Kumovi

I Đekne umiru, zar ne?

Nije moja briga Zagreb, Milan će dobiti veličanstveni ispraćaj, komemoraciju i blabla. Naslijedit će ga netko blizak dok se ne raspišu izbori za novog Milana ili Milančicu.
Kolumna / Kolumne | 12. 12. 2018. u 10:50 Igor BOŽOVIĆ
Kopirati

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Nemam ni najmanju želju da priželjkujem ikakvo zlo akterima ovoga teksta. Iznosim samo znanstveno dokazane činjenice, čak i kornjače i krokodili umiru. Nada, premda zadnja, svejedno umre. Tako će i Đekna, još nije, a ka'će, možda i sa'će.

Kumovska slava

Kumovi su, kažu, nešto poput braće, vole jedan drugome paliti čvoke, ali se neizmjerno vole. Kad jedan brat ode na onaj svijet, drugi nerijetko ostane s rupom na duši... nepremostivom. Mi muškarci čitav smo život djeca, sve dok jednom ne izgubimo brata. To je trenutak od kojeg muškarac tek postane muškarac. Dotad si uvijek imao nekoga za bocnuti, za namignuti i došapnuti neki tajni kod u sporazumijevanju. Tog trenutka, kada izgubiš brata, posadi se sjeme ironije i sarkazma i...
Prelomiš. Podvučeš. Odrasteš. Preko noći.

Eto tako su kumovi bliski, samo s tom osnovnom razlikom dati brata podari Bog, Sudbina, Život, a kuma odabereš sam. Možda je zato veza s kumom bez kočnica, bez suzdržavanja. Najpoznatiji politički kumovi u regiji su Milan i Ljubo.

Eno, vele Milan da prvi put u životu ozbiljno preskače svoj nevjerojatan dnevni ritam. Ma koliko voljeli ili mrzili Milana, jedno mu se mora priznati – taj čovjek stigao je svugdje, presjekao svaku vrpcu, na koljenima polagao vijence, jeo snijeg kašikom, otvarao zlatne toalete, uspostavljao neuspostavljive linije i crte, kao ova zračna između Mostara i Zagreba (i još nema iste s Beogradom, #samokažem ).

Pa ipak, na kraju se svakoga dotakne drugi zakon termodinamike, ili uproštenim rječnikom rečeno: vrijeme pojede sve. Vrijeme jede bol, jede gradove, jede ljude... Ne kaže se badava zrelijim ljudima kad ih muči reuma, da odu u matičara, izvade rodni list i zamotaju bolno mjesto, nema lijeka za vrijeme. Stići će tako i Milana, možda ne sada ovaj emfizem, ali možda gadna upala pluća, kao recimo moga brata. Puf! I nema te.

ka'će ne zna se

Nije moja briga Zagreb, Milan će dobiti veličanstveni ispraćaj, komemoraciju i blabla. Naslijedit će ga netko blizak dok se ne raspišu izbori za novog Milana ili Milančicu.

No, kako kuma jednog muči, i drugi kum sličnu bitku bije. Možda i težu. Nije lako biti vječiti gradonačelnik. Nije, bolan, lako ni Halidu biti vječiti poslanik, slika mu na internetskoj stranici određenih komisija još iz vremena kad se fudbalerka nosila (istina, on ni tada nije imao kose za nju). Kažu da Halid ima debeli želudac. Ali kum Ljubo nema.

Kum ljubo je krhke neretljanske građe i mada je kao mladić bio rastezljiv rukometni branič, godine su davno prošle i sjećate li se kad je ono nogu batalio pa dugo cjeljiv'o. Nije mu ovo ni prvi put da završi na intenzivnoj. No, nije ovo mjesto da tračamo o tuđoj bolesti, imam i ja svoju pa ne pričamo o njoj.

Hoću izraziti zabrinutost. Što ćemo ako, kad, jednoga dana, Ljubo se ne vrati s intenzivne. Ne, nisam morbidan. Treba razmišljati  o tome. Moj ćaća već tri godine dosađuje da mu kupim grobno mjesto i recite mi tko je budala, on koji inzistira da bude spreman za onaj svijet ili ja koji mu šanerski odvraćam da je mlad?

Lako će Zagreb ako i kada Milan ode na vječna lovišta. A šta će Mostar?! Iskreno pitanje. Ima Radmila, ali iako vitalna i energična gospođa, možda ona ne bi željela toliki teret gradonačelnikovanja. Nije to bolan k'o vodit birtiju pa ima švepsa, nema višnje, ima bejliza, nema martinija... Za razliku od vječitog kuma Milana, Ljubo već godinama migolji pred medijima. Nisu ljudi glupi, postavljaju pitanja. Nije ovo ni čiftluk ni begluk pa da se samo Ljubo pita.

Dobro, ali kako ćemo kad se ni Ljubo ne bude pitao?! Bolje se zna što je s one strane crne rupe, nego što je s onu stranu Ljubinog pokopa.

Šta veliš, Parlament Federacije? To ovaj što se pita za popunu Doma. E taj će baš moći odlučiti. Ako mislite da Grad Mostar funkcionira u ovom divljem ozračju poluvlasti, samo pogledajte proračun Grada. Prije ukidanja vijeća nepunih 60 milijuna. Otkako je sam Ljubo, izjedoše ga kamate, dugovi, a Grad se čak niti ne gradi, samo postaje veća rupa.

I šta onda bez Ljube?! Boli me briga koje zastave ima i koje nema u Predsjedništvu BiH, boli me briga kakvu će bijesnu Deklaraciju usvojiti Hrvatska o BiH ili Srbija o Kosovu. Što ćemo sutra dan, nakon Ljubinog pokopa. 

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.

Kopirati
Drag cursor here to close