Brisači budućnosti

Džaba široka ramena

Nećete pročitati da su nekakvi veliki dječaci s maskama upali u središnjicu stranke, neki od domova, parlamenata, skupština, bezbroj vlada ili u urede troglave nemani…
Kolumna / Kolumne | 01. 10. 2019. u 10:41 Berislav JURIČ
Kopirati

Dvojica huligana upala su u redakciju i naredila brisanje vijesti o svojemu kolegi koji je zaglavio u zatvoru. Javnost se pokušala zgroziti nad time, ali joj nije išlo. Naime, maskirani huligani imaju svoje idole pa su se ugledali na huligane u odijelima koji isto tako traže da se obrišu ili ne napišu vijesti o njihovim kolegama. A nad time se javnost, koja je birala idole, ne smije zgroziti.

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Nećete pročitati da su nekakvi veliki dječaci s maskama upali u središnjicu stranke, neki od domova, parlamenata, skupština, bezbroj vlada ili u urede troglave nemani s premalo ovlasti a previše galame pa da su zatražili povlačenje zakona, odluka ili deklaracija štetnih po ovu zemlju. Nećete jer je dokazano da su džaba široka ramena kad su shvaćanja života malena. A ovdje, ovoj zemlji koja se sve više razgolićuje u jednu ozbiljnu nakaradu, važnija su ramena od vrata i glave.

Pročitat ćemo zato kako svaki put kad jedna glava iz troglave nemani negdje otputuje, otputuje u svoje ime. Nećete pročitati da otputuje u naše ime i pametan govor, ali ćemo se zasititi štetom koju nanese i slušat ćemo danima poslije toga kako se ne možemo iščupati iz lanaca njihove umišljene važnosti. Ni ovog puta široka ramena neće skočiti i stati u obranu razuma ove zemlje, nego će iz svojih ćoškova navijati za zemlju u kojoj nije bitna glava.

Kukat ćemo potom nad crtežom računalnog programa i redati po spisku sve školstvu s neke razine u ovoj zemlji, a onda ćemo suze puštati nad dirljivim govorom djevojčice pred Ujedinjenim narodima. Istovremeno gledat ćemo u svoju djecu nesvjesni da smo ih pretvorili u širokoramenaše koji neće nikada tražiti brisanje zakona, ali će tražiti da se ne pišu vijesti o njihovim slabostima i bezglavlju nesvjesni da nam je vrhunac iskorištavanje djeteta u predpopisnoj kampanji u kojoj ćemo ga učiti da su nam svi drugog imena dušmani. Potom ćemo se čuditi dosegu novih generacija i plakati nad propuštenim prilikama svojih uzdanica šaljući ih u svijet gdje ih nitko nije zadojio, u kojem se djeca doje i cijepe bez plitkih rasprava otkucanih svjetlećim plastičnim noktima.

''Kada su generacije odgojene da od društvenih nauka ne očekuju naučnu istinu već izraze naklonosti i potvrdu svojih predrasuda, ne treba posebno raditi na ideološkoj dominaciji — ona se održava sama'', kaže Tarik Haverić, novinar koji je razotkrio svu plitkoću njihovog i našeg uma.

Dakle, neprestano podmećemo laž i neistinu kao pravilo življenja. Neprestano se izbjegavamo pogledati u oči, ogledala i zaroniti u sebe. Ne treba duboko, može i plitko pa da vidimo koliko smo sami zatrovali ovo krvlju i mržnjom natopljeno tlo iz kojeg isparavaju ideologije i cvjetaju odgajatelji da nam se opet crno crnim piše.

(Najnoviji primjer rascvjetalog odgajatelja naše djece je zatvorska kazna za pjevača koji ne pjeva, ali dila drogu i uči našu djecu kako je dobro i najbolje biti kreten. To nismo pozdravili. Zagalamili smo kako ima i većih kretena koje treba loviti, ali na nečijoj tuđoj strani.)

Naučili smo, dakle, upadača naglavačke u život kako ne treba i teško ćemo ih odučiti kako treba i kako to ide u nekim svjetovima čija sunca jače griju. Pa, eto, i mladić iz Uskoplja koji se spasio iz naše vukojebine, vratio se iz normalnog svijeta i napravio idiotluk o kojem se danas ne priča, a on vjerojatno u tom normalnom svijetu, nekažnjen, hladi međunožje, ali ne i glavu i smije se svima nama jer je njegova vijest izbrisana.

Izmrcvareni vladavinom što naših, što njihovih što stranih glavonja, počeli smo olako shvaćati uništavanje života koje sve ozbiljnije proživljavamo. Ako su oni nedodirljivi, vrijeme je, očito, da krenemo ''dirati'' sebe. Zdrav razum, koji kao da nikada nije lebdio nad ovim prostorima, sve nam je dalje, a predaja za život u totalnom ludilu postala nam je prirodna stvar. Tek tu i tamo začuje se neki krik, ali s pogrešnim prstom uperen u pogrešnog krivca. I onda sve izbrišu.

 

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.

Kopirati