Paučina i promaja

Kad budale utihnu

Aktualna pandemija koronavirusa je idealan simbolički snijeg po kojemu naše političke "zvjerke"  ostavljaju ovih dana tragove, uglavnom one na koje su navikli…
Kolumna / Kolumne | 24. 03. 2020. u 10:43 Josip MLAKIĆ
Kopirati

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Epidemija koronavirusa se zahuktava i većina vlada na ovim prostorima nosi se s njom na svoj način. Srbija je, primjerice, izvela na ulice vojsku s dugim cijevima, što je naišlo na ogorčen otpor u određenim krugovima, o čemu možete na internetu pročitati par sjajnih eseja. (Toplo preporučam esej "Zapisi iz karantena" srpskog književnika Jovice Aćina koji je objavljen na web stranicama Ivana Lovrenovića.)

S druge strane Hrvatska je, čini se, pronašla daleko najbolji model i po svemu uvelike odskače od svih zemalja u regiji. Vjerujem kako je ministar zdravstva Republike Hrvatske Vili Beroš trenutno najomiljenija javna osoba u Hrvatskoj, koji svojim stručnim i smirenim pristupom na iznimno dobar način upravlja krizom.

O tome na najbolji način govori nešto što nema toliko veze s koronavirusom:  epidemija je, naime, uspjela zasjeniti čak i jedan događaj koji je u ranijem periodu u Hrvatskoj najčešće bio politički događaj godine, a radi se o HDZ-ovim unutarstranačkim izborima, koji su ove godine održani gotovo u ilegali. Rezultati su poznati: Andrej Plenković je doslovce pomeo pod s takozvanom desnom opcijom unutar stranke. Po mišljenju većine političkih komentatora, Plenkoviću je ovako uvjerljivu pobjedu donio upravo agilni ministar Beroš, za kojega se predviđa da bi mogao biti Plenkovićev as iz rukava na predstojećim parlamentarnim izborima.

Gdje je u svemu ovome Bosna i Hercegovina? Najbolji odgovor na ovo pitanje dobit ćemo ako usporedimo brojne javne istupe ministra Beroša s primitivnim ispadom ravnatelja Sveučilišne kliničke bolnice Mostar Ante Kvesića koji je za vrlo kratko vrijeme postao viralni hit.

U Bosni i Hercegovini sve se svodi na kaos i nekompetenciju, te lov u mutnom, odnosno bezobzirno bacanje prašine u oči.

Jedna od najkorištenijih, ali i najljepših narodnih izreka je ona: "Ne pada snijeg da prekrije brijeg, već da zvijeri pokažu svoj trag." Aktualna pandemija koronavirusa je idealan simbolički snijeg po kojemu naše političke "zvjerke"  ostavljaju ovih dana tragove, uglavnom one na koje su navikli, dakle žute, poput onih koje smo iz hladnijih krajeva ostavljali po snijegu kad smo bili djeca, odnosno koriste ovu krizu samo u svrhu zapišavanja terena, i da usput, ako je to ikako moguće, isuču kitu i malo pišnu i po tuđoj avliji.  

Milorad Dodik se prvi puta suočio s ozbiljnim problemom, a da za njega ne može optužiti druge: Inzka, Izetbegovića, "Sarajevo" ili "puzajuće izmjene" Dejtonskog mirovnog sporazuma. Prvi prijedlog koji je došao od Dodika, s čime su se odmah složila obojica bošnjačkih članova Predsjedništva, je onaj o vojsci i šatorima na graničnim prijelazima. Bošnjačka dvojka je svojim neočekivanim pristankom dovela  Dodika u pomalo nezgodnu situaciju.

Odjednom, Republika Srpska ima tvrdu granicu prema Srbiji koju štiti vojska, nešto u što se Dodik još donedavno zaklinjao da do toga nikada neće doći. Probajte, sada, zamisliti da umjesto u šatore, strpate ljude u "čvrste objekte", s našom već poslovičnom šlampavošću i sklonošću improvizacijama, pa dokučiti što dobivate? Nešto, na žalost, već viđeno na ovim prostorima, nešto na što je Fahrudin Radončić otvoreno aludirao govoreći o migrantima koje, je li, treba smjestiti "iza žice".

Koristiti ovu sintagmu u zemlji poput Bosne i Hercegovine mogu samo politički diletanti ili manipulatori. Radončić zasigurno nije diletant, on se samo kameleonski prilagođava okolnostima, opustošenim i lobotomiziranim mozgovima, stječući na taj način jeftine političke poene. Njemu je jasno da je to mogao izreći i na civiliziran način, primjerice da se zbog visoke zaraznosti koronavirusa treba ograničiti kretanje i socijalne kontakte svih elemenata društva, uključujući tu i migrante. Ne. Ovdje se ovakav zlokoban govor politički honorira, a Radončić to jako dobro zna.

Prije par dana Federalna televizija je napravila "senzacionalan" prilog na Mašinskom fakultetu u Zenicu, gdje su studenti i profesori na 3D printeru po nekoj češkoj licenci izradili zaštitni vizir za medicinsko osoblje. Znanje i kompetenciju profesora i studenata zeničkog Mašinskog fakulteta nitko pametan ne želi dovoditi u pitanje, ali kada bi malo pročešljali po interneta onda bi mogli vidjeti da u svijetu osnovnoškolci sličnom tehnologijom prave, primjerice, funkcionalne proteze za kućne ljubimce.

