Sva naša smeća

Kako će od sada Mostarci zamahivati?

Ništa novo nismo dobili nakon što su građani upozorili da se ne može više ovako. Dobili smo samo odgovor da se može i mora i ovako i gore.
Kolumna / Kolumne | 25. 06. 2019. u 10:12 Berislav JURIČ
Kopirati

Ništa novo nije donijela mostarska kriza sa smećem, taj u posljednjih nekoliko godina jedini, zakašnjeli bunt građana. Ono što je potpisano nakon blokade deponije, ne znači ništa jer se sve potpisano čini kao povratak na staro a to potvrđuju i mostarske ulice.

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Nakon prosvjeda, deponije po mostarskim kvartovima prepuštene su onima koji nemaju nikakvih uvjeta da smeće pokupe brže nego inače, da operu i dezinficiraju mjesta na kojima se danima nabacivalo sve i svašta. Nakon prosvjeda, još se jednom odmahnulo rukom i nastavilo tamo gdje se stalo: u kaosu u kojem samo odabrani znaju kako plivati.

Dakle, ništa novo nismo dobili nakon što su građani upozorili da se ne može više ovako. Dobili smo samo odgovor da se može i mora i ovako i gore. Ostavljanje ulica zatrpanih smećem, koje su Mostarci iskoristili da iz domova izbace sve što im je nepotrebno, trebalo je izazvati kakvu takvu revoluciju u glavama onih koji vode grad i onih koji žive u njegovim zanemarenim ulicama. Iako se morao naći novi način odvoza, koji, doduše košta, samo se izvršio pritisak na one koji su tvrdili da ih truju jer su optuženi da sada oni truju svoje sugrađane. Pravi trovači, naravno, ostavljeni su po strani.

Čini se kako se samo napravio pritisak da se sve što prije zaboravi i da se čim prije sve vrati na staro, a to je odlaganje smeća u pohabane otvorene kontejnere u kojima na mostarskom ćelopeku ključaju male bolesti i veliki smradovi i deponiranje na deponiju koja puca po šavovima. Sve ostalo je (p)ostala šuplja, mostarska priča.

Tako nitko više ne spominje ono zbog čega je priča i krenula. Mulj iz pročistača, koji se zbog opasnih tvari ne može koristiti u poljoprivredi ali, unatoč pokušajima, niti deponirati na deponiji, otišao je u zaborav. Velika frka i panika, upozorenja da smo izloženi otrovima koja nitko nije ozbiljno demantirao, zatrpani su pod smećem i kaos s deponiranjem dobro je došao onima koji bi se trebali opravdati i dokazati nam da zbilja znaju što rade. I da su naučili skraćenice.

Od silnog treskanja brda smeća zbilja se rodio miš i sad je građanima jedini problem zašto se smeće ne odvozi. A koliko je nekoga briga za sve ovo što se događa u potencijalnoj kulturnoj prijestolnici Europe i obećanom stolnom gradu govori i činjenica da se odvoz tona i tona smeća još uvijek radi kao da se ništa nije dogodilo. Čistači grada, s kamionima koji su davno trebali biti smeće, prepušteni su na milost i nemilost smradu i bolestima dok pored njih prolaze nezabrinuta lica. Nitko, dakle, od onih što su se zakleli da će biti čišće, nije smatrao da bi sada uklanjanje smeća trebalo učiniti čim prije. Svi u zapetljanom mostarskom lancu samo prosipaju prazne priče, a građanima nije ponuđen konkretan odgovor na koji način će se riješiti put mostarskog otpada.

No, ako već vlasti koje nemaju odgovore na piralen, animalni otpad, reciklažu i sve ono što sav normalan svijet ima, ne mogu i ne znaju uraditi ništa, veliki upitnik stavlja se nad same građane.

Hoće li i nepoznavatelji skraćenica što brinu o svima nama, shvatiti da je mostarski komunalni sustav odavno sazrio za remont ili će se čekati da se sve sroza do dna, da se zauzmu primamljive lokacije i sve prepusti nekom novom slučaju?

Ako su nakon blokada svi bili zgroženi što smeće caruje ulicama, hoće li proraditi malo svijest i potaknuti one što su se zgražali na odgovornije ponašanje kad nose vrećicu i zamahnu da ju bace? Hoće li oni koji su se mrštili u svojim kvartovima od sada odlagati smeće onako kako treba ili će ga opet, sa sigurne udaljenosti, frljacati pa ako upadne, upadne?

Hoće li građani, opečeni krizom sa smećem, nastaviti odmahivati rukom i zamahivati vrećicama puneći svoje kvartove smećem bez razmišljanja misleći kako će netko tamo brinuti za ono ispred njihova praga ili će promisliti da, ako već odgovorne nije briga što ih truju, da nema smisla da truju sami sebe?

Sudeći po odmahivanju, zamahivanju i onome što se može vidjeti nakon okončanja krize - ako je ovo uopće moguće okončati - čini se da se odgovor već zna.

 

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.

Kopirati