Otkud ti u pola tri?

Dobri Duh Daytona i ja

Ustanem neku noć, probudilo me jako svjetlo iz kupatila, a nije žarulja od stotinu watta, nego nešto jače, pulsirajuće. Odgurnem pažljivo već odškrinuta vrata – kad tamo – Duh Daytona! I što drugo radi, nego sere…
Kolumna / Kolumne | 29. 11. 2018. u 09:09 Boris ČERKUČ
Kopirati

U moru neopipljivih stvari koje u ovoj zemlji, svejedno, stežu oko vrata kao kakav piton, stalna je pojava Duh Daytona. Dayton ionako tumači kako kome padne na pamet, doduše, sve što je proizašlo iz njega u međuvremenu je raščerečeno kao vruća janjetina, gdje je svak' hvatao sebi komad koji mu je izgledao ljepši. Neki su, standardno, žderonje s apetitom za petoricu, pa kidišu ne mareći za druge.

Nekome su sa strane govorili da nije loše uzeti sve što se može i da ne mari za bonton i lijepo ponašanje. Jebeš druge, jami sebi dok je vrelo. Neki još uvijek stidljivo čekaju svoj komad, a zapravo su dočekali da se pojede ono najbolje, na stolu im se pričinjava još uvijek čitavo janje, a ono ostale uglavnom neoglodane kosti. Svejedno im i dalje nad košćurinama lebdi Duh Daytona, kao neka nada da će se janje vratiti iz mrtvih i opet uskrsnuti tu na stolu gdje se bratski vazda dijelilo, pa koji koga zajebe.

Duh Daytona je utjeha za one koji su propustili sve vlakove. Duh Daytona je vađenje kao na kladionici, koje te samo još više zavaljuje u nedaće i očaj. Duh Daytona je izmišljotina za malu djecu, slaba nada da će se zalutali putnici sa još malo goriva u autu moći vratiti natrag rikvercom i skrenuti drugačije nego prvi put. Duh Daytona je luđi i od samog Daytona – te luđačke košulje skrojene da jedan rukav bude duži, jedan kraći, a dugmad na leđima. Duh Daytona je sve to, samo što zbilje ne postoji.

Sve što postoji je deformirana i neprepoznatljiva, nekada svima slasna živuljka, davno ohlađena i nejestiva, s koje su pozvani oglodali što je bilo vrijedno. I sada je ostalo samo pusto podrigivanje od silne lučine koja je pratila banket. Stoga je još tragikomičnije kada netko Duh Daytona nazove Dobri Duh Daytona. Zvuči kao vjera u Deda Mraza, Djeda Božićnjaka ili kako ga već sada zovu stanovnici Daytonlanda.

Vjera da će se Dobri Duh Daytona spustiti niz dimnjak, pomaziti nas po glavi i reći – evo slatkiša i poklona koje ste poželjeli – evo vama Treći, evo vama Republika, evo vama samostalnost – jednako je infantilna kao i dječja vjera da dobri djedica zbilja živi negdje na Sjeveru i njegove sanke nebom nose jeleni sa zvonkim praporcima.

Dobri Duh Daytona je vrhunska pušiona za naivne. Ako je Dayton bio obična zelena žiža za naivne, Dobri Duh je crack za preostale. Oni pametniji odavno puše nešto kvalitetnije, daleko od ove ružne bajke sa horor elementima.

A ja još uvijek pokušavam raskužiti klozet. Gdje Dobri Duh Daytona dođe, tu još uvijek smrdi i sam trag.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.

Kopirati
Prikaži komentare
Komentari su djelo i osobno mišljenje naših posjetitelja, Bljesak.info ne odgovara za njih, kao ni za eventualne reakcije. Komentiranjem pristajete na Uvjete korištenja.