Preča posla

Eto ćemo rupe i da halalimo

Uostalom, što će vama u Mostaru izbori? Vi imate prečeg posla, primjerice, postati Europska Prijestolnica Kulture 2024 godine.
Kolumna / Kolumne | 04. 07. 2018. u 09:27 Igor BOŽOVIĆ
Kopirati

Umalo sam pisao o izborima u Mostaru. Ali, slažem se s tobom, ta je priča i Bogu i narodu dosadila. Da ste vi Mostarci planirali imati izbore, dosad biste ih imali. Bojkot HDZ-a i SDA u Mostaru na bilo kojoj drugoj razini vlasti, u gradu sa gotovo stotinu tisuća birača, natjerao bi ih da izbore organiziraju istog tjedna. Sad, nakon kojeg mjeseca pregovora devet parlamentarnih u Vijećnici, znamo čak i da nema apsolutno nikakvog razloga da taj dogovor ne bude postignut još jučer. Jer postoje ta dva paketna prijedloga rješenja i oba su u pet deka različita, u stilu: hoće li Ljubin prestolonasljednik imati glavnog savjetnika s prevelikim ovlastima ili doprestolonasljednika s prevelikim ovlastima.

Uostalom, što će vama u Mostaru izbori? Vi imate prečeg posla, primjerice, postati Europska Prijestolnica Kulture 2024 godine.

Povratak u budućnost

Zašto baš 2024. godine? Vjerojatno jer je Ljubo ocijenio da će te godine biti završeni kolektori i prečistač otpadnih voda. Činjenica da se govna neće koturat ulicom poslije svake intenzivnije kiše učinit će od Mostara europsku prijestolnicu kulture. Budući da Mostar ima Stari most, Sabornu crkvu, Stjepanov Blagaj, jedina stvar koja stoji na putu kulture su kotrljajuća govna.

Inače, živim u kvartu u kojem minimalno jedno mjesečno pozovu službu za čišćenje odvoda, u prvom redu jer kanalizacijske cijevi nitko nije očistio ili pokrpio još od izgradnje kvarta, ranih '50-ih godina prošloga stoljeća, u drugom redu jer su šahtovi samo položeni na glinu, dakle, drže se iznad odvoda samo dobrom voljom sakupljača starog željeza, koji kad vide u kojoj bijedi taj šaht živi, neće ni da mu se smiluju pa da ga odvuku na otpad. Ima jedan dedo, redovito naruči po prikolicu šljunka pa prisloni na šaht, i sad, kontaš, da mu netko pomogne pa od sebe dovuče prikolicu šljunka, a zašto, snažnom mostarskom vjetru potrebno je tjedan dana da otpuše sitne kamenčiće niz ulicu, a ako kiša pada, odu iste noći.

Znači, 2024. godine, neće još biti lokalnih izbora, ali će zato Mostar biti prijestolnica, stolni grad kulture. Samo da Ljubu zdravlje podrži. Jer Mostar begluk već jeste, ali ta kultura?!

Mostarci vole čokoladice

Kad smo kod kulture, neki dan sam na potezu od Hrvatskih pošta do Mepasa pješačio i brojao otpatke. Kada sam dobrano prešao 50, umorio sam se i odustao, ali sam zaključio da Mostarci mnogo vole čokoladice: Milku, Euroblok, Dorinu, vole i one energetske pločice, doduše, to češće ispred Mepasa vidiš, nego ispred Hrvatskih pošta.

Moja žena nerijetko roji na mene što je veš mašina puna pokidanih papirnih otpadaka. Naime, ostatke slatkiša, žvaka, čokoladica, karte i slične papirnate ostatke bacam isključivo u kontejnere ili kante. Kao osoba koja je šljegla iz selendre, u nas je to bilo normalno, da smeće baciš u kantu. Istina, ne može se reći da je Mostar obdaren kantama za otpatke koliko fašističkim grafitima, tako da nerijetko hodam i hodam i hodam dok naiđem na kontejner ili kantu, ali isto tako nerijetko i zaboravim papiriće u malom džepu od hlača i onda frljacnem robu u mašinu i mašina odradi svoje...

Mogu Mostarci glumiti da vole književnost i kazalište, ići na poetske večeri i predstavljanja knjiga i predstave s džabnim upadima, a da budemo iskreni, i to rijetko čine, ali ne živi kultura samo u teatru i koncertnim dvoranama, nego na svakoj ulici.

Mujagina ruina

A pogotovo Šetalištu Vladimira Iljiča Zrinjskog. Na reprezentativnoj lokaciji, gdje bi čovjek očekivao ljude u najboljim godinama da šetaju i dječicu da se igraju, ulične svirače i pantomimičare, moguće je vidjeti samo samouke žonglere namjernike kako izbjegavaju jureće automobile sekjuritija i gostiju člana Predsjedništva. A Ljubo kaže Grad za Pješaka?!

Za usporedbu, a namjerno ću upotrijebiti primjer iz Turske, budući da je uvijek blatite kao zaostali Istok. Znači, Anıtkabir, mauzolej Kemala Atatürka, zapravo jedan veliki muzej i suvenirnica, jedina je ozbiljna turistička atrakcija glavnog grada Turske, sve ostalo su spomenici čisto lokalnog značaja. Modernog je datuma, uređena baš simpatično kičasto poput Šetališta Nikole Šubića Lenjina s neiskorištenim potencijalom Mujagine kuće, i nemoguće je ući automobilom čak i Recepu. A iskreno, i sam bi Recep smatrao uvredom turskoj kulturi da na mondeno šetalište upadne automobilom.

I velite, europska prijestolnica kulture 2024. Vi možete naučiti bacati smeće u kantu i hodati pješice do 2024. godine? A još niste naučili da lokalna samouprava ne ovisi o strankama, već o građanima. Na isti način na koji se organizira vijeće stanara, kućni savjet, mjesna zajednica...

Kopirati
Prikaži komentare
Komentari su djelo i osobno mišljenje naših posjetitelja, Bljesak.info ne odgovara za njih, kao ni za eventualne reakcije. Komentiranjem pristajete na Uvjete korištenja.