Zbog čega visokoškolske ustanove bacaju svoj legitimitet u blato, dajući legitimitet dezorijentiranom političkom polusvijetu i njihovom medijskom suportu? Ima kod Bošnjaka jedna lijepa izreka koja govori o tome: "Ne šije se marama uoči Bajrama." Pogotovo "marama" koja nas ne može zaštiti niti od bacanja prašine u oči, a kamo li od koronavirusa.

Još je jedan događaj obilježio protekli tjedan, a radi se o odluci nadležnih u Herceg-bosanskoj županiji da kontroliraju kretanje kroz tu županiju, a koja je naišla na žestoke osude u "Sarajevu". Naravno, reakcija "trusta mozgova" iz Herceg-bosanske županije u prvom je redu politički čin, a tek onda sve drugo, odnosno puko bacanje prašine u oči od kojega ne može zaštititi ni "zenički vizir". Riješiti pandemiju zatvaranjem u vlastito dvorište, i praviti se kao da se to vas ne tiče, mogu samo nevješti improvizatori ili političke mutikaše, jer u sva područja u koja je dosada došao koronavirus, došao je "iznutra", od stanovnika koji su boravili u zemljama gdje je epidemija uzela maha, a koji su se privremeno vratili kućama. "Umisto sprida uša nam je sazad", kako je to lijepo objasnio spomenuti Kvesić.

Uslijedile su potom prijetnje sudskim progonom nadležnih u Herceg-bosanskoj županiji od udruženih "legalista", kakvi su, je li, Šefik Džaferović i Fahrudin Radončić, koje su čak i urodile plodom, iako to nije bila krajnja namjera notornog bošnjačkog dvojca bez kormilara. Oni su na taj način samo liječili vlastite frustracije, jer se Republika Srpska u ovoj situaciji ponaša kao samostalna država. A niti su "herceg-bosanci" podlegli prijetnjama. Za sve lokalne HDZ-ovce, bez iznimke, vrijedi parafraza jedne genijalne Andrićeve replike (Boga se bojim malo, sultana nimalo, a vezira ko dorata svoga."): "Dragana se boje malo, svojih glasača nimalo, a šefika (i fahre) ko dorata svoga." 

Kada vam o poštivanju Ustava i prijetnjama kaznenim progonom govore likovi poput Šefika Džaferovića, onda to kod svakog normalnog građanina može izazvati jedino podsmijeh. Prijetio je Džaferović i ranije praznim puškama.

Primjerice kada je Milorad Dodik prije nekoliko godina u izvještaju Republike Srpske pred Ujedinjenim narodima, kojim je želio parirati godišnjoj domaćoj zadaći notornog Valentina Inzka, aludirao na to da je Šefik Džaferović ratni zločinac koji je dovođen u vezu s najstrašnijim zločinima koji su se dogodili u proteklom ratu. Džaferović je, sav narogušen, preko medija spominjao Ustav i najavljivao borbu protiv Dodika do posljednjeg sudskog paragrafa. Naravno, od njegove tužbe nije bilo ništa iz vrlo jednostavnog razloga, jer bi tjerajući lisicu najvjerojatnije istjerao vuka.

Nadalje, što reći o tome kada vam o poštivanju Ustava i prijetnjama kaznenim progonom govore likovi koji su možda više vremena proveli po sudnicama negoli u školskim klupama. Takvo nešto se može dogoditi samo u Bosni i Hercegovini.

Gluplje od svega su jedino Džaferovićeve i Radončićeve prijetnje i pronalaženje nekakvog separatizma na hrvatskoj strani, što je poslovični govor mržnje koji je već poodavno u "Sarajevu" dobio pravo građanstva, jer je po njima čin nadležnih u Herceg-bosanskoj županiji isključivo stvaranje famoznog Trećeg entiteta. Za informaciju gospodinu Džaferoviću i Radončiću: taj famozni Treći entitet postoji. Ako ne misle tako, neka onda odu u Livno i tamo pokušaju prijetiti. Ovako, oni sami sebe svode na groteskne online napaleone iz naše male mahale.

Kad smo već započeli s narodnim izrekama, valja nastaviti u tom tonu: "Za svako zlo, malo dobra". Nestali su, tako, ovih dana s televizijskih ekrana svi ti đonlagići, bećirevići, emiri, lordovi, bakiri, željke, miloradi, dragani... Pa i  "politički analitičari", uglavnom sarajevski "čovićolozi" skupljeni s koca i konopca.

Javnost se izbistrila poput kanala u Veneciji, tako da naše političke ribe teško mogu u ovoj situaciji loviti u mutnom, pa i one najkrupnije poput Dodika. Bit će zanimljivo vidjeti kako se snalaze u bistroj vodi. Pred njima su gole brojke, a nije, na njihovu žalost, još uvijek dokazano da koronavirus nešto više napada Hrvate, Srbe ili Bošnjake.

 

 

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.

Kopirati
Drag cursor here to close