanje da dugo i najgore govori o onom koji mu je, u suštini, omogućio prvu izbornu pobjedu.

Da je Bosna i Hercegovina kulisa za američke političke trilere, Dragan Čavić bi u posljednjoj epizode završne sezone Miloradu Dodiku napravio isto što i on njemu nekada davno: iskoristio ga i bacio na gomilu beznačajnih opozicionara kojima je dužina jezika obrnuto proporcionalna biračkoj podršci.

E, jedino se to neće dogoditi. „Povijest se uvijek ponavlja dva puta, prvi puta kao tragedija, drugi kao farsa“, rekao je Karl Marx, a Čavić, eto, odlučio potvrditi da je imao pravo, zaboravljajući da različito ponavljanje povijesti ne podrazumijeva i različite ishode. Odluka da unutarstranačku opoziciju umiri davanjem dijela vlasti Dodiku, po njega je bila tragična one 2006. Farsa sa povratkom istom partneru ove 2018. imat će jednak kraj: Milorad Dodik će opet progutati Dragana Čavića i zajedno s njim opoziciju koja se ionako raspada zbog, prije svega, sukoba u SDS-u, te nastaviti vladati na dosadašnji način i dok mu ne dosadi.

Usput će, što sa Čavićem nema neke veze, ostati uzor svima sa ove strane entitetske granice. Dodikova Republika Srpska je, naime, ono što, samo pod drugim imenom, snivaju i još jedan Dragan, naravno Čović, ali i Bakir Izetbegović i mnogi drugi: unitarna, visokocentralizirana, etnički čista, građanski ustrojena administrativno-pravna jedinica u kojoj se može desiti sve osim promjene vlasti.  

 

 

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.

Kopirati