Potkopavanje samih sebe

Hej, jahači, crkava vam kobila!

Sumnjam da bi ovdje itko volio, nakon što je konačno osedlao najljepšeg konja, pasti s njega licem u prašinu.  A kako je krenulo, svi ćemo mi, bez iznimki, prdnuti u tu prašinu, i prije nego mislite.
Kolumna / Kolumne | 06. 06. 2019. u 10:38 Boris ČERKUČ
Kopirati

Ne znam jeste li i koliko gledali westerne, kod nas ih zovu i kaubojcima, i koliko ste i jeste li čitali stripove na tematiku Divljeg Zapada, ali pretpostavit ću da vas nešto od toga nije moglo zaobići. Na tom Divljem Zapadu, mogli ste primijetiti, zakona ili nije bilo, ili ih se proizvoljno tumačilo, tako da je zapravo jedino uređenje na tom području bio i ostao stari, dobri revolver. Colt. Tako da se često znalo reći da na Divljem Zapadu vlada zakon Colta.

Sve počinje sa „'Ko ga jebe!“

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Dakle, mogao si biti zajeban, mogao si biti bogat, mogao si u šaci držati sve živo, ali nikad nisi mogao biti siguran kada će se i nad popom naći pop, odnosno kad će iz mraka sijevnuti glatka cijev pištolja, a ti završiti u blatu s metkom na potiljku. Pištolji su, znamo, zajebana stvar, što reče onaj naš, kad se pojavio pištolj svaka je šuša mogla ubiti junaka, ali bilo je u tom revolveru neke kozmičke pravde – metak je bio isti za sve, samo je bilo pitanje kad će ga tko zaslužiti. Nitko nije bio siguran i zato se vremenom i Divlji zapad umirio. Strah svakoga od svakoga urodio je mirom.

Divlji Zapad baš zato i nije trajao dugo, nakon nekog vremena pročistit će se krv, ono malo hulja shvatit će da je sustav ipak ono što jamči živu glavu i miran san, a ni običan svijet nije imao ništa protiv. U nekim državama SAD-a ostat će na snazi slobodno nošenje oružja kao preventivna zakonska mjera – čisto da dvaput razmisliš prije nego kreneš opljačkati nekoga ili mu učiniti bilo što nažao. Samoobrana je postala imperativ, osnovno ljudsko pravo. Temelj sustava.

Lutke od krvi, bez trunke ideje, ubice na cesti

Dakle, sustav. Ljudi su civilizacijskim napretkom izmislili sustav, samo da bi organizirano društvo smijenilo ne baš pouzdanu samovolju i slobodnu procjenu pojedinca. Sustav  je ništa drugo nego niz društveno ugovorenih i usuglašenih zakona i mjera koje provode za to plaćeni službenici, a sve u cilju sigurnog, bezbrižnog i svrsishodnog djelovanja zajednice, u kojem radni čovjek radi i zarađuje da bi dio novca ostavio sustavu da ga čuva i pazi, kako od nametnika, tako i od sebe samog.

Sustav brine da se norme poštuju, omogućava napredak čitavog društva, poboljšavajući uvjete življenja, a pod tim se podrazumijevaju rad, dokolica, socijalna i zdravstvena zaštita (ovisno o društvenom ugovoru i uređenju) – a posebna stavka sustava je ona koja se pojavljuje u kriznim situacijama – jedna od osobina dobrog sustava je da se naoko daju pare nizašto, ali onda najednom u slučaju požara, poplave, potresa ili, recimo, iznenadnog zagađenja, najednom odnekud izmile dobro uvježbane jedinice, vođene ozbiljnim i školovanim kadrom, sve sa specijaliziranim  vozilima i opremom. Priroda zna biti gadne i ćudljive naravi, a pravi sustavi smanjuju razornu snagu takve ćudljive prirode na minimum.

Pojelo ga k'o lavovi zebru na televizoru

No, u zemlji kakva je naša – sustav je samo mrtvo slovo na papiru. To je jedna lešina koja je nepomična i nitko je se više ne plaši. I ne samo to, dobar dio nas parazitira na tom obamrlom tijelu, kida još jestive komade, razvlači ih bezobzirno i bez stida, kako to već rade lešinari.

Sustav ovdje služi samo da bi postojao na papiru i da bi hranio stranačke uhljebe koji uredno kroz papire rade svoj posao, ali ih u stvarnosti zaboli neka stvar za sve. Jedini cilj im je biti dobar onome koji mu je omogućio da ima plaću koja će mu osigurati stan, solidan auto i razmetanje slobodnim danima. Sustav je ono što kod nas ne funkcionira vikendom. A ni radnim danima.

Sustav je kod nas splet, kolo nekompetentnih, paukova mreža uzajamne pomoći, ljepljiva i gusta, koja prestaje na izlaznim vratima organizacije, javnog poduzeća ili ministarstva. Ljudi koji očekuju nešto od takvog sustava dobit će nešto samo ako mu se potpuno podaju. Ako naivno vjeruju da sustav postoji da bi njima, za ono što im uzima porezima i raznim drugim davanjima, ponešto i vratio, grdno se varaju. U nas sustav djeluje kao zaštitnik samo onih koji su unutra, unutar sigurnih zidina uhljebljenja. Svima ostalima male su šanse da ih pomiluje.

Raspad uživo

Naš sustav, koji je dakle raspad uživo, ne mari ni za što, osim za redovnu isplatu plaća onima koji su unutra. Ostalima duplo golo. I taj bezobrazluk odavno je prešao granice. Kreditima se plaća hladni pogon, krčmi se solidna cifra kojom se inače guše privatni poduzetnici i oni koji hoće raditi, a svaka poplava, svaki neizgrađeni metar autoceste, svaka neoznačena okuka u kojoj se svako malo gube životi, svaki bahati vozač koji ostavi auto na pješačkom, svaki kubni milimetar piralena u mulju, svaki zapaljeni kontejner i svako smeće koje nema tko pokupiti, stoje kao spomenik sustavu kojeg nema. Sustavu koji je tek lanac neodgovornosti, bahatosti i samoživlja.

Ne znam na koju foru, ali uspjeli smo…pokrenuli smo kotač unatrag i on sve brže i brže piči prema vremenima kada je zakon Colta bio sve. Bahati napadi na novinare, nepoštivanje sudova, razmetanje novcima i moći, divlja gradnja, otimanje…

Vidi, majko, ide bumerang!

Jeste li sigurni, o nadležni, da baš želite živjeti u vremenima u kojima ne postoje zakoni, a zahvaljujući vama se munjevito približavamo takvim vremenima. Ono kad bezakonje toliko zavlada , a beznađe zaposjedne svaku poru društva. Ono kad uzdanica više ne bude zakon, sud, policija, stručno mišljenje i tužiteljstvo, nego ljudi krenu uzimati zakon u svoje ruke, pa kud koji i kako koji. Svi vi koji danas mislite da ste nedodirljivi sutra ćete možda osjetiti Divlji zapad u najgorem obliku.

Stoga, pamet u glavu, nije još kasno. Gomila se već otima, ponaša se jednako bahato, uostalom, majmun radi što majmun vidi. Rekao bih da je krajnje vrijeme da se uozbiljite. Inače, znate kako je to sa Divljim Zapadom, to je bio život jednak čistoj lutriji - nikad se nije znalo kad će onaj s najljepšeg konja pasti licem u prašinu. A to nikako ne želite, zar ne? Kocka nije za vas, ali još malo pa ćete morati i vi zaigrati, ako se ovako nastavi.

 

 

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.

Kopirati