'Ajmo naši!

Crveni i plavi

Zašto mi nemamo izbore tako jednostavne kao u Americi? Tko kaže da nemamo?
Kolumna / Kolumne | 05. 11. 2020. u 09:30 Boris ČERKUČ

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Američki predsjednički izbori su tako jednostavni. Usprkos elektorskim glasovima i za nas Europljane prilično kompliciranom sustavu koji stoji iza toga, sve se na kraju u javnosti svodi na jedno – borbu crvenog i plavog. Baš kao nekad, starije generacije to dobro pamte, kad su bile one vježbe crveni i plavi, taktičko uvježbavanje pripadnika JNA i teritorijalne o(d)brane SFRJ.

Tada su crveni bili naši, a plavi su bili agresori. Što se tiče nas i američkih izbora, i tu smo se baš fino podijelili na crvene i plave, gotovo da si mogao nakratko, barem na jedan dan, vidjeti onu granicu unutar Federacije za koju prvi čovjek najmnogoljudnije stranke tvrdi da ju je nemoguće pronaći.

No, vratimo se američkim izborima, oni su, iz naše perspektive, pravi "izbori for dummies", imaš dvojicu, pa udri! Biraš po simpatijama, nahođenju, osjećaju, uvjerenju – ili budno pratiš izbornu utrku i analiziraš ama baš svaku rečenicu!

Naravno, nama se to baš tako jednostavno čini, posebno iz perspektive Bosne i Hercegovine, gdje je sve tako komplicirano, na više nivoa, gdje ne zna čovjek više što su lokalni, a što opći izbori, jer i jedni i drugi imaju iste teme i potpuno nebitno je hoće li izabrani ljudi uopće formirati vlast.

Iz naše perspektive američki izbori su ludo zabavan spektakl, gdje te zanima čak i glasovanje manjinske zajednice u Athensu u Georgiji, a kod naših izbora je sve gnjavaža na koju te mogu natjerati samo kad ti kažu da će ako ne izađeš oni drugi doći i vršiti zulum na tobom, ali gdje opet nemaš pojma za koga su glasali Bihać ili Zavidovići, čak nemaš pojma za koga si ti glasao. Rekli su ti da su to naši i gotovo! Tu sve prestaje.

Nakon pravog smora, kakav jest, da se ne lažemo, Bosna i Hercegovina i njezin društveni, politički i izborni sustav, nekako ti američki izbori dođu kao spektakularni odmor. Jučerašnji dan smo tako utrošili prateći kako glasaju Georgija i Pensilvanija, sve je podsjetilo na glasanje za Eurosong, samo napetije. Za razliku od naših izbora, ovi su tako moderni, efikasni i čak te tjeraju da im uđeš u najzamršenije detalje. Za razliku od naših, gdje većina i dalje bježi od njih kao đavo od križa.

Na američke izbore se napneš pored televizora, pa čitav dan pratiš k'o utakmicu, komentiraš s drugima, kao da se radi o raspravi o nogometu, čak je i Liga prvaka pala u drugi plan sinoć.

A naši izbori te ne zanimaju, odmahneš rukom, ne razumiješ niti se trudiš razumjeti neke stvari, sustav ne poznaješ i teško praviš razliku između Gradskog vijeća, Skupštine kantona/županije, a pogotovo ne razumiješ da postoji Parlament Federacije i državni, koji se ne zove Parlament, nego Parlamentarna skupština. Da ne spominjem da si potpuno operiran od parlamentarnih komisija, radnih grupa i sličnih...

U međuvremenu si postao ekspert za američke izbore, a i dalje si uvjeren kako tvoj član Predsjedništva ovdje ima ovlasti k'o američki predsjednik i kako si njegovim izborom pobijedio sve neprijatelje države, a onda se zapanjiš kad vidiš da država stoji zakočena godinama, usprkos vjeri u svemogućnost tvog kandidata.

Postao si ekspert za američke izbore i znaš unaprijed kakav će to impakt imati na nas, a nemaš pojma što ti ovdje rade vijećnici koji su izabrani tvojim glasovima, niti znaš tko ti je u gradskom odboru stranke kojoj si dao povjerenje. Znaš unaprijed što donosi Biden, a ne znaš čak ni analizirati unazad što su ti ikada donijeli, a koliko su ti odnijeli ovdašnji izbori. Vidovit si po pitanju Trumpa, a slijepac na domaćem terenu.

Prokleti smo, naši izbori su prekomplicirani, imamo prirodnu averziju prema njima i nekako nam je najmilije da i naši izbori budu "izbori for dummies". Naravno, to pokazujemo svaki put kad (ipak) izađemo na njih – a politički faktori se mjesecima prije trude da vam ih tako objasne. Da vam mogućnost izbora na kraju svega suze na jedino što razumijete – na crvene i plave. Na nas i njih.

Baš kao nekoć, na onim vojnim vježbama, kad smo jedno bili mi, a drugo neprijatelji. Zapravo, kakve vojne vježbe, mi smo imali pravi rat, koji je uvijek najbolja podloga za izborne poruke i kampanju! Tko kaže da i naši izbori nisu američki? Pa tako iznova, svake četiri godine. Zadnjih tko zna koliko već i budućih tko zna koliko...

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.

Kopirati
Drag cursor here to